Zbunjujuće je i šizofreno da su u današnjoj Hrvatskoj sablasti komunizma najživlje u medijima i na kazališnim pozornicama!?

Jedna od bizarnijih figura u kratkom ali zastrašujućem nizu čudaka & bedaka koji vjeruju u druga Tita i pobjedu Komunističke partije Jugoslavije je Oliver Frljić, redatelj koji može upropastiti svaki iole razuman tekst finim doziranjem ustaša, Jasenovca, Hasanbegovića, Bujanca i nacističke Hrvatske, pa čak i od uglednog fašiste Luigija Pirandella i Njegovih šest lica traže autora, napraviti neprobavljivu bedastoću koja ja križanac Big Brothera sa Staljinovim sibirskim zimovalištima radničke klase.

Kao i uvijek moram podsjetiti da je Lenjin bio mahniti pra-luđak koji je postavio temelje komunizma kao najkrvavijeg zla XX. stoljeća kroz suludu, pljačkašku i krvožednu Oktobarsku revoluciju, a drug Staljin samo je njegovo ludilo podignuo na višu razinu, pobivši 20 milijuna Rusa i ne-Rusa, dok su Njemci, uz sve napore stigli pobiti samo 10 milijuna Rusa i ne-Rusa!

Nema razlike između nacističkog komunizma Adolfa Hitlera i Staljinovog komunističkog nacizma, osim što je fašizam/nacizam pobio 50 milijuna ljuda, a komunizam 100 milijuna (vidi Crnu knjigu komunizma!). I, naravno, fašizam/nacizam bio je neusporedivo bolje dizajniran od primitivnog, seljačkog komunizma (vidi Trijumf volje, najbolje režirani film u povijesti, iz kojeg bi Frljić mogao puno toga naučiti i o nacizmu i o režiji!)

Koliko nema razlike između tih totalitarizama vidljivo je iz Pakta Hitler-Staljin, potpisanog 23. kolovoza 1939. u Moskvi od strane Ribbentropa i Molotova, s ciljem da se svijet pretvori u veliki, dobro uređen koncentracijski logor u kojem će se Oliver Frljić na miru moći rugati neukom bravaru Josipu Brozu Titu i njegovim neduhovitim i pomalo krvoločnim drugovima koji su se tako istakli masovnim likvidacijama - i humanim preseljenjima stanovništva! - od 1941. do 1954. - uključuje i golootočki turizam! - a pojedinačnim do propasti bravarove Jugoslavije.

Najveći problem suvremene Hrvatske je intelektualna, moralna i politička korupcija koju su sproveli komunistički kadrovi po raznim partijama, fakultetima, medijima i pravosuđu. Samo zahvaljujući totalnoj korumpiranosti sustava Oliver Frljić može hrvatskim novcem pljuvati po Hrvatskoj!

Oliver Frljić je mizerni jugoslavenski nacionalist koji se bori svim sredstvima za Beograd, prijestolnicu sve manje države, sa sve više graničnih nejasnoća. Kako su sve bliže pašaluku zašto ne traži bolju prošlost u turskom Beogradu, poznatom pod poetskim imenom Dar al Jihad (Vrata Svetog rata), kad je prije stotinu i pedeset godina imao 18 džamija? Nego se obraća neumrlom mrtvacu iz Kuće cveća? Kako bi preko štovatelja fašizma Luigija Pirandella pljuvao po Bujančevoj svadbi?! Kakve veze imaju svadba jednog suvremenog hrvatskog novinara i Šest lica traže autora?! Kakve veze ima Hasanbegović s tim?!

Zašto nije ispljuvao Pirandella zbog njegovog fašizma? Ili velikom dirigenta Toscaninija? Ili velikom književniku Giovanniju Papiniju, koji je posveti svoju Povijest talijanske književnosti - Mussolinju prijatelju poezije i pjesnika? U izopačenoj Frljićevoj svijesti Ante Pavelić izmislio je i fašizam i nacizam, a on je bio mali igrač u krvavim balkanskim gudurama - ni sjena Mussoliniju, Hitleru, Staljinu ili Brozu.

Kazališni obračun s fašimom i nacizmom mora krenuti od Lenjinove nezapamćene krvoločne pljačke koja je od primitivna carske Rusije napravila još primitivnijuu i još krvaviju Staljinovu Rusiju. Ili barem od dobrog druga Tita koji je na Golom otoku proveo jedinu pravu kurikularnu reformu obrazovanja - tu su pomahnitali komunisti mučili druge pomahnitale komuniste u ime komunističkog raja jednog seoskog lažnog bravara!

Oliver Frljić prvo mora pogledati u sebe i u svoj posvemašnji, crveni od krvi, mrak, prije no što počne kritizirati bilo koga i bilo što.

Fascinantno je koliko ljudi koji ništa ne čitaju - a što pročitaju krivo shvate! - sve oko sebe žele ubijediti da njihovo iskrivljeno ogledalo daje točan odraz stvarnosti!

Najsmješnije od svega je kad se drugovi komunisti pozivaju na Karla Marxa, svjetskog neradnika, hohštaplera i proganatelja sluškinja i njegovu kritiku Hegela i kapitalizma!? Marxova kritika Hegela i kapitalizma pravi je materijal za komediju! A kroz tu kritiku postavljeni su ideološki temelji Lenjinovom ludilu, koje preko Staljina i Broza vodi do juniora crvenog ludila u liku Olivera Frljića i njemu sličnih.

Ne mogu se partijski jurišnici sprdati sa filozofijom, umjetnošću i medijima, jer su oni posve iskrivljeni odraz stavrnosti! Ne moža karikatura raspravljati o realizmu!

I zato Oliveru Frljiću omogućiti šest psihijatara da ga pronađu i prouče, kako bi nam pojasnili kad je sve skupa započelo i kad je to Frljić otkrio da su Hrvati ustaše od trenutka kad su se ustali od stola u stoljeću sedmom?...

O Predragu Luciću, prvom sijaču mržnje protiv Hrvata i sramotnoj predstavi na njegovoj komemoraciji u zagrebačkom Novinarskom domu, koja daleko natkriljuje čak i Frljićevo izrugivanje Hrvatske preko Pirandella, ne bih ništa rekao, osim: tri udbaša luđa su od jednog.

 

F. Perić