Na domaćoj političkoj sceni ne manjka razloga za ostavku koalicijske vlade premijera Milanovića, ali jedan međunarodni potez mogao bi Milanovića stajati premijerske fotelje. Svjetski mediji ne prestaju pisati o velikim isporukama hrvatskog naoružanja za sirijske pobunjenike. New York Times piše o čak 3000 tona naoružanja iz hrvatskih vojnih skladišta prebačenih jordanskim zrakoplovima sa Plesa u ruke sirijskih pobunjenika. Pokaže li se ova informacija točnom Hrvatska bi se mogla naći pod međunarodnim sankcijama, jer se Sirija nalazi pod međunarodnim embargom na uvoz oružja, što uključuje sve zaraćene strane.

Službeni Zagreb uporno negira bilo kakvu umiješanost u prodaju oružja i naoružavanje pobunjenika. Interesantno je kako niti jedna politička opcija u Hrvatskoj još nije zatražila formiranje saborskog istražnog povjerenstva koje bi rasvijetlilo navode o prodaji naoružanja sirijskim pobunjenicima. Zadatak povjerenstva ne bi trebao biti težak, ne radi se o nekoliko kalašnjikova ili RPG-ova. Valjda ne bi bio problem napraviti inventuru vojnih zaliha i utvrditi nedostaje li nam 3000 tona oružja. Otvara se i pitanje gdje je završio novac od eventualne prodaje naoružanja. Sve su to pitanja na koja bi vlada zbog transparentnosti trebala dati odgovore.

Pored problema transparentnosti i vjerodostojnosti vlada se nalazi na velikim moralnim iskušenjima. I prosječnom poznavatelju bliskoistočnih prilika jasno je kako obje strane u sirijskom konfliktu rade stravične zločine. Ukoliko se pokaže istinitom informacija kako Hrvatska naoružava pripadnike opozicije, onda bi se i službeni Zagreb mogao smatrati suodgovornim za masakre nad civilima. Prema izvještajima agencija „sunitski borci za slobodu“ samo u posljednjih nekoliko mjeseci izveli su niz napada autobombama na civile koji podržavaju vladu. Džihadisti iz oporbenih redova smatraju se odgovornima za granatiranje sveučilišta u Alepu i Damasku. Prilikom napada na sveučilišta poginulo je na desetke studenata. Svijet su obišle fotografije na kojima pripadnici naoružane opozicije postavljaju glavu imama, koji se usprotivio brutalnim metodama opozicije, na minaret džamije u Alepu.

Može li Hrvatska sebi dozvoliti luksuz biranje strana u zamršenom geopolitičkom konfliktu u Siriji? Kako bi Hrvati gledali na naoružavanje paravojnih snaga pobunjenih Srba za vrijeme Domovinskog rata od strane neke države članice UN-a?

Iako je Hrvatska vodila pravedan i obrambeni rat, koji se teško može uspoređivati sa vjerskim i sektaškim ratom u Siriji, politička i vojna vodstva u Argentini, Čileu i Ekvadoru i danas odgovaraju pred sudovima matičnih država zbog prodaje oružja državi koja se nalazila pod međunarodnim embargom na uvoz oružja. Ukoliko čelnici Argentine, Čilea i Ekvadora ne mogu opravdati prodaju oružja državi koja je vodila pravedan i obrambeni rat, kako će Milanović, ukoliko se pokaže istinita informacija o prodaji oružja, opravdati prodaju oružja džihadistima i terorističkim grupacijama?

Nakon premijera optuženog za korupciju, uskoro bi na optuženičkoj klupi mogli imati i premijera optuženog za šverc oružja.

Željko Primorac