Zagrebački odvjetnik Milko Križanović ovih je dana došao u posjed senzacionalnog dokumenta bošnjačkog AID-a (Agencija za istraživanje i dokumentaciju BiH), koji je nastao poslije akcije IFOR-a na zaposjedanju objekta Pogorelica 15.02. 1996. nakon koje je zaplijenjena kompletna dokumentacije i MTS u tom objektu, piše tjednik Dnevno7.

Inače kamp Podgorelica u BiH veže se uz rad Iranske obavještajne službe, koji je služio za obuku terorista. Iz spomenutog dokumenta pod nazivom ‘Desant IFOR-a na Pogorelici i moguće štetne posljedice’, a koji potpisuje načelnik sektora AID Enver Mujezinović vidi se, između ostalog, koje će mjere poduzeti vodeći ljudi bošnjačkog vodstva na čelu s njihovim tadašnjim vođom Alijom Izetbegovićem kao i što će sve poduzeti bošnjačke obavještajne službe u diskreditiraju hrvatskog vodstva u BiH, IFOR-a i NATO-a, te u tom kontekstu inzistiranje da SAD, Francuska i Velika Britanija zastupaju protubošnjačke i protuislamske interese u Bosni i Hercegovini.

Zagrebački odvjetnik Milko Križanović, prokomentirao je ovaj dokument koji diskreditira bošnjačke obavještajne službe i tadašnje vodstvo Bošnjaka u BiH.

-U ovom trenutku ne bih se upuštao u moguće posljedice koje mogu nastati nakon objave ovoga dokumenta, no, nesumnjivo je da će pojedini dijelovi toga dokumenta šokirati mnoge ne samo u BiH i Hrvatskoj nego i izvan njihovih  granica. Istini za volju o ‘slučaju Podgorelica’ je otpočetka puno pisano ne samo u bosanskim i hrvatskim medijima nego i znatno šire i to kao najvećoj poslijeratnoj špijunsko-terorističkoj aferi u Bosni i Hercegovini - kaže odvjetnik Križanović.

Osobito intrigantnim ne samo za hrvatsku i bošnjačku javnost nego i neke ovdašnje ali i međunarodne političke faktore smatra upute za postupanje prema hrvatskoj strani u BiH.

-S obzirom da je za ‘slučaj Podgorelica’ bilo zainteresirano i haaško tužiteljstvo u kontekstu istrage o ratnim zločinima u BiH, po meni, najintrigantniji bi mogao biti onaj dio u kojem su, a što je vidljivo iz ekskluzivnog dokumenta, izdavani naputci bošnjačkim obavještajnim službama kako postupati s hrvatskom stranom u BiH. Da pojasnim, ti dokumenti su bili među zaplijenjenom dokumentacijom u kampu Podgorelica, a neki od njih su bili uratci iz tema seminarskih radova koji su svakodnevno izrađivali polaznici kursa u tom kampu. E, upravo jedna od tema koja je u dokumentima zaplijenjena od strane IFOR-a bila je da se hrvatska strana u BiH prikaže lažnim saveznicima s Bošnjacima, te da Hrvati u BiH, odnosno njihovo vodstvo inzistira na spajanju Herceg Bosne i Hrvatske te rasparčavanju BiH - ističe odvjetnik Križanović.

Upozorava na šokantne prijedloge mjera vodećih bošnjačkih obavještajaca prema najvišim hrvatskim dužnosnicima iz BiH.

-Iz tih prijedloga se vidi da oni nisu ostali samo prijedlozi, odnosno mrtvo slovo na papiru, jer sve što je tamo zapisano u stvarnosti se i dogodilo.  Primjerice, u spomenutim prijedlozima mjera piše da Daria Kordića, predsjednika HDZ-a Bosne i Hercegovine od 1994. do 1995., treba uhapsiti; Matu Bobana, utemeljitelja i prvog predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, Ivana Bendera, jednog od osnivača HR Herceg Bosne i prvog dopredsjednika HDZ-a BiH te Jadranka Prlića, vojnog zapovjednika HVO-a tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba, te prvog i posljednjeg predsjednika Vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne – treba kompromitirati.

