Turski premijer Tayyip Erdogan ponovno je ovih dana izazvao diplomatski skandal kada je izjavio, citiramo, kako mu je Alija Izetbegović ostavio "Bosnu u amanet".

„Kada sam ga posjetio u bolnici u Sarajevu rekao mi je: 'Ostavljam ti Bosnu u amanet. Bosna je ostavština Osmanlija'. Još uvijek se sjećam ovih riječi, rekao je Erdogan na sastanku Stranke pravde i razvoja, čiji je lider.

On je naveo da su Bosna i Bošnjaci "ostavljeni u amanet Turskoj", koja će, kako kaže, učiniti sve što je u njezinoj moći da bi se uspostavili mir, sigurnosti i blagostanje u BiH.

Ova skandalozna izjava turskog premijera Tajipa Erdoana veoma je loša poruka za međunarodne odnose i za pozdraviti je promptnu reakciju povjesničara, hrvatskih i srpskih političara iz BiH koji su mu poručili kako Turska nema što tražiti u BiH.

>>Noam Chomsky: Turska je preuzela posve nezavisnu ulogu u svjetskim poslovima, što se SAD-u uopće ne sviđa!

Ovakve izjave ne pomažu ni BiH ni Turskoj, a sigurno iritiraju i EU. Ovo nije nešto što je nasljedna begovina, da bi bilo tko kome ostavljao BiH. U BiH žive narodi različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti. Prema tome, to je sigurno još više iritirajuće za one koji ne doživljavaju Tursku kao nekog tko je ovo područje vodio na lijep način, već je ovdje bila okupacija nekoliko stotina godina.

Ova izjava vrlo lako bi se mogla protumačiti kao ponovno oživljavanje ideje Osmanlijskog carstva, gdje bi Bošnjaci bile perjanice tih ideja širenjem utjecaja Turske na prostorima nekadašnjeg carstva.

Legitimni hrvatski politički predstavnici vrlo jasno su poručili: "Ako je Alija Izetbegović toliko moćan da može ostaviti u amanet bilo što, bilo kome, onda bi mi rekli aferim“. Ono što je rekao Erdoan nije dobro primljeno kod mnogih građana BiH, a posebno Srba i Hrvata. Ozbiljan političar ne može sebi dozvoliti da izjavi da mu je netko ostavio u amanet državu i ljude. Nisu država i narod privatno vlasništvo da bi se nekome ostavljali u amanet. Ova izjava vrlo je opasna i predstavlja još jednu potvrdu turskih imperijalnih ambicija prema prostoru jugoistočne Europe.

Na ovu već učestalu tursku provokaciju trebaju odgovoriti i osuditi BiH, Srbija, Hrvatska, ali i Vijeće za provedbu mira (PIC).

Sasvim je sigurno kako bi se Vijeće za provedbu mira u BiH (PIC) sigurno oglasilo da je npr.  premijer Srbije ili Hrvatske rekao da je BiH srpska ili hrvatska zemlja.

Za razliku od ovog događaja koji zaslužuje najoštriju osudu, proteklog tjedna dogodio nam se u Neumu sastanak vodstva dva HDZ-a – HDZ Hrvatske i HDZ BiH. Tim „neumskim sastankom“ HDZ Hrvatske i HDZ BiH ušli su u novu fazu kvalitetnijih odnosa i okrenuli su "novi list" u povijesti međusobnih odnosa.

Ono što će se žurno dogoditi jeste da će se dvije sestrinske i bratske stranke staviti u funkciju optimalne i iskrene suradnje. Novi predsjednik HDZ Hrvatske osobno me se dojmio, a cjelokupan sastav novog vodstva HDZ Hrvatske odiše momčadskim duhom, jasno je da imaju „mota“.

Među hrvatskim narodom u BiH toplo je pozdravljena Karamarkova izjava kako „neće i ne može mirno i indolentno promatrati obespravljivanje Hrvata u BiH“.

Također, dobro je „legla“ i njegova poruka kako Hrvati u BiH nisu nacionalna manjina, te da neće dopustiti, kao pripadnici hrvatskog naroda, koji žive u dvije domovine, da je hrvatski narod u jednoj domovini obespravljen. HDZ BiH ima vrlo jasno izbalansiran odnos s HDZ-om Hrvatske glede koridora kroz Neum i gradnju Pelješkog mosta. Imamo slične stavove o mnogim pitanjima i svima nam je cilj da ove dvije stranke budu jedno tijelo koje će uvijek znati čuvati hrvatske interese kako u RH tako i BiH.

>>Temeljni zaključak neumskog sastanka dva HDZ-a: Uloga Pelješkog i Masleničkog mosta su jako slične

Izgradnja Pelješkog mosta je nužnost. Odustajanje od izgradnje je krajnje nedomoljubni čin. Pelješki most sinonim je za fizičko povezivanje dva kraja Hrvatske i za HDZ je prvorazredno gospodarsko, prometno, ali i sigurnosno i psihološko pitanje. Prevladavanje problema diskontinuiteta hrvatskog teritorija strateško je pitanje uz rješavanje gospodarskih poteškoća.

Ne mogu stanovnici "južno od Neuma" putovati kroz svoju domovinu s putovnicom u džepu, jer ih se na taj način pretvara u građane drugog reda. Zamislite kad Hrvatska uđe u EU što će biti s ljudima koji žive istočno od Neuma.

Hrvat koji živi u Metkoviću, Splitu ili Imotskom moći će lakše doći do Hamburga nego što će Hrvat koji živi u Dubrovniku doći do Opuzena ili Metkovića.

U Domovinskom ratu pokretale su se akcije, poput Masleničke, da bi se spojio hrvatski teritorij te da u miru nema ni jedan razlog da Republika Hrvatska ne bude spojena.

Mišo Relota