U ovim pandemijskim vremenima neizvjesnosti i tjeskobe – opravdanog straha da će novo-staro sličiti kolektivnim samnicama – kao i paničnih poteza Plenkovićeve vlade, oporba izgleda kao đačka ekskurzija ŠUP-ovaca (Škola učenika u privredi) u posjetu Hrvatskom saboru, a Plenkovićeva vlada opako podsjeća na vladavinu nimalo umivenog komunizma. 

Od kad je predsjednik Vlade u izolaciji i preko zaslona upravlja državom, hrvatski politički cirkus sve više sliči sjevernokorejskom scenariju kad se Vođa obraća mravima-podanicima. Ministri su naćulili uši, slušaju glas gospodara i čitaju poruke njegova lica. Mediji su prezadovoljni: konačno su našli starog-novog gospodara.

Ova oporba je neprestano anti-protiv svakog vladina prijedloga, nema jednog vladinog prijedloga koji bi ona podržala, pa da se radi o nesumnjivo općem interesu i dobrobiti za sve građane Republike Hrvatske. Ona je borbeno protiv i taj „ne“ njen je zaštitni znak. Da ne izmišljam previše oko čega bi se Vlada i oporba mogli složiti, nešto što je u interesu svih političkih opcija u Hrvatskom saboru i zasigurno predstavlja dobrobit za građanstvo, izabirem bolnu trakavicu i sramotu svih hrvatskih Vlada – Imunološki zavod. Jer njegovo propadanje počelo je prije 1997. kad prestaje suradnja s WHO i Zavod gubi certifikate. Ako je Hrvatska imala nešto kvalitetno i svjetski brendirano to je bio Imunološki zavod osnovan doista davne 1893. Dakle Imunološki zavod je bio proizvođač lijekova iz ljudske krvi i plazme, antitoksina, imunobioloških lijekova, prirodnog interferona, virusnih i bakterijskih cjepiva (protiv boginja!)... Sve u svemu brend star 127 godina polako je ugašen poticajem snažnog uvoznog lobija lijekova, a uz ključnu pomoć domaćih izdajnika u Vladama republike Hrvatske na svim razinama. Naravno da ne treba zaboraviti ni pokušaje privatizacije, ako se tako može nazvati pokušaj JGL-a da uz pomoć ondašnjeg ministra financija, Slavka Linića, kupnjom iz Imunološkog iščupa najprofitabilnije dijelove proizvodnje, a ostalo jednostavno zatvori i proda nekretnine.

Sada je nebitan je taj hodogram političke bestidnosti, treba djelovati. Agonija Zavoda licenciranog i prepoznatog od WHO i svjetske farmacije/medicine, u kome su vrhunski stručnjaci stvarali vrhunske preparate, je hrvatska stvarnost. Treba spasiti preostale stručnjake, iskoristiti njihovo iskustvo, znanje i napraviti posao. Proizvodi Imunološkog zavoda nešto su kvalitetniji (i daleko potrebniji) od onih koji su proslavili Hrvatsku s Vegetom i ogulinskim kiselim zeljem. U ovoj pandemskoj situaciji trebaju nam lijekovi i cijepiva, farmaceutsko znanje. Čak ni hodogram propadanja nije u ovom trenutku važan, jer USKOK-u na pamet ne pada privede osumnjičene, bitna je ružna stvarnost i preostale činjenice.

Imunološki zavod je kao državni brend, s dugogodišnjom vrlo uspjelom farmaceutskom tradicijom, i državna briga bez obzira što su danas preostali zaposlenici u javnoj ustanovi a imovina u trgovačkom društvu. Najžalosnija je činjenica da ni u ovom zastrašujućem pandemijskom scenariju Vladu nije briga o njegovoj sudbini – uvest ćemo sve što nam treba, zar ne druže Plenkoviću? Čudi me da se predsjednik Vlade nije odlučio za cijepivo Sputnik 5 i pokazao kako mu srce još uvijek najviše grije velika ruska duša. Ista je stvar i s oporbom – uvest će se sve što treba, zar ne? Nisu li mnogi od njih osobno ili kao vojnici stranke učestvovali u gašenju Imunološkog zavoda? Malo se netko u Vladi i oporbi pita kako će teći cijepljenje u Hrvatskoj kad jednog dana započme i tko će to organizirati, a da se sve ne pretvori u balkanski stampedo u kome će medicinsko osoblje padati s nogu od umora, a norma izrvšenih cjepljenja po nekoliko puta zaostajati za onima u Europskoj Uniji?

Jer nikad nije (samo) o novcima riječ, novac je dobar izgovor. Ako je riječ o 300 milijuna kuna potrebnih za prvu sanaciju i početak proizvodnje u Zavodu, je li teško zbrojiti koliko su u proteklih desetak godina iz proračuna isisale Pupovčeve „Novosti“, koliko je koštala sanacija hrvatskih banaka, „Agrokora“, a tek četrdeset tisuća nevladinih udruga koje se bore za prava... kastriranih pasa i zelenookih kunića... koliko je novaca otišlo raznim frljićima i šupljim kazališnim programima, financiranju bijedna kulturna prenemaganja? Ima se kad se hoće i kad su razlozi profiterski. Ima novaca, ali ne za Imunološki zavod, za zdravlje nacije. Pogodovanje uvozničkim tajkunima i dalje se nastavlja. Deklarativno svi su zainteresirani, puna su im usta dobrobiti naroda i hrvatske države, samo nitko ništa ne poduzima.

Nije li oporba umjesto 300 podnesenih amandmana prošli tjedan mogla predložiti samo jedan – o Imunološkom zavodu i to na način da rezolutno izjavi i tako postupi: ili sanacija i vraćanje proizvodnje Imunološkom zavodu ili oporba izlazi iz Hrvatskog sabora dok se to ne učini, pa i do kraja mandata ako Kim il Plenković ne popusti. A ne kao razmaženo derište svako toliko otići na čik-pauzu i udahnuti svježi zrak, nego biti iznad jalovog stranačja pa spakirati kofere i otići u političku samoizolaciju. To bi bio potez kojim bi se prisililo dragog vođu Plenkovića da se vidi je li i on upregnut u farmaceutski uvoznički lobi, a oporba bi pokazala da osim samodopadnih pajacada i loših saborskih igrokaza umije djelovati u općem interesu. „Profitirao“ bi Imunološki zavod, hrvatska farmaceutska industrija i hrvatska znanost. Mi bismo se osjećali sigurnima i ponosnima na vlastitu pamet, a možda bi nas veliki svijet prepoznao po nečem važnom, a ne samo po klepetalu (sajmenoj igrački), Bajaderi, „zimmer frei“ i gangama.

 

Josip Gajski

Share
0