Spoznaja da su Hrvati bili žrtve,a to pokazuje i ova zadnja brojidba pučanstva u BiH, muslimansko-bošnjačke kao i srpske politike, može biti bolna jednom dijelu hrvatske projugoslavenske i kvazipravaške politike, nu to ne će promijeniti činjenice da su Hrvati godine 1910. bili većina pučanstva u travničkom i mostarskom kotaru, koji su zauzimali više od jedne trećine prostora Bosne i Hercegovine

 

Zadnja austrougarska brojidba pučanstva godine 1910. zabilježila je 434.061 katoličkoga Hrvata u Bosni i Hercegovini, 612.137 muslimana, koji su se tada očitovali uglavnom pripadnicima hrvatske nacije te 825.418 pravoslavnih, koji zbog kristalizacije identiteta u to doba još nisu bili cjeloviti dio sklopa srpske nacije.

Stotinjak godina kasnije, a prema nedavno objavljenim podatcima, Bosna i Hercegovina ima 1,769.592 ili 50,11 muslimana, koji su se tijekom devedesetih godina proglasili Bošnjacima.

Broj Srba se povećao za skoro dvije stotine i pedeset tisuća pa ih stoljeće kasnije ima 1,086.733 ili 30,78 posto, dok je broj Hrvati, prema brojidbi iz 2013. godine, bio 544.780, što je u ukupnom broju pučanstva bilo tek 15,43 posto. To je pak tragičan demografski pomak u razdoblju od stotinu godina.

Stoljeće kasnije od zadnje austrougarske brojidbe pučanstva, muslimansko, a danas bošnjačko stanovništvo, se utrostručilo. Broj pravoslavnih Srba također je rastao, dok se broj Hrvata zbog genocida počinjenoga tijekom Drugoga svjetskog rata, u poraću i tijekom velikosrpske agresije te muslimanske agresije na hrvatske prostore u BiH zadržao na sličnoj razini od prije stotinu godina.

U tom smislu valja gledati i na BiH kao državu sastavljenu od dvaju entiteta – srpskoga entiteta, koji je oblikovan u državnosti Republike Srpske te bošnjačko-hrvatske Federacije koja je u međuvremenu postala muslimanski, odnosno bošnjački entitet.

Sliku još tragičnijih demografskih razmjera hrvatskoga naroda u BiH pokazuju podatci broja hrvatskoga pučanstva iz 1991. godine i njihova usporedba s brojkama iz 2013. Naime, prema crkvenim podatcima u BiH je 1991. bilo 813.256 katolika, uglavnom Hrvata, koji su na brojidbi prešućivali svoje hrvatstvo u određenom postotku, premda su bili katolički vjernici. Sadašnji vojni biskup i povjesničar mons. Tomo Vukšić smatra kako bi broju katolika, koji su uglavnom svi Hrvati, trebalo dodati još oko 10 posto Hrvata koji ili nisu katolici ili nisu u kontaktu sa župnim uredima pa bi pretpostavljeni broj Hrvata na objavljeni broj stanovnika u popisu 1991. mogao iznositi oko 900 tisuća duša.

Ta brojka Hrvata iz 1991. smanjila se na broj od 544.780 u godini 2013., što je, ne za trećinu, kako to predstavljaju mediji, nego za gotovo polovicu manje nego 1991. godine, kad je u BiH bilo oko 900 tisuća Hrvata.

Strah od očitovanja hrvatskoga identiteta pokazao se i u brojidbi pučanstva 2013., što pokazuje brojka od 15,43 posto Hrvata, a od kojih se njih tek 14, 6 posto očitovalo da govore hrvatskim jezikom. Dakle, 1,37 Hrvata u BiH nije na brojidbi pučanstva smjelo izjaviti da mu je hrvatski materinski jezik, što je pokazatelj da u većinski bošnjačkim sredinama, unutar Federacije BiH, postoji bošnjački pritisak na hrvatsko stanovništvo da se što prije asimilira na jezičnoj i kulturološkoj razini, a tijekom vremena, vjerojatno i da s katoličke vjere prijeđe na islam.

To vrlo jasno pokazuje i podatak da t. zv. bosanskim, odnosno bošnjačkim jezikom govori više stanovnika, nego što ih se očitovalo kao pripadnici bošnjačke nacije, dok je istodobno broj Hrvata veći od broja govornika hrvatskoga jezika.

Na području današnje Republike Srpske prije rata, dakle, 1991. godine živjelo je 152.856 Hrvata, a danas ih ima tek                                                                                                                9.355, što je manje za 143.501 Hrvata. To pak znači da je s prostora što su ih zaposjele velikosrpske snage tijekom agresije na BiH protjerano i iskorijenjeno te uništeno93,87 posto Hrvata katolika.

Na području muslimansko-hrvatske Federacije BiH prije rata, dakle, 1991. godine živjelo je 631.535 Hrvata katolika, a kako se taj broj prema crkvenim podatcima iz 2014. smanjio se na 403 988, to znači da u odnosu na 1991. u Federaciji BiH nedostaje 228.547 Hrvata katolika.

Brojke na sadašnjem popisu pučanstva jasno pokazuju do kojih je razmjera bio radikalan progon hrvatskoga naroda iz Bosne i Hercegovine. Nažalost, taj radikalizam jednako se osjetio na područjima pod srpskom okupacijom, kao i na područjima pod bošnjačko-muslimanskim režimom Alije Izetbegovića.

Spoznaja da su Hrvati bili žrtve, a to pokazuje i ova zadnja brojidba pučanstva u BiH, muslimansko-bošnjačke kao i srpske politike, može biti bolna jednom dijelu hrvatske projugoslavenske i kvazipravaške politke, nu to ne će promijeniti činjenice da su Hrvati godine 1910. bili većina pučanstva u travničkom i mostarskom kotaru, koji su zauzimali više od jedne trećine prostora Bosne i Hercegovine.

Danas Hrvati ne sudjeluju u vlasništvu bosanskohercegovačke teritorijalnosti. Nasuprot njima, BiH dijele pravoslavni Srbi i muslimanski Bošnjaci, koji se na povijesnoj pozornici BiH javljaju tek kao njezini okupatori.  

 

Ivan Svićušić