Direktor mostarskog Aluminija Ivo Bradvica jučer je, od Skupštine poduzeća dobio nadmoćnu potporu da nastavi voditi poduzeće. Bradvica je dioničare na Skupštini izvijestio i o dogovoru s premijerom Federacije Nerminom Nikšićem oko strukture kapitala Aluminija, koja je kamen spoticanja u odnosima Vlade i Aluminija dugi niz godina. O tom, može se reći i povijesnom, dogovoru Vlade i Aluminija te o problemima i budućnosti ovog poduzeća, Bradvica govori sasvim otvoreno u intervjuu za današnji Dnevni list.

Usvajanjem financijskih izvješća za 2011. i 2012. godinu, na jučerašnjoj je Skupštini dioničara Aluminija, postojeća Uprava, s Vama na čelu, dobila nadmoćno povjerenje za nastavak upravljanja Tvornicom. No, pozitivan je šok izazvala informacija o mogućemu skorašnjem dogovoru s Vladom FBiH o konačnomu rješenju Aluminijeve strukture kapitala, u omjeru 44 posto mali dioničari, 44 posto Vlada FBiH i 12 posto Vlada RH?

Nakon punih šesnaest godina, nadomak smo okončanju i te priče. Predsjednik Vlade FBiH Nermin Nikšić i ja iskristalizirali smo taj dogovor kojim vraćamo na snagu ranije usuglašene omjere vlasničkih udjela, prihvaćene onim isteklim sporazumom i od strane Aluminija i od strane Vlade, kao i federalnoga Parlamenta. Jasno, načinjeni su obostrani ustupci, jer je konačno prepoznat interes s obje strane za stabiliziranje Aluminija, i to po svim ključnim pitanjima, čime će nam, prvi put od obnove rada 1997. godine, biti omogućen potpuno normalan rad i, jamčim vam, rast i uzlet, jer nas više ne će opterećivati ono što nema sveze s gospodarstvom. Naime, osim postignutoga suglasja oko strukture kapitala, dogovoreno je da Agencija za privatizaciju FBiH načini potrebne korekcije i tako omogući Registru vrijednosnih papira FBiH odmah pristupiti registriranju dionica i dioničara Aluminija i da Vlada FBiH, preko entitetskoga ministarstva energetike i industrije, utječe na Ferk i pokuša sniziti cijenu električne energije velikim potrošačima Elektroprivrede HZHB ili potpuno ujednačiti cijene električne energije svim velikim potrošačima u FBiH. Također, dogovoreno je zajednički pristupiti konačnomu rješenju pitanja naših bivših djelatnika. Dokument bi, kako mi je nagoviješteno iz Sarajeva, trebao biti potpisan u roku od sljedećih nekoliko dana. U protivnomu, ukoliko ne bude rješenja, mi ćemo za mjesec dana morati pristupiti najradikalnijemu potezu, što nam je jedinim mogućim odgovorom na ovako silan udar ekonomske krize.

Što bi za Aluminij, u prvomu redu, značio taj dogovor s Vladom FBiH, s obzirom na ostvarenih 65,8 milijuna KM gubitka u prošloj godini i na prijetnju stečajnoga postupka na kraju ove godine, koju ste sami javno spomenuli?

Značio bi da možemo računati na značajno povoljniju cijenu struje odnosno na realnu cijenu, kakova je i u drugim europskim zemljama, i to za naše ukupne godišnje potrebe, ali bi značio i da konačno možemo izići pred MMF i pred europske fondove i zatražiti obrtna sredstva za normalan nastavak rada. S neriješenom strukturom kapitala to nismo mogli. K tomu, entitetska bi se Vlada, u potpunomu suglasju s rukovodstvom Elektroprivrede HZHB, ovim dogovorom obvezala, kao 90-postotna vlasnica EPHZHB, preinačiti dug koji imamo prema toj elektroprivrednoj kući u kredit na nekih pet godina, s određenim grace razdobljem. Sve to skinulo bi nam strahovit teret s vrata i otvorilo mogućnost preživjeti 2013. godinu, a EPHZHB bi to, s obzirom na ove povoljne okolnosti njihova poslovanja, a uza jedno razumijevanje i određene napore, mogla nadići bez ugroze svojega poslovanja. Aluminij bi ostvario gubitak, to je neizbježno, ali onaj koji nas ne bi odveo u stečaj, koji bismo mogli pokriti i konačno se, oporavkom svjetskoga tržišta metala, vratiti u poslovnu pozitivu i početi razmišljati o strateškim projektima, poput izgradnje nove energane, i to zajedno s EPHZHB, koja je iskazala pripravnost za partnerstvo u tomu.

Znači li to da ipak ne će doći do gašenja dijela elektrolitičkih ćelija i do otpuštanja radne snage?

