Udbini suradnici, novinar Inoslav Bešker, Milovan Škorić, Zoran Daskalović, Slobodan Platiša, Ivo Družić, Ante Barišić... i danas su moćni i 'uvaženi'.

Radenko Radojčić, jedan od najvažnijih pripadnika subverzivno terorističkih skupina 'Labrador' i 'Opera', u prvom dijelu jednog svog iskaza (241 stranica), započetog 15. ožujka 1994. pred operativcima SZUP-a, opisao je rad 'analitičke jezgre' CK SKH kojom je upravljao Slavko Malobabić. Vrlo bitan član 'analitičke grupe', tvrdi Radojčić, bio je Zoran Daskalović, šef kabineta sekretara Predsjedništva CK SKH Drage Dimitrovića. Štoviše, prema Radojčiću, suradnik KOS-a bio je i Drago Dimitrović: - Kada je došao na funkciju, pored čuđenja, kako je on izabran na tako visoku partijsku dužnost, bile su prisutne kalkulacije, ali i dovoljno argumentirane tvrdnje, da je kao direktor PTT-a Split, bio na vezi Odjeljenja bezbjednosti VPO-a. U vezu, da je stupio posredstvom oca, koji je vojno lice, te otud počinje suradnja sa sustavom sigurnosti JNA. Kalkuliralo se, da je na vezi kap. bojnog broda Ljubiši Beari.

Zoran Daskalović nakon raspada Jugoslavije našao je utočište kao politički komentator u Feral Tribuneu, pa u izdanjima EPH-a, da bi se skrasio u redakciji Business.hr. Napokon, kako je 11. travnja prošle godine objavio Nacional, 'dugogodišnji politički i gospodarski novinar i komentator Zoran Daskalović odnedavno je preuzeo posao savjetnika za medije ministra poduzetništva i obrta Gordana Marasa'.

Drago Dimitrović u svojoj je partijsko-doušničkoj karijeri imao i jedan prilično pozitivan trenutak. Naime, kad se na sjednici Predsjedništva CK SKH 10. prosinca 1989. odlučivalo o prijedlogu za raspisivanje višestranačkih izbora, u pat poziciji 6:6, presudio je Dimitrović koji je glasovao za taj prijedlog. Nakon raspada Jugoslavije Domitrović se povukao iz politike i do smrti 24. ožujka 2012. bavio se privatnim biznisom. U javnosti se rijetko pojavljivao, kao povodom primanja odličja Red hrvatskog pletera koji mu je dodijelio Stipe Mesić (Slobodna Dalmacija, 11. listopada 2009.).

Nasuprot njemu, njegov oficir za vezu Ljubiša Beara, rođen 1939. u Sarajevu, koji je na kraju karijere u JNA bio šef KOS-a Vojno-pomorske oblasti (VPO) u Splitu, nastavio je vojnu karijeru kod Ratka Mladića, kao šef 'vojne bezbednosti' Glavnog stožera Vojske Republike Srpske. Haaški sud osudio ga je 10. lipnja 2010. na kaznu doživotnog zatvora zbog 'genocida, istrjebljenja, ubojstva i progona'.

Institucionalna i izvaninstitucionalna Udba

Prema Radojčićevim riječima, 'analitička jezgra' CK SKH prikupljala je informacije, obrađivala ih i pohranjivala u 'specijalizirani fond Arhiva CK SKH'.

Radojčić: - Do informacija i dokumenata, barem kad je riječ o mom segmentu rada, dolazio sam na razne načine, da sam ih osobno prikupljao razgovarajući s interesantnim sugovornicima, dio dokumenata dobivao sam oficijelnim kanalima tadašnjeg informiranja i to iz tadašnje Službe državne sigurnosti, Vojnih službi sigurnosti, Saveznih službi sigurnosti, ali preko Malobabića... Međutim, znatni dio informacija i dokumenata dolazio je vaninstitucionalnim kanalima.