I doista sve što je tamo predloženo, a što stoji u zaplijenjenom dokumentu AID-a u stvarnom životu se i dogodilo. Dario Kordić je bio uhićen i odležao je 16,6  godina u haaškom zatvoru, Mate Boban je umro, a da nije završio bi u Haagu, dok je Jadranko Prlić za kojeg je pisalo da ga treba kompromitirati, nedavno u Haagu pravomoćno osuđen na 25 godina zatvora. A što se Ivana Bendera tiče, jednog od osnivača HR Herceg Bosne i prvog dopredsjednika HDZ-a BiH i on je prije sedam godina osuđen na četiri i pol godine zatvora zbog, kako je stajalo u presudi, zloporabe položaja i ovlasti - rekao je.

Upozorava kako spomenuti dokument pokazuje i razloge zbog kojih je jačalo radikalno bošnjačko političko krilo.

-Teško mi je u ovom trenutku bez dublje analize kompetentnije govoriti o tome, ali nesumnjivo je da je sve ovo gore spomenuto značajno utjecalo na formiranje jedne negativne slike o hrvatskim političarima u BiH, tamošnjim Hrvatima, koji od potpisivanja Daytonskog sporazuma imaju neravnopravan tretman u Federaciji BiH, ali je i jačalo radikalno krilo bošnjačkih političara koji prema hrvatskim političarima u BiH ali i Hrvatskoj imaju izrazito negativan stav.

Vidite li samo kako je Emir Suljagić, neformalni pokretač jedne od najekstremnijih bošnjačkih stranaka u BiH – ‘Građanskog saveza’ izvrijeđao našu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović u kontekstu njezina posjeta Turskoj i susreta s turskim predsjednikom Recepom Erdoganom. Naime, gospodina Suljagića, i ne samo njega, smeta što će naša predsjednica razgovarati i o poboljšanju statusa hrvatskog naroda u BiH ili preciznije, konačnom rješenju hrvatskog pitanja kroz prihvatljiv Izborni zakon. Suljagić je u priopćenju Građanskog saveza rekao kako je Grabar Kitarović “Tuđman u suknji” i da želi provesti “getoizaciju bošnjačkog naroda u BiH“, a Republiku Hrvatsku nazvao ‘neoustaškom banana republikom’.
Dakle, kontinuirana negativna propaganda koja se vodi protiv Hrvata u BiH kao i naše zemlje i njezinih političara unatrag više od dva desetljeća itekako su mogle utjecati i na stvaranje ukupne negativne slike o šestorici osuđenih bosanskohercegovačkih Hrvata u Haagu.

Na kompromitacijama, lažima i podmetanjima dobrim dijelom je i stvarana slika o Hrvatima u BiH, rekao je.

Vjeruje da spomenuti dokumenat može dovesti u pitanje i nedavnu presudu BiH Hrvatima u Haagu, koja je na žalost, izravno u smrt odvela generala Slobodana Praljka.

-Nadajmo se da može, barem u segmentu spiranja ljage s hrvatskih političara kao udruženih zločinaca na čemu neprestano inzistira bošnjačka strana, pogotovo onaj njezin najradikalniji dio, koji je otpočetka bio infiltriran u vrhovima bošnjačke vlasti i bošnjačkih obavještajnih službi. Upravo takvi su i tvorci ovoga ekskluzivnog dokumenta, a na njihovim kompromitacijama, lažima i podmetanjima dobrim dijelom je i stvarana slika o Hrvatima u BiH, njihovim predstavnicima u vlasti, ali i Hrvatskoj, te prvom predsjedniku dr. Franji  Tuđmanu i njegovim najbližim suradnicima. No, takvoj bošnjačkoj vrhuški nisu bili trn u oku samo politički predstavnici Hrvata u BiH.

U tom smislu u konkretnom dokumentu spominju se i oporbeni lideri bošnjačke ali i srpske nacionalnosti. Tako mjere i radnje koje bošnjačke obavještajne službe namjeravaju preduzeti prema njima su sljedeće: Muhameda Filipovića i Adila Zulfikarpašića kompromitirati, Aliju Delimustafića, ratnog ministra  policije u BiH Vladi ekonomski slomiti, Arminu Pohari čelniku Muslimanske demokratsked stranke u BiH fizički prijetiti, a srpskom političaru i predsjedniku Skupštine Republike Bosne i Hercegovine od 1992. do 1996. godine Miri Lazoviću prijetiti putem anonimnih poziva - ocijenio je.

