U sklopu 25. Marulićevih dana u petak, 24. travnja s početkom u 10 sati u Nečujmu na Šolti održat će se tradicionalna, 17. po redu pjesnička manifestacija Ča, more, judi.

Nakon polaganja vijenca na kuću u kojoj je boravio Marko Marulić slijedi čitanje dječje čakavske poezije, te nastupi klape Maestral splitske osnovne škole Visoka, pobjednika ovogodišnjeg Dječjeg pričigina, igrokaz OŠ Grohote, te dodjela nagrada i priznanja.

Na sceni 55 Hrvatskog narodnog kazališta Split s početkom u 18 sati pod mentorstvom doc.art. Brune Bebić studenti četvrte godine preddiplomskog studija Gluma, Umjetničke akademije Split imat će prezentaciju svog dosadašnjeg rada kroz ispitnu produkciju scenskog govora. Uz pomoć asistenta Belmonda Miliše na sceni će bit izvedene Ispovijesti: M. Duras, E.A.Poe,J.Joyce.

Gluma, Umjetničke akademije Split imat će prezentaciju svog dosadašnjeg rada kroz ispitnu produkciju scenskog govora. Uz pomoć asistenta Belmonda Miliše na sceni će bit izvedene Ispovijesti: M. Duras, E.A.Poe,J.Joyce.

Ulaz na sva događanja u popratnom festivalskom programu je besplatan.

Na velikoj sceni Hrvatskog narodnog kazališta Split u petak, 24. travnja po motivima eseja Slavenke Drakulić i pričama glumica KAKO SMO PREŽIVJELE izvest će Zagrebačko kazalište mladih iz Zagreba. U predstavi koju je režirao Dino Mustafić igraju Katarina Bistrović Darvaš, Nataša Dorčić, Jadranka Đokić, Doris Šarić Kukuljica, Ksenija Marinković, Urša Raukar, Lucija Šerbedžija i Nina Violić.

Redatelj Mustafić predstavu je ovako najavio: “Sjećanje je važna komponenta nas samih, dio našega bića. Način i odabir onoga čega se trebamo i moramo sjećati, jedno je od bitnih pitanja našega društva. Na žalost, kod nas je sjećanje selektivno i filtrirano kroz društveno-politički odnos u kojem se povijesni događaji promatraju bez konteksta i korelacije s vremenom u kojem su se odigrali. (...)
Pamćenje je kao knjižnica u kojoj su knjige poredane bez abecednog reda, knjižnica u kojoj nema sabranih djela, tvrdi Brodski. Naša sjećanja nisu ni povijesni naslovi, niti memoari, niti enciklopedije, vec intimna memorija svih ovih godina i života koji su pojele svakojake povijesne turbulencije, od kojih nam se zavrtjelo u glavi da više ne znamo ni tko smo ni gdje smo. Možda jesmo prekinuli kontinuitet ideoloških monolitnosti koje su potkopavale povjerenje u čvrst osobni identitet, u karakter Ja, ali smo još uvijek u potragama za smislenim životom koji želimo usmjeriti ka dobromu, harmoničnom i sretnom svijetu. Hoćemo li tu potragu preživjeti?“

 

D. Zeljko Selak

Share
0