Ovi 'vaninstitucionalni kanali' bili su uglavnom službenici/operativci zagrebačkog centra Službe državne sigurnosti (SDS) koji su osobno posjećivali Radojčića i Malobabića te im prenosili razne informacije do kojih je SDS dolazio primjenjujući tajno-policijske metode nadziranja i praćenja pojedinaca i grupacija u SRH.

Radojčić: - Postupno, tijekom 1986.g., a napose 1987.g., i kasnije u prostorije CK SKH k Malobabiću, a vjerujem da su se kontakti održavali i drugdje, počeli su dolaziti pojedini djelatnici Centra službe državne sigurnosti Zagreb, tadašnjeg GSUP-a, drugih Centara SDS-a i Policije... U dolascima, ovi djelatnici iznosili su gotovo sva sigurnosna saznanja iz svojih radnih obveza, a postupno najvjerojatnije na zahtjev Malobabića, donosili su i originalne, primarne dokumente tadašnjeg rada iz Centra SDS-a.

Nakon što je naveo njihova imena - napr. Ante Barišić, Milovan Škorić, Slobodan Platiša... i opisao važnost njihove suradnje za 'analitičku grupu»', Radojčić je istaknuo kako su njihove informacije potaknule Stanka Stojčevića da posumnja u lojalnost vodstva Centra SDS-a Zagreb i pokrene njegovu smjenu. Zaista, krajem 1987. dolazi do smjena na čelu zagrebačke Udbe te njezin šef postaje Kolja Družić. Nakon toga, kaže Radojčić, «'Kolja Družić osobno je donosio gotovo najvitalniji dio produkcije Centra, Stanku Stojčeviću i Slavku Malobabiću'.

Pored prethodno imenovanih udbaša koji su djelovali 'vaninstitucionalno', Radojčić je spomenuo još desetak imena. Svi oni imali su određenu ulogu nakon raspada Jugoslavije u novostvorenoj hrvatskoj državi.

Komparativna politika – marksizam, poljoprivreda i Udba

Ante Barišić, rođen 1957. u Drnišu, inače bratić nešto poznatijeg Mladena Barišića, bivšeg direktora Carine, suoptuženika Ive Sanadera, diplomirao je 1979. na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu s temom «Marksističke i marksološke definicije države», a magistrirao je 1986. s temom «Razvoj socijalističkih odnosa u poljoprivredi». U međuvremenu, 1980., bio se zaposlio u zagrebačkoj Udbi gdje je do 1990. pratio što radi «katolički kler».

Radenko Radojčić o Barišiću je među ostalim rekao: «Barišić Ante bio šef Odsjeka za obradu klera, u Centru SDS Zagreb. Njega je s Malobabićem, tijekom 1987. g. upoznao Milovan Škorić. Dolascima k Malobabiću, a i k meni, u razgovorima, gotovo redovito je iznosio saznanja do kojih je došao radom na problematici svojih radnih obaveza... U razgovorima, Ante Barišić iznosio je i suradnike. I ja se sjećam više dokumenata kojima je izvor suradnik 'Oliver', a kojeg je držao Barišić na vezi, te mislim da je kao suradnika na vezi držao i novinara Mali Mladena. Ovo ističem radi činjenice. S oba suradnika, 'Oliver' – novinar Inoslav Bešker i Mali Mladenom, bila je u kontaktu i Služba sigurnosti JNA, što sam saznao u vrijeme boravka u Beogradu u razgovoru s Rakočević Slobodanom, načelnikom Odjeljenja bezbjednosti RV i PVO».

Nakon uspostave samostalne hrvatske države Ante Barišić uspio se ubaciti u savjetnički tim dr. Franje Tuđmana kao 'prvi savjetnik za posebne službe'. Potom se uspio profilirati kao obavještajno-politički analitičar i dobiti 'Fulbrightovu stipendiju' za usavršavanje u inozemstvu. Trenutno je zaposlen na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, gdje predaje predmet 'Komparativne politika»', a predaje i na Zapovjedno-stožernoj školi GS HV-a.

