U 10 sati u Haagu je počelo izricanje presude vođi srpskih radikala Vojislavu Šešelju za ratne zločine nad Hrvatima i Bošnjacima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Vojvodini.

-Šešelj se izjasnio da nije kriv na sve točke optužnice, zastupao je sam sebe. U završnim riječima Šešelj je odlučio da ne pozove svjedoke da ga brane i da ne iznese dokaze, ali aktivno je sudjelovao u prvom dijelu suđenja - rekao je sudac Antonetti i dodao da je preispitivao legalitet suda uz tvrdnje da su optužbe političke i pristrane.

Sudac je prigovorio Tužiteljstvu na nedostatku preciznosti u slučaju Šešelj.

-Vijeće je primijetilo kako u pristupu Tužiteljstva nedostaje preciznost. Početne optužbe Tužiteljstva su zamagljene dodatnim navodima. Na kraju se tvrdilo da je Šešelj pripadnik udruženog zločinačkog pokreta za sve zločine - naveo je sudac.

Dodao je da je postupak mogao biti jednostavniji za sve strane. Vijeće je kao dokazne predmete prihvatio i dijelove knjiga Vojislava Šešelja.

-Tužiteljstvo vrluda između etničkog čišćenja i nastojanja da se osigura teritorijalni integritet, koristi izraze zločini i nasilje bez razlike. Rat je sam po sebi nasilan po definiciji, a ne mora nužno biti zločin - dodao je Antonetti

Objasnio je kako je Šešelj osnovao Srpski četnički pokret, kojem je bio predsjednik, a koji je zabranjen. S Tomislavom Nikolićem osnovao je Srpsku radikalnu stranku, dodao je.

-Ciljevi SRS-a bili su uglavnom isti kao oni SČP-a, stvaranje ujedinjene srpske države koja bi imala granice definirane linijom Karlobag - Ogulin - Karlovac - Virovitica - rekao je Antonetti.

Ustvrdio je da Šešelj nije imao nikakvog hijerarhijskog odnosa prema dragovoljcima kada bi bili ukorporirani u redove regularnih snaga JNA, VRS-a i Vojske Jugoslavije.

-Vijeće je utvrdilo da je koncept dragovoljca bilo nešto što se inicijalno odnosilo na pojedince koji su se pridružili oružanim snagama u ratno doba. Od kolovoza 1991. prema Zakonu o narodnoj obrani Srbije, srpski su dragovoljci morali pristupiti teritorijalnoj obrani kako bi poduprli, odnosno ojačali snage narodne obrane bez obzira na njihovu narodnost. Vijeće se usredotočilo na problem identificiranja dragovoljaca SČP-a i SRS-a među njima. Te su ljude zvali šešeljevci, a to se ime nekad bunilo s imenom četnik. Šešelj nije mogao imati nikakvog hijerarhijskog odnosa prema dragovoljcima kada bi bili ukorporirani u redove regularnih snaga JNA, VRS-a i Vojske Jugoslavije - istaknuo je sudac.

Ustvrdio je da nema dovoljno dokaza koji bi utvrdili povezanost Vojislava Šešelja i paravojnih formacija.

-Vijeće je većinom, uz suprotno mišljenje sutkinje Latanci, utvrdilo da Tužiteljstvonije uspjelo dokazati van svake sumnje da je postojao rašireni i sustavni napad na nesrpsko civilno stanovništvou općinama Vukovar, Zvornik, regiji Sarajeva i općinama Mostar i Nevesinje u razdoblju na koje se odnosi optužnica. Većina smatra da tužiteljstvo sucima nije pokazalo na jasan način da su civili koji nisu sudjelovali u sukobu bili masovno cilj napada. Većina ne može odbaciti argumente obrane koju potkrepljuju neka od svjedočenja da su civili bježali iz područja sukoba kako bi se sklonili u selima i gradovima gdje je većinsko stanovništvo pripadalo većinskoj skupini, a autobusi su ponuđeni na humanitarnoj osnovi kako bi pomogli civilima iz područja gdje se više ne osjećaju sigurno zbog sukoba, rekao je Antonetti.

U vjerojatno najneobičnijem suđenju za teške ratne zločine dodatna je bizarnost da optuženik u vrijeme izricanja presude neće biti u sudnici, nego na slobodi u Beogradu.

Podsjetimo, Vojislav Šešelj je optužen u devet točaka za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja u BiH i Hrvatskoj, a posebno za masakre na Ovčari i u Voćinu te progon Hrvata iz vojvođanskog mjesta Hrtkovci. Ideju 'velike Srbije' sa zapadnom granicom Virovitica-Karlovac-Karlobag zagovarao je u javnim nastupima, a svojom je ekstremnom retorikom i huškačkim govorima mobilizirao i poticao na progon i ubijanje Hrvata i muslimana, smatra tužiteljstvo.

M.M.

Share
0