Bleiburg i Vukovar, ta dva veličanstvena, sveta simbola vjekovne težnje hrvatskog naroda za svojom slobodnom i nezavisnom državom stoje i danas ponosno prkoseći svim novim nagomilanim ugrozama koje upravo prijete hrvatskom snu.

450 kilometara dijele Bleiburg od Vukovara, 450 kilometara cesta, staza, puteva, puteljaka, šuma, šumaraka, potočića i rijeka. 450 kilometara križnih puteva spojili su se u svojevrsnu rijeku samoće, boli, smrti. Na svakom metru tih silnih kilometara ostao je trag hrvatske krvi, patnje, suza, ali na svakom koraku tog puta rastao je san o slobodnoj Domovini, bivao je sve jači, bivao je sve besmrtniji.

U genima svog oca hodao sam zajedno s njim bosonogim, bolnim, krvavim tabanima i danas mogu svjedočiti da nitko ne može ubiti tu praiskonsku nadu, taj vjekovni san koji nisu dosanjali mnogi hrvatski mučenici.

46 dugih godina dijeli Bleiburg od Vukovara, 46 godina smrti, kazamata, straha, diktature. 46 godina zločinačkog režima druga Tita sustavnog ubijanja hrvatskog sna.

Znao je zločinac da je hrvatski san besmrtan, znao je kako ima posla s narodom koji je potpisao vjernost papi Agatonu, poznao je hrvatski narod koji nikada nije i ne će osvajati tuđe.

Osjetio je to buđenje hrvatskog sna kad je procvalo hrvatsko proljeće 1971. god. gušeći hrvatsku misao s tisućama godina robije. Donio je novi Ustav 1974. i ustavnu odredbu o otcjepljenju i samoodređenju, ustavno odredbu zbog koje mnogi glorificiraju zločinca Tita tvrdeći da bez tog Ustava ne bi bilo ni Hrvatske. Banda želi reći da zločincu Titu možemo zahvaliti našu slobodu.

Donešen je JU ustav o mogućnosti otcjepljenja, ali paralelno s tim istim ustavom generalštab JNA počeo je opsežne pripreme za napad na Hrvatsku i sve vojne, naoko obrambene vježbe zločinačke JNA bile su zapravo planirane vježbe za napad radi osvajanja cijele Hrvatske.

Plan je bio monstruozan. Rekli su:“ Imate hrvatski san, imate Ustav o otcjepljenju, ali kad ponovite „Hrvatsko proljeće“ pregazit ćemo vas za 7 dana i zauvijek vam ubiti svaku nadu. Ako vi ne pokrenete novo Hrvatsko proljeće mi ćemo vas na to natjerati i onda ćemo vas uz pomoć međunarodne zajednice i najsnažnije armije u Europi poraziti zauvijek, stvarajući novu veliku Srbiju u kojoj ne ćete imati nikakvu zakonsku mogućnost stvoriti svoju državu“!

Bleiburg i Vukovar, san i java, dokaz su da je kvadratura kruga moguća. Herojska obrana Vukovara promijenila je karakter Domovinskog rata, promijenila je usijane glave bjelosvjetskih birokrata iz međunarodne zajednice, promjenila je zločinački san Titove armije o osvajanju hrvatske u svojevrsnom „blitzkriegu“.

Hrvatski križni putevi završili su na Golgoti Ovčare. Golgota i razapinjanje hrvatskih mučenika i besmrtnih heroja bio je isti onaj monstruozni plan koji je proveden na Bleiburgu i križnim putevima, plan sijanja straha i uklanjanja potencijalnih neprijatelja nove Velike Srbije.

Golgotu i razapinjanje Hrvatske na Ovčari priredio je i pomagao u tome Vojislav Stanimirović u vukovarskoj bolnici, prema živim svjedočanstvima još uvijek živih svjedoka.

Časno Hrvatsko nacionalno etičko sudište, poštovani predsjedniče suda! Četnik Vojislav Stanimirović, KRIV JE za zločine na Ovčari i ovo je krunski dokaz. Za njega abolicija ne vrijedi!

Kvadraturu kruga hrvatskog sna nitko nije mogao zaustaviti, pa ni četnik Stanimirović! Na Golgoti Ovčare uskrsnula je naša Domovina!

Ovaj moj skromni doprinos ovom važnom i cijenjenom skupu mogao je nositi i naslov „Od Bleiburga do Dubrovnika, do Škabrnje, Voćina, Četekovaca, od Bleiburga do rijeke Čikole, ali grad na Dunavu zadnja je postaja hrvatskih križnih puteva.

To je zadnja postaja na kojoj se svi zajedno, u ovo korizmeno vrijeme, u vrijeme novih prijetećih ugroza, moramo pokloniti i pomoliti za našu dragu uskrslu Domovinu.

HNES ima zadaću to uskrsnuće čuvati kao zjenicu svoga oka, ima zadaću reći istinu, ima zadaću osuditi sve ljude i pojave koji to uskrsnuće ne priznaju i žele ga obezčastiti.

„Na križnom putu od Bleiburga do Vukovara,

Grad na Dunavu, zadnja postaja!

Iz duše mi otac moj progovara,

Na Golgoti Ovčare, uskrsla je tvoja Hrvatska“!

 

Kazimir Mikašek-Kazo