Slušajući Pupovčev lelek, njegove optužbe i pritužbe Predsjednici, televizijske referene o svojoj osobnoj ugroženosti i svakodnevnim uvredama, o ugroženosti hrvatskih manjina pred ovom "fašističkom vlasti" – čini se da sam se vratio u mladost studentskih dana i Milorad Pupovac nas želi vratiti u batinašku 1971., kad se pendrekom i političkim procesima razgovaralo s Hrvatima.

Potom onda sve godine redom borbe protiv „hrvatskog nacionalizma, klerofašizma i šovinizma“ do „balvan revolucije“ kad je „ugrožena srpska nejač“ uz pomoć JNA krenula u otvorenu vojnu agresiju, a provala barbarstva buknula iznutra.

Pljuju ga na ulici i zovu ga četnikom, viču i provociraju pozdravom „Za dom spremni“... i nitko ništa, nitko ga ne brani, ne stišće mu ruku i ne grli "brata Srbina"?! „Gde je bre milicija i JNA, gde CK, SDB i što kaže Komitet, drugovi zaboga ode nam bratstvo i jedinstvo, zar po uglednom srpskom intelektualcu pljuvanjem usred Zagreba, našeg Zagreba kojeg smo od ustaša oslobodili 1945. i stalno ga oslobađamo od ustaških i klerofašističkih zločinaca, još tamo od Bleiburga?“

Na sve te hinjene vapaje i već standardno prenemaganje uvijek jednih te istih likova treba jednostavno samo odmahnuti rukom: „kako si sijao tako ćeš i žnjeti“, nije kršćanski ali je starozavjetno. Zar je Pupovac mislio da će njegovo četnikovanje i vrijeđanje hrvatskog naroda i lažiranje povijesti proći bez reakcije ili je Institut Ruđer Bošković trebao izmisliti nekakvu prozirnu zaštitu od ubojite pljuvačke? Pljuvanjem na pljuvanjem; doista nije kršćanski, ali je prepoznatljivo starozavjetno. Ili Milorad Pupovac i njegova bujumenta misle da je Hrvatska Srebrenica pa može izdvojiti koliko hoće, koga hoće? Jednom je Hrvatska bila Srebrenica – i nikad više!

>>Hrvatska “netrpeljivost” ili srpska pokvarenost?

Hrvatska i Hrvati nemaju se što previše baviti Pupovcem i njegovom ideologijom etnobiznisa: to je problem hrvatskih manjina, a ponajviše briga srpske manjine u Hrvatskoj. I njima ih treba prepustiti. Pupovac sve manjine porsbljuje, a srpsku manjinu svodi na osobno četništvo i suprostavlja ju Hrvatima kad spominje ugroženost manjina u Hrvatskoj. RH nema nikakvih poteškoća s manjinama, nema ni sa srpskom; mnogi su članovi srpske manjine obranili svoju hrvatsku domovinu od srpsko-srbijanske agresije, samo krug oko Milorada Pupovca neprestano rovare protiv RH. Hrvatska ima problem samo s Pupovcem i njemu sličnim Srbima, u naravi četnicima i protagonistima sovjetske politike u jugoistočnoj Europi.

I to traje još tamo od 1918., da se ne spominju srpske sveslavenske perfidije i laži prije ulaska Hrvatske u jugoslavensku tamnicu naroda. Srpsko-srbijanska agresija na Hrvatsku 1991. „kruna“ je njihova pokušaja uništenja Hrvatske; pobjeda u Domovinskom ratu 1995. godine i mirna reintegracija predstavljaju pak krunu hrvatske ratne i diplomatske borbe nad srpskim agresorom: stoljetnim napasnikom i zatirateljem hrvatstva u Hrvatskoj.

>>Ivan M. Ban: Što je u pozadini slučaja Lozančić?

Pupovac je u intervjuu s Davorom Jurkotićem, lažnim premijerom Tihomirom Oreškovićem, pokazao da je pohlepan etnobiznismen male cijene, toliko jeftin da ga više nitko neće, a žalosno je da ga je itko ikada imao u svojim političkim kombinacijama – a povrh svega neoprezna budala.

Sada svojim tužakanjem dokazuje da još ništa nije naučio ili ne smije odustati od preuzete zadaće. Naime ni on niti njegova skupina etnobiznismena četničkog svjetonazora nikome u Hrvatskoj ne trebaju; oni su smetnja i nedostojni predstavnici srpske manjine u Hrvatskoj. Pupovac i njegova skupina etnobiznismena  ne shvaćaju koliko su nebitni. Ako srpska manjina u Hrvatskoj nema boljih predstavnika, boljih muževa, onda se ti isti Srbi moraju dobro zamisliti.

 

L. C.

Share
0