Nakon nekoliko mjeseci konačno je završio izravni televizijski prijenos ponašanja osoba u neobičnim situacijama i bizarnom životu pod nazivom Veliki brat. Naglašavam konačno jer unatoč tome što sam pročitao i čuo veliki broj kritika na tu temu program se uz raskošnu scenografiju i skupocjenu produkciju i nadalje organizira.

Brine me činjenica ukoliko je tome razlog interes gledatelja i oglašivača ili se nadam kako su ipak važniji neki drugi ciljevi pa se svjesno ide u neekonomski opravdan projekt. Bilo kako bilo ove godine je novac „zaradila“ udana Šibenčanka koja je obilježila svojim nemoralnim ponašanjem ovosezonsku emisiju. Bilo to dogovoreno unaprijed ili ne nije mi jasno, a nadam se kako nas ima više takvih, kako se moguće za šaku kuna toliko  blamirati i ponižavati te staviti biljeg razvratnosti na svoje ime za cijeli život. Ovakva bruka i ljaga ne može se isprati.

Etiketa tete koja se javno seksala i opijala pred ne znam kojim brojem gledatelje ( to je irelevantno) ostat će trajno obilježena.  Pojedini kako za sebe vole kazati liberali kažu tko voli neka izvoli i neka radi što želi. No je li to baš tako? Zbog čega postoje moralna pravila i zakoni, etika i ljudski odgoj. Zašto je nešto nedopušteno ili  zabranjeno?

Pitam se zašto u ovom slučaju ne reagiraju Udruge za zaštitu žena, ravnopravnosti spolova ili recimo djece i maloljetnika kojima je dopušteno gledanje ubijanja vremena alkoloiziranih besposličara zatvorenih u jednoj kući? Trebaju li nam i zašto nam se nude, osobito povodljivoj mladoj generaciji ovakve osobe kao uzori i ideali? Zar ne bi trebali s dozom opreza i selekcije pristupati prema tekovinama zapadne civilizacije koja nam se toliko agresivno nameće?

Pitanja ima mnogo a odgovora malo. Ustvari nitko o tome ne brine i stvari se odvijaju stihijski.  Istovremeno sa završetkom ovog cirkusa u kojem su glavni akteri naturščici u Hrvatskoj metropoli se održavalo završno natjecanje projekta Ponos domovine. Sudionici su bili srednjoškolci koji su pokazali najviše znanja i htijenja u poznavanju tema vezanih uz domovinu, osobito Domovinskog rata. Ove dvije dijametralno suprotne aktivnosti u svim segmentima pa tako i u  medijskoj pozornosti zoran su primjer stanja u našem društvu i još jedan odličan primjer koji ukazuje na različit tretman i odnos prema društvenim vrijednostima.  Jednostavnije rečeno homofrendice podržavaju projekt velikog brata  i neki zajednički jezik koji ove godine promovira samo ga se još ne usude javno nazvati pravim imenom.

S druge strane homofobima se etiketiraju i proglašavaju konzervativnim  osobe čvrstih moralnih i kršćanskih vrijednosti. Imajući ovakve vrijednosne sudove u vidu nije čudno što nam se domovina od Hrvatske znanja i morala pretvorila u močvaru. A obzirom da mladima ne pružamo pozitivne primjere i vjeru u pobjedu pozitivnih vrijednosti budućnost koja je pred nama ne donosi nam ništa bolje . Zato su projekti poput Ponosa domovine pohvalni i nadam se kako ipak imaju podršku određenih društvenih struktura. No bojim se da su samo kap u moru amoralnih, hedonističkih i egoističnih pojava koje su postale realnost u našem društvu.

Stoga ih više niti ne primjećujemo i razlikujemo što je najveći problem. Nadam se kako ipak nismo dosegnuli takvu razinu deformiranih stavova te će netko ovogodišnju pobjednicu u gubljenju vremena pred kamerama proglasiti uzorom mladim naraštajima ili Ponosom naše domovine. Ustvari tko zna? Predizborna politička kampanja je na vidiku i možda netko procijeni kako ima više glasača koji to podržavaju. Možda i upregnu medijsku mašineriju za ispiranje mozgova i uvjere nas u obratno. Ili sam ja u potpunoj zabludi i krivo rezoniram? Eto sada mi nije više ništa jasno.

Ispričavam vam se stoga što sam vas zaveo svojim razmišljanjem jer možda bi ipak pobjednici u višemjesečnom životu pred stalnom paskom kamera trebalo dati javnu potporu. Kao što smo dali onoj pjevačici iz Splita koja je ne tako davno snimila kućni video porno uradak…

Žarko Delač