Znači, ukoliko sve ovo što je usuglašeno bude potpisano i do kraja ispoštovano, a ne vidim razlog za drukčiji ishod. Na tomu se, zapravo, stalno radi. Vidjet ćemo što će pokazati i Studija o mogućnostima restrukturiranja Aluminija, koju nam rade na Ekonomskomu fakultetu u Splitu. Najlakše je sve pogasiti, ali tada je to kraj, jer smo svjesni troškova koje traži proces gašenja i trajnoga gubljenja teško stečenoga položaja i ugleda na svjetskomu tržištu. Da ne spominjem koliko bi nestankom Aluminija izgubila ova država, u prvomu redu ukoliko bismo mi prestali uplaćivati doprinose, plaćati pristojbe i carine, ostvarivati izvoz. E tu je onaj istinski interes Federacije BiH. Što se, pak, radnih mjesta tiče, smatram kako do otpuštanja ne će doći, barem do onih masovnijih, čak i kada bi došlo do radikalnih poteza. Dok je Aluminija, radnici su sigurni, oni su to zaslužili. No, ponavljam, ovaj dogovor otvara sasvim neka druga vrata u stabilniju sutrašnjicu. Ovako se dalje više nije moglo jer su nas izostanak gospodarsko-industrijske politike u BiH i enormno poskupljenje struje za velike potrošače na potrošačkomu području EPHZHB doveli u tako apsurdno stanje da u prva tri mjeseca ove godine ta kuća ostvaruje onoliku dobit koliki mi imamo gubitak i da nama, sukladno Odluci Ferka, prodaju struju po 65 eura/MWh dok ju istodobno izvoze u susjedne zemlje po cijeni od 40 eura/MWh, jer imaju povoljnu hidrologiju i stvaraju viškove. Svjesna toga, Uprava EPHZHB, u posljednje vrijeme iskazuje osjetno razumijevanje za stanje u kojemu se nalazimo i s njima uglavnom usuglašavamo aktivnosti, naročito one koje vode k Vladi FBiH koja je, i kod nas i kod njih, značajnom suvlasnicom u strukturi kapitala.

Spomenuli ste kako se sada nadate povoljnijoj cijeni za ukupne potrebe, a polovicu struje kupujete od HEP-a? Inače, potporom koju ste dobili na ovoj skupštini ostavlja se dojam izrazito osnaženo odnosa s vlastima u RH? Kako vidite nastavak suradnje Aluminija s gospodarskim subjektima u Hrvatskoj?

Vidite, cijena struje koju, zajedno s prijenosom, plaćamo HEP-u, gotovo je jednaka onoj koju plaćamo EPHZHB, a koja će sada, tako dogovor kaže, biti snižena. Sukladno Zakonu, ne smijemo uvoziti skuplju struju od one na domaćemu tržištu pa, ukoliko Hrvatska ne želi izgubiti Aluminij kao kupca struje odnosno opskrbljivača sirovinom za šibenski TLM i mobilizatora brojnih tamošnjih tvrtki, poput Luke Ploče i HŽ-a, morat će prilagoditi postojeće uvjete suradnje i toga je Vlada RH svjesna pa se i razmatra načine prilagodbe, napose uoči pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Ima tu niz mogućnosti, od prijenosa 12 posto vlasničkoga udjela na HEP do poticaja HBOR-a preko TLM-a, i sl. i na tomu se radi, u stalnoj komunikaciji s hrvatskim vlastima koje su i na našoj skupštini poslale jasnu poruku kako su, ovoga puta u potpunosti, odlučne zaštititi svoj kapital u Hercegovini i, tako, štititi svoje gospodarstvo. Inače, s Vladom RH izgradili smo krajnje izvrsne odnose i Zagreb je pripravan, zajedničkim naporima, iznaći prihvatljiv način za reguliranje naših međusobnih odnosa i za vrijeme nakon pristupanja Hrvatske u EU.

Udruga malih dioničara Aluminijaš sve do jučerašnje skupštine uvjeravala je jasnost u manjak potpore Upravi kojoj ste na čelu?

Sada će i javnost shvatiti kako ne lažemo kada kažemo da ta tzv. udruga djeluje nelegitimno, s određenom pozadinom, a bez stvarne potpore dioničara koji su jučer pokazali nešto sasvim drugo. Aluminij je pokrenuo i sudsku parnicu jer je, unatoč našim upozorenjima kako Statut Aluminija predviđa osnutak takove udruge samo ako ona ima potporu najmanje 75% malih dioničara, ministar pravosuđa HNŽ-a odobrio registriranje te tzv. udruge. Tu je riječ o mizernoj skupini onih koji su, nažalost, dobili javni prostor za pokušaj unošenja nemira u Aluminij, a jučer su pogaženi i zauvijek poraženi. Aluminij će sada ići do kraja i ustrajati na zakonitomu putu rješavanja i ovoga pitanja, pri čemu će koristiti sva Zakonom dopuštena sredstva, te sudski tražiti poništenje registracije te tzv. udruge, nakon čega će sam osnovati onu koja će imati i legalitet i legitimitet, a koja nam sada, kada ćemo biti upisani u RVP, itekako treba jer sada treba voditi drukčije bitke. Treba poučiti dioničare njihovim pravima, spriječiti parcijalnu prodaju dionica … Naši su dioničari i radnici, u ovomu sudbinskom trenutku za Aluminij, pokazali nadprosječno jedinstveno i snagu i mogu služiti na čast i ugled svojemu Aluminij, a kao uzor ovoj napaćenoj zajednici koja svakoga dana trpi neki oblik nepravde. Ponosim se, kako ovim uspjehom i povijesnim dogovorom oko pitanja naše vlasničke strukture, tako i svojim radnicima i dioničarima kojima se i javno zahvaljujem.

D.J.