Antonio Tajani, predsjednik Europskog parlamenta je kazao: “Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija, živjeli esuli, živjele vrijednosti naše domovine”

To ne može reći čovjek pri zdravoj pameti. To je nedopustivo. Istra je kao malo koji kraj u prošlom stoljeću prošla strahote dva totalitarizma, fašizma, ali i poratnog komunizma. Protiv fašizma se na strani partizana, kao jedinog hrvatskog pokreta u Istri, borio i nemali broj Talijana.

U Drugom svjetskom ratu stradalo je 17 000 Istrijana. U peridu od 1920 do 1930 Istru napušta 50 tisuća Hrvata i Slovenaca, a nakon rata Istru napušta 140 000 ljudi, uglavnom Talijana.

U fojbama je nakon "male slobode" i 1945. završilo oko 600 ljudi, (bez Trsta i zarobljenih njemačkih vojnika). Inače hrvatske prostore napušta 186 000 Talijana, tj.onih koji odlaze u Italiju, a sa onima iz Slovenije brojka se penje na 225 000 ljudi.

Sudbina imovine tih ljudi bila je"nacionalizacija", tj.opcija kojom je Italija naknadila ex Jugoslaviji ratnu štetu. Kao što se Poljska 1945. proširila na račun Njemačke, tako je i Jugoslavija stupila u posjed krajeva koje je Italija dobila nakon Prvog svjetskog rata, i to je pitanje riješeno Ugovorom o miru iz Pariza, 10.02.1947, te onim iz Londona 1954. Da ondašnja Titova diplomacija-Kardelj, Koča Popović i dr. nisu uspjeli zatvoriti sva granična pitanja, situacija bi danas naspram Italije izgledala daleko dramatičnije od hrvatsko-slovenskog spora.

Međutim, poratni egzodus se duboko urezao u memoriju svakog Istrijana i on ne predstavlja nesreću samo za one koji su napustili Istru, već i Istru samu.

 

Damir Kajin