Osvrnuo se i na slučaj prvog ratnog ministra MUP-a BiH Alije Delimustafića i još desetak osumnjičenika upravo ovih dana u Sarajevu podignuta optužnica u slučaju ‘Pravda’.

-Točno je da je u svojstvu ministra MUP-a RBiH Delimustafić bio optužen i za zloupotrebu službenog položaja zbog ugovaranja kupovine 32 putnička automobila, te da su protiv njega prijave podnosili i Jusuf Pušina, Delimustafićev nasljednik na mjestu ministra, te Bakir Alispahić, jedan od trojica bivših visokih dužnosnika bošnjačke obavještajne službe AID koji su osumnjičeni za špijunažu i tajno uvježbavanje terorista u taboru Pogorelica. Točno je i da je Delimustafić bio optuživan u javnosti i za pokušaj državnog udara za vrijeme predsjednika Alije Izetbegovića. Nakon svega postavlja se opravdano pitanje je li informacija o pokušaju državnog udara samo još jedna u nizu obavještajnih podmetaljki u režiji bošnjačkih obavještajnih agencija kako bi se realizirao prijedlog naveden u dokumentu da Delimustafića treba ekonomski oslabiti. U sličnim dilemama bili su i pojedini vodeći BiH mediji koji su nakon prvog uhićenja Alije Delimustafića 2000. godine napisali sljedeće: “ U spektakularnoj policijskoj akciji uhapšen je Alija Delimustafić, javna personifikacija najdrskijeg organiziranog kriminala u BiH. Predratni ministar policije, čovjek s potjernicom za leđima, osumnjičeni za državni udar i, nakon svega, ugledni biznismen kojem su se klanjali oni što se Boga ne boje, a smješkali oni što su si pripisali Božije prerogative. U analizama hapšenja, nazvanog prvim dokazom početka borbe protiv organiziranog kriminala, čaršijski kroničari mutnih radnji postavljaju dva pitanja: tko je sljedeći i koga je spreman žrtvovati Alija; i još jedno potpitanje: koji Alija? Odgovor će otkriti i tko je pravi – Šef A.“, napisala je 2000. godine Vildana Selimbegović za magazin ‘Dani’, nakon što je Delimustafić prvi put uhapšen - ocijenio je.

Osvrnuo se i na odgovornost tadašnjeg predsjednika Predsjedništva BiH i neupitnog bošnjačkog lidera Alije Izetbegovića.

-Možda se odgovor na vaše pitanje može nazrijeti samim uvidom u ovaj ekskluzivni dokument. Naime nakon akcije IFOR-a na zaposjedanju objekta Pogorelica 15. 02. 1996. godine u dokumentu se navodi kako su bošnjačke obavještajne službe izvršile procjenu i došle do zaključka da s tim u vezi, postoji ozbiljna vjerojatnoća mogućih političkih, diplomatskih i drugih štetnih posljedica po interese RBiH i to:
– u pogledu mogućih optužbi za opstrukciju Daytonskog sporazuma;
– u pogledu odnosa sa SAD-om i njihovim obavještajnim službama;
– u pogledu mogućeg narušavanja odnosa s hrvatskim partnerima u Federaciji BiH, i
– u pogledu mogućeg korištenja ovog ‘slučaja’ u subverzivne svrhe na unutrašnjem planu,(tako da bi se izjava predsjednika Predsjedništva koju je objelodanio admiral Leyton Smit, a prenijele sve svjetske agencije, da se radilo o mjestu za obuku agenata bosanskog MUP-a, mogla iskoristiti za tzv. diferencijaciju bošnjačkog vodstva i slično.
Jednostavno je nemoguće za povjerovati da o svemu tome nije bio upoznat Alija Izetbegović - zaključio je odvjetnik Križanović u razgovoru za tjednik Dnevno7.

 

M.J.