Mito i korupcija – Udba, srpska manjina i stočarstvo

Milovan Škorić, rođen 1956. u Benkovcu, bio je u zagrebačkoj Udbi zadužen za 'unutrašnjeg neprijatelja', tj. za nadzor hrvatskih domoljuba u Zagrebu i otkrivanje njihovih mogućih kontakata s hrvatskim političkim emigrantima. U toj ulozi pisao je neka izvješća i o autoru ovoga feljtona, a nije to prestao raditi ni nakon raspada Jugoslavije kad ga je ministar unutarnjih poslova RH Josip Boljkovac bio angažirao kao svog posebnog savjetnika.

Škorić je široj hrvatskoj javnosti postao poznat 1993. godine kad je izjavio da se na širem području grada Siska nalazi više logora za Srbe, u kojima ih se maltretira i ubija. Kad je jedna međunarodna komisija, predvođena ruskim promatračima, utvrdila da je lagao, Škorić je pobjegao u Beč i zatražio politički azil. Nakon nekoliko godina vratio se u Hrvatsku i učlanio u Manolićevu stranku 'Hrvatski nezavisni demokrati' (HND) te osnovao udrugu 'Zajednica Srba u Republici Hrvatskoj'. Škorić osobno, na listi HND-a u 9. izbornoj jedinici, i Zajednica Srba u RH, kao nezavisna lista za nacionalne manjine, više puta izlazili su na izbore, ali bez uspjeha. Škorić se u međuvremenu ponovno odselio u Beč, odakle je nastavio djelovati u svom prepoznatljivom stilu.

Slobodan Platiša, rođen 1956. u Karlovcu, bio je uhićen u rujnu 1991. kao pripadnik skupine 'Labrador', ali je nakon nekog vremena pušten na slobodu. To je iskoristio za bijeg u Beograd gdje se odmah pridružio Malobabiću i Radojčiću u skupini 'Opera'. Nakon rasformiranja te skupine bio je osumnjičen kao 'dvojni agent' i uhićen, pa navodno i zlostavljan u Miloševićevim zatvorima. Nakon ponovnog oslobađanja, doselio se u Banju Luku i na kraju vratio u Zagreb, gdje je postao desna ruka Milorada Pupavca u 'Srpskom narodnom vijeću' (SNV).

Široj hrvatskoj javnosti Platiša je postao poznat kao direktor SNV-ova 'Centra za razvoj i investicije' nakon afere s donacijama krava srpskim povratnicima u Lici i Gorskom kotaru. Naime, krave nisu bile podijeljene srpskim povratnicima koji su se inače bavili stočarstvom, nego isključivo po stranačkoj crti – članovima Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) na čelu s Vojislavom Stanimirovićem. A bilo je i optužaba da je veći dio kravljeg fonda završio u privatnim rukama Pupavca i Platiše.

Jedan od srpskih povratnika, Predrag Pavičić, izjavio je: - Ovo stranačko upletanje u stočarstvo stvara veoma lošu atmosferu između tako privilegiranih obitelji koje su se iz stočarskih razloga opredijelile za SDSS i ostalog naroda. Nitko živ ne zna koliko je tu krava. Ljeti su skapavale od žeđi pa su ih seljaci tjerali sa svoje zemlje da ne moraju poslije odvoziti trupla krepane stoke. Nekoliko njih poklali su vukovi. Pa i u minska polja ulijetale su i na kraju završile kod Ondića, gdje im prijeti nova selidba, jer su na zemlji čije vlasnike nitko nije  pitao mogu li ju krave pasti .

