Svi smo svjesni “prljavštine” političara koji od dojučerašnjih komunista i Titovih pionirčića, “islednika” i suradnika raznih službi postadoše najrevniji zagovornici demokracije, ljudskih prava i građanskih sloboda.

Isto tako, na prostorima je bivše Jugoslavije politika uvijek služila kao svojevrsni štit, odnosno imunitet svim vrstama kriminalaca, od ubojica, ratnih zločinaca, lopova, “secikesa”, utajivača, reketara, gospodarskih kriminalaca i dalje redom. Partijska je iskaznica bila moćno sredstvo obrane od policijskih i pravosudnih tijela. Nažalost, takva se tradicija dobrim dijelom nastavila i u neovisnoj Republici Hrvatskoj, stoga su mnogi, ne samo mentalni komunisti, nego i čitav niz različitih “secikesa”, utočište potražio u politici.

Sukladno tomu, najveća je prednost suvremenog, današnjeg političara u Hrvatskoj biti čist, neopterećen bivšim sustavom t.j. neokaljan, bez "kostura u ormaru" i kriminalnih repova kojima se pravosuđe još nije pozabavilo. Zapravo, nije čak ni važno je li osoba zaista takva, već je li kao takva u medijima prikazana. Pridoda li se tomu karizmatičnost, elokventnost, retorička umješnost, iskustvo te socijalna intiligencija – dobijemo političara sa zaista dugovječnom i blistavom budućnošću. Takav je zaista (bio) Andrej Plenković nakon stupanja na čelo HDZ-a.

Ako na hrvatskoj političkoj sceni postoji sveobuhvatni izraz, takoreći istoznačnica, za skupinu osoba različitih profila kojima politika služi isključivo za nezakonito bogaćenje ili zaštitu privrednog/gospodarskog kriminala svojih članova, onda je to HNS. Osuđeni su Vlahušić, Zlatar-Violić, Čačić, Ferenčak i manje poznati HNS-ovci: Marko Pušić (2 godine zatvora za gospodarski kriminal, pomilovao ga Stjepan Mesić), Dubravko Belan (8 mjeseci za krađu jedrilice), Zvonko Spudić (2 godine za oštećenje proračuna općine Barilović), Ivan Doboš (8 mjeseci za zlouporavu ovlasti i krivotvorenje), Momčilo Balajić (6 mjeseci za krivotvorenje), Đani Poropat (10 mjeseci uvjetno za utaju poreza), Marijan Đurek (3 godine za zlouporabu položaja te oštećenje proračuna grada Zlatara za 23 milijuna kuna!), Zoran Šarić i Davor Križaić (11 mjeseci za oštećenje proračuna). Ovo su samo oni koji su (ne)pravomoćno osuđeni, a protiv kojih je podignuta optužnica ima deseterostruko više.

I (ne više) “čisti” Andrej Plenković odluči s tom strankom koalirati i zamijeniti kol’ko tol’ko čisti, ali hlebinski naivni, MOST. Optužnice nisu podignute protiv Ivana “razdjelnika” Vrdoljaka, Anke “Gunja” Mrak Taritaš, Berislava “ministarstvo mi je bankomat” Šipuša (protiv njega je optužnica podignuta), Vesne “dat ću bratu četvrt milijuna iz proračuna” Pusić i t.d. Nakon toga, za potrebe stvaranja saborske većine angažira i SDP-ovog Tomislava Sauchu, da bi na koncu odlučio zaposliti Krešu Macana kao PR-ovca. I to  istog onog Macana koji je sudjelovao u oštećenju pulskog proračuna u iznosu od pola milijuna kuna.

Hoće li sad ionako inertni Cvitan sa svojim DORH-om pokrenuti istragu protiv spomenutih ljudi? Naravno da ne će, jer je spomenute ljude Plenković “legitimirao” prihvativši ih uza se i dovevši ih na vlast. Samo u Hrvata ono od početka nevaljano može s vremenom postati valjano.

Većina je ljudi čula za mafijaša Al Caponea kao i za izraz “pranje novca”. Naime, Capone je za vrijeme prohibicije u SAD-u švercao i prodavao alkohol, no sve je te (nezakonite) prihode, odnosno “prljav” novac trebalo nekako opravdati pa je Capone otvorio niz praonica za rublje (“laundromats”) i svoju je zaradu prikazivao kao zaradu dobivenu poslovanjem tih praonica.

Plenković je, očito, Caponeovu metodologiju doveo na znatno višu razinu; ne pere novac, već pere ljude: Plenković poput pravog (demo)kršćanina veli: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni (aferama) i ja ću vas oprati“ (usp. Mt 11,28).

S kim si, takav si, kaže se u narodu. 20-ih je godina prošloga stoljeća Chicagom vladao Al „Scarface“ Capone, a danas Hrvatskom vlada Andrej „veš mašina“ Plenković.

 

L. C.

Share
0