Arhiva članaka HRsvijet.net
Puhovski na tribini o Bleiburgu: U Jasenovcu ne bi trebala biti intonirana hrvatska himna
Ministar hrvatskih branitelja Predrag Matić ocijenio je na HVIDR-inu okruglom stolu "Odnos intelektualnih elita prema kompleksnosti teme Bleiburga", održanom jučer u Zagrebu, da je ovogodišnja odluka da Hrvatski sabor više ne bude više pokrovitelj komemoracije u Bleiburgu u najmanju ruku nespretnost, a profesor Žarko Puhovski smatra da u Jasenovcu ne bi trebala biti intonirana hrvatska himna jer su, kako je kazao, njome svako jutro budili logoraše...
Profesor Filozofskog fakulteta Žarko Puhovski izazvao je burne reakcije nazočnih branitelja izjavom da je na Bleiburgu počinjen zločin te da bi, po njegovu mišljenju, na taj dan trebalo dopustiti ustaške odore jer su ustaše na Bleiburgu bili žrtva.
– Bleiburg je bio dobro organizirani zločin i Hrvatska treba imati dan sjećanja na taj zločin. Međutim, ne mislim da mjesto sjećanja treba biti Bleiburg jer je njime manipulirano tako da se govori da su ondje u najvećem broju stradali Hrvati, no tamo je bio velik broj žrtava Srba, Slovenaca, Rusa, Čerkeza. Mislim da bi mjesto sjećanja trebalo biti u Hrvatskoj, Markovo polje u Sesvetama ili negdje drugdje, ali u Hrvatskoj. Što god odabrali, na tom mjestu ustaške uniforme ne smiju biti zabranjene jer su i oni među žrtvama, kao što mislim da u Jasenovcu ne smije biti izvođena hrvatska himna jer su njome svako jutro budili logoraše... – riječi su Žarka Puhovskog koje su izazvale negodovanje nazočnih u dvorani.
U užarenoj atmosferi publika je, mahom branitelji iz Domovinskog rata, Puhovskog zasuli pogrdama, dovikujući: "Ovakvi nam truju mladež", "Prodajete komunističku ideologiju" i slično.
Uzaludni su bili napori organizatora, pukovnika Mirka Ljubičića Švepsa, da primiri gomilu i da pozove na toleranciju prilikom iznošenja različitih stavova. Žarko Puhovski tek je pokušao izgovoriti, nadglasavajući gomilu, da je gradska uprava Dachaua pokraj Münchena poslije Drugog svjetskog rata donijela odluku prema kojoj se više nikad neće izvjesiti njemačka zastava, "što ne znači da Dachau nije u Njemačkoj nego to znači poštovanje spram žrtava", no branitelji su zatražili da mu se uzme riječ. "Ne možete nas vrijeđati", poručio mu je dio branitelja, prenosi Večernji list.
To i još neke primjedbe Puhovskog izazvale su burne reakcije nazočnih branitelja, kojima je Puhovski poručio da samo iznosi stajalište i zamjerio im da imaju "politikantski, a ne moralni stav prema žrtvama".
Predrag Matić: Bleiburg je simbol i ne treba ga ukidati
Uzavrele strasti pokušao je primiriti ministar branitelja Predrag Matić Fred, koji je rekao da tema Bleiburga teško opterećuje Hrvatsku.
– Problem je u tome što je rasprava o Bleiburgu već 70 godina mjesto za politiziranje i manipuliranje pa smo i danas na tribini čuli podatke koji dosta variraju, od 40.000 do 200.000 žrtava. Ja predstavljam branitelje iz Domovinskog rata i mislim da se događajima otprije Domovinskog rata trebaju baviti isključivo povjesničari – rekao je ministar Matić koji se potom osvrnuo na ovogodišnje (ne)obilježavanje bleiburške tragedije.
>>Milanović: U Bleiburgu nije bilo žrtava
– Dogodila se jedna, rekao bih, nespretnost, u najmanju ruku, s obilježavanjem Bleiburga. Povjesničari će reći da su se stradanja dogodila tijekom Križnog puta, ali po meni je Bleiburg simbol i ne treba ga ukidati. Stoga će moj prijedlog kao ministra branitelja ići prema Vladi u smjeru da Ministarstvo branitelja preuzme pokroviteljstvo nad Bleiburgom, kao i financiranje počasnog bleiburškog voda. Mislim da bismo na taj način mogli amortizirati sve naboje, a povjesničari neka rade svoje – rekao je ministar Matić dodajući da Ured za istraživanje komunističkih zločina neće biti ukinut i da će, upravo suprotno, njegova djelatnost biti proširena.