Loše iskustvo s Pupavac-Platišinim kravama imao je i drugi srpski povratnik Bogdan Čudić: - Nisam dobio ni pare. Prevarili su me. A i bilo mi je žao krava pa sam toliko dugo ostao. Nadstrešnica nije bila dovoljno velika da ih sve zakloni, pa se 15-ak grla smrznulo. Nikada ne ću zaboraviti kad je jedna pala na koljena, a ostale krave se nagurale oko nje da je zagriju i spase od smrti.

KOS über alles

O suradnji Barišića, Škorića i Platiše s 'analitičkom jezgrom' CK SKH, Radojčić je ispričao: - Među nama razvio se i specifičan odnos, a ja bih se usudio reći i potreba da se neki od tih djelatnika ugrade u druge isntitucije. Stoga je, npr. Malobabić pomogao Platiša Slobodanu da promjeni radno mjesto odlaskom u bolnicu 'Sveti Duh', a Škorić Milovanu i Đurčević Zlatku, u tadašnju Komisiju za odnose s vjerskim zajednicama IV Sabora. Barišić Ante je pokušavao koristivši Malobabićeve veze sa Tintorom iz SID-a SSIP-a (op.a.: Branko Tintor, šef obavještajne službe /Služba za istraživanje i dokumentaciju – SID/ Saveznog sekretarijata za inozemne poslove – SSIP) dobiti posao u jugoslavenskoj diplomaciji.

Prema navodima iz elaborata Franje Vugrinca, citiranog u prošlim nastavcima feljtona, cijelom ovom grupacijom upravljao je KOS Pete armijske oblasti na čelu s Budimirom Divljakovićem. To potvrđuje i Radojčić u svome iskazu: - Budimir Divljaković je otišao u mirovinu 1988/89.g., ali je sve do 1990.g. posjećivao Stanka Stojčevića. Sjećam se, da me sada pokojni general Ilija Čeranić, jednom zgodom u to vrijeme pitao, da li Divljaković sada vodi Stojčevićevu obavještajnu službu.

Kolja Družić, rođen 1942. u Šibeniku, bio je izbor ne samo Stanka Stojčevića nego i Budimira Divljakovića za šefa zagrebačke Udbe. U isto vrijeme, u partijskoj hijerarhiji naglo je napredovao, također uz podršku vojne strane, Koljin polubrat Ivo Družić. O njemu je Radojčić rekao: - Na osnovu nekoliko segmenata i činjenica, nedvojbeno proizlazi da je Ivo Družić bio na vezi višim oficirima u sustavu sigurnosti bivše JNA. Naime, negdje 1988. g., SDB MUP-a Srbije, u Beogradu ukrala je torbu s dokumentima, nivoa državne tajne, Ivici Račanu. Za tu činjenicu, unutar CK SKH, prvi je znao Ivo Družić. Ova krađa torbe Račanu, s dokumentima nivoa državne tajne, trebala je poslužiti za obračune iza scene, u sivoj zoni, s Račanom. U CK-a, tada je ustanovljeno, da je Družić taj podatak dobio od vojne službe sigurnosti, pretpostavljam, generala Negovanovića iz UB SSNO-a.

Družićev duh u Hrvatskoj

Ivo Družić, rođen 1950. u Zagrebu, bio je protukandidat Ivice Račana za mjesto šefa hrvatskih komunista 11. prosinca 1989. na 11. Kongresu SKH kada se definitivno odlučivao o raspisivanju višestranačkih izbora u Hrvatskoj. U poglavlju 'Savez komunista Hrvatske' na 'Wikipediji' piše: - Na tom kongresu na čelo SKH dolazi Ivica Račan, koji je kao protukandidata imao Ivu Družića kojega je podržavala JNA. (hr.wikipedia.org/wiki/Savez_komunista_Hrvatske). A poznato je da je JNA bila apsolutno protiv uvođenja višestranačja u Hrvatskoj jer je smatrala da će time započeti raspad Jugoslavije.

O odnosu JNA prema višestranačkim izborima u Hrvatskoj postoji svjedočenje iