Prošlo je više od šest mjeseci otkako je ova nova, lijeva, (Kukuriku) koalicija, preuzela vlast u Republici Hrvatskoj. Iako će netko reći da je prošlo relativno malo vremena za ozbiljniju ocjenu nove Vlade RH, no svojim potezima, iz dana u dan, pokazuje da je prevarila čak i svoje glasače i izigrala svoja predizborna obećanja o snažnom gospodarskom zamahu Lijepe nam Naše.

Od najavljenih (stranih) investicija koje su u lipnju trebale zapljusnuti Hrvatsku još nema ni „i“. Nema još ni najavljenih mjera „oporavka gospodarstva“ u vidu obnove fasada državnih i javnih zgrada, što je klasična ad hoc mjera koja će možda u kratko vrijeme i zaposliti/angažirati hrvatske građevinske tvrtke i obrte te im dati štogod posla, ali što nakon toga?! Ili je možda prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić patentirao „fasadnu revoluciju“ kao novu ekonomsku matricu za oporavak posrnuloga hrvatskoga gospodarstva? Da nije tužno i tragično, bilo bi (pre)smiješno.

Ne treba biti osobiti znalac gospodarskih (ne)prilika pa ustvrditi da se (hrvatsko, kao i svako drugo) gospodarstvo može ponaprije pokrenuti investicijama u industriju odnosno u proizvodnju za izvoz. No, na tome planu vlastodršci i dalje samo obećavaju, najavljuju dolazak Rusa, Kineza i tko zna koga, a zapravo „kupuju/kradu vrijeme“ svojim fikcijama i fiksacijama, dok se s druge strane u isto vrijeme zatvaraju mnoga hrvatska poduzeća, pogoni, radnici završavaju na cesti, režu se radnička prava, a preostala državna imovina se prodaje u bescjenje…

Uslijed recentne recesije, nastupila je, nažalost, u vrlo kratko vrijeme i sveopća depresija u hrvatskome narodu da ova Vlada može išta promijeniti nabolje, kao što se ni ona bivša Sanaderova (poglavito) te potom i Kosoričina nije proslavila.

OK, gospodarska recesija je od 2008. godine zahvatila praktično cijeli svijet, izuzev nekoliko uspješnih gospodarskih „oaza“ kao što je vječno jaka Njemačka i još pokoja europska država (primjerice, Poljska, Ujedinjeno Kraljevstvo te skadninavske zemlje) kao i azijski divovi Japan, Južna Koreja i Kina, dočim su Sjedinjene Države već izašle iz iste te recesije koja je i generirana upravo u SAD-u. No, gospodo iz Banskih dvora, dosta nam je slušanja vaših alibija i optuživanju bivše Vlade, podsjećamo, dobili ste mandat da ovu zemlju izvučete iz krize! Ma, kad biste tu istu krizu barem malo obuzdali, još bismo imali srtpljenja, ali vi je još dodatno produbljujete. Hrvatska i hrvatski narod nema vremena, stvari se moraju žurno rješavati nabolje, vrlo žurno!

Ukoliko niste sposobni i nemate ideju kako to učiniti, pošteno bi bilo što prije (još do kraja 2012.) da svi redom podnesete ostavke i odete s vlasti te da se raspišu prijevremeni izbori na koje se trebaju kandidirati samo oni koji znaju i koji mogu to napraviti. Jer, ovako će nam biti još i gore, svima nama, pa i vama na vlasti. Trgnite se ili idite što prije!

No, moguća nova vlast mora ponuditi i jasna jamstva da će pokrenuti Hrvatsku, a ne da preuzmu vlast i ponovno bude isto kao što je bilo u minulim godinama. No, usto što ste nesposobni (očito), svojim postupcima uspješno vrijeđate i veliku većinu ovoga naroda - katoličkoga. Naime, na državni praznik Dana državnosti, koji se unazad desetak godina slavi 25. lipnja, kao podsjetnik na 25. lipnja 1991. godine kad je Hrvatski sabor donio ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske proglašavajući Republiku Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom, napravili ste novi veliki gaf. Naime, na svetoj misi za Domovinu, koju je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u crkvi sv. Marka (udaljene tek desetak metara od zgrade Vlade RH na Markovu trgu), kao predstavnici državnog vrha pojavili su se tek predsjednik RH Ivo Josipović i potpredsjednik Hrvatskoga sabora Josip Leko, te zagrebački gradonačelnik Milan Bandić kao predstavnik Grada Zagreba. Međutim, svetoj misi za Republiku Hrvatsku nije nazočio predsjednik Vlade Republike Hrvatske Zoran Milanović niti itko od njegovih ministara, ili su bili dobro „sakriveni“ na malim ekranima!? Pa zar to nije sramota za ovu državu i za ovu vlast!?

Gospodo, čak je nebitno jeste li ateisti, ili pak agnostici (kao, primjerice, predsjednik Josipović, koji je svejedno našao za važnim biti na misi za Domovinu), ovime ste dokazali koliko vam je stalo do Lijepe Naše. I vaš (izostali) dolazak na misu za Domovinu upravo je primarno trebao biti domoljubni čin, a tek je potom izraz kršćanskih uvjerenja (ukoliko ih premijer Milanović ili pojedini ministri imaju). Bez obzira što vas (doduše, neuspješno) brane lijevi kolumnisti s argumentom da članovi hrvatske Vlade nisu bili dužni doći na misu za hrvatsku Domovinu jer je to vjerski, a ne politički događaj!? Istina je da je to vjerski, ali i te kako politički događaj jer ste svojim nedolaskom na svetu misu za Lijepu Našu na simboličan način pokazali što vam znači i Republika Hrvatska, ali i Crkva u Hrvata koja je kao ponosni ognjištar stoljećima bila na braniku hrvatske nacije i katoličke vjere na ovim prostorima. No, dokaz tome kako se ova Kukuriku Vlada planski obračunava s Crkvom u Hrvata i pokušava ignorirati njezin utjecaj u Hrvatskoj jest i nedavna Milanovićeva odluka o ukidanju svećeničkog (katoličkog) blagoslova novootvorenih državnih prometnica te druge novostvorene državne imovine.

No, s druge strane, cijeli ešalon ministara i ministrica Kukuriku koalicije je nazočio splitskoj Gay paradi, kojima ste podržali manjinska prava osoba spolno sklonih istome spolu, koji usputno rečeno traže praktički veća prava nego što ih ima preostala većina građana u ovoj državi. No, to nije tema, ali mislim da velika većina ljudi u Hrvatskoj, barem ona uljuđena, ne virka u tuđu spavaću sobu, niti je koga u Hrvatskoj briga tko s kim spava unutar tuđa četiri zida. Ljude brine kako će si olakšati život, kako će platiti sve ove poskupljele račune u režiji Kukuriku koalicije, kako zadržati posao, ili pronaći posao…

Dakle, neka se svatko ponaša prema svojoj savjesti u toj istoj spavaćoj sobi i čini što mu je volja sa svojim partnerom, ali paradirati te svojim javnim nastupom, govorima i nerijetkim antikatoličkim transparentima vrijeđati ostale hrvatske građane i njihove vjeske osjećaje, mislim da to ne podržava barem 90 posto građana ove zemlje. Bez obzira bili oni praktični ili tek deklarativni vjernici. No, mnogi od njih to ne smiju javno reći zbog trenda koji nam je agresivno nametnut iz liberalnoga, sekularnoga, zapadnoga svijeta. No, ne treba šutjeti, treba javno govoriti, pa i vikati, te braniti hrvatske i katoličke vrijednosti gdje god se može i bez straha! No, s obzirom na sve što se događa oko nas i u Lijepoj Našoj, ipak se iz dana u dan sve češće sa zebnjom upitam: Kamo to ideš, Hrvatska?

Ivan Matić Nević