Goldstein: Na Bleiburgu se dogodio zločin
Na skupu je govorio i publicist Slavko Goldstein. Rekao je kako je kao Židov u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) bio proganjan, da su mu ubijeni članovi obitelji i da je pristupio antifašističkom pokretu.
Bleiburška tragedija bila je posljedica zločina NDH, rekao je, ističući da je ono što se na Bleiburgu dogodilo bio zločin koji su počinile partizanske snage te da su ondje, kao i na Križnome putu, bez suđenja najčešće ubijani razoružani prisilno mobilizirani muškarci te nevini civili, žene i djeca, prenosi Politikaplus.
"Pravi zločinci su bili pobjegli ili su se sakrili", rekao je, dodajući da mu je poslije kao članu Komunističke partije i pripadniku partizanske vojske bilo žao što je te zločine 1945. godine počinila vojska čiji je pripadnik bio tri godine.
Josip Jurčević: Zločin se ne može opravdati zločinima
Povjesničar Josip Jurčević naglasio je da se zločin iz 1945. ne može opravdati zločinima iz 1941. godine koje su počinili pripadnici snaga NDH te da se ni zločini te države ne mogu opravdati zločinima nad Hrvatima tijekom Kraljevine Jugoslavije. Bleiburg je po njegovu mišljenju mjesto koje simbolizira sve zločine koje su komunističke vlasti provodile do 1990. godine te simbol komunističke represije.
Neokomunizam, koji je u Hrvatskoj prisutan i danas, namjerno nas drži u tim pitanjima iz 1945. godine kako bismo živjeli u prošlosti, ocijenio je. Naglasivši da je dragovoljac Domovinskog rata, Jurčević je rekao kako naraštaj koji je stvarao modernu Hrvatsku 1990. ili 1991. godine ima izgleda prekinuti te povijesne sukobe.
Biskup Košić: Tko niječe Bleiburg treba biti smatran izdajicom vlastitog naroda
Izuzetnu pažnju pobudilo je i izlaganje biskup mons.dr. Vlade Košića, koji je odmah na početku ustvrdio kako govoreći o temi Bleiburga, mora naglasiti da se čini kako je na djelu tzv. negacionizam koji je osudila izjava Komisije "Iustitia et pax" HBK, prenosi Dnevno.hr
- Pod tim nazivom negacionizma treba razumjeti nijekanje istine o tragediji koja se dogodila, njezinim razmjerima, počiniteljima te tragedije i njezinim žrtvama. A ja bih tome dodao da je to i nijekanje jedinstva hrvatskog naroda, budući da to izaziva sve jače podjele. Napokon, to je i nijekanje nužnog jedinstva domovinske i iseljene Hrvatske. Pritom, uzmemo li za paralelu Poljsku, i pokolj u Katynskoj šumi 1940. a koji su izvršili Rusi nad 20 tisuća poljskih časnika od kojih je polovica bila intelektualci, broj žrtava Bleiburga kao prve postaje Križnog puta možda je deset puta veći. No, ako uzmemo da je poljski narod gotovo deset puta brojniji od Hrvata, onda je za nas Bleiburg gotovo stostruka tragedija. I da se o tome ne možemo složiti, nego stalno vrludamo i niječemo tu tragediju – to ja ne mogu shvatiti. U tom smislu smatram da bi Bleiburg trebao biti 'condicio sine qua non', dakle, uvjet bez kojeg se ne može! Tko bi to nijekao trebao bi biti smatran izdajicom vlastitog naroda, i samim time nebi smio imati mjesta niti u javnom životu niti u drugim segmentima javnog djelovanja. Jer, ne radi se samo o brojnim svjedocima istine, nego ako se radi o 200 tisuća žrtava, tu se radi i o barem pet puta toliko involviranih članova njihovih obitelji. Dakle, tu se radi o gotovo milijun ljudi koji su pogođeni stradanjem tih žrtava. I sve to dok se u Hrvatskoj želi ukinuti ured čija je zadaća istraživanje komunističkih zločina. Napokon, govoreći u političkom smislu, treba se upitati i kako bi danas izgledala država da te žrtve među kojima su bili i profesori, i odvjetnici, i svećenici, dakle brojni intelektualci, nisu bili ubijeni.
Okrugli stol "Odnos intelektualnih elita prema kompleksnosti teme Bleiburga" organizirala je Udruga Hrvatskih ratnih vojnih invalida Domovinskog rata (HVIDR-a) grada Zagreba i Zagrebačke županije, a okupili su se branitelji, povjesničari i intelektualci.
U često burnoj raspravi zaključeno da je riječ o vrlo teškoj i složenoj temi koja je desetljećima bila prešućivana i koja još teško opterećuje ljude u Hrvatskoj.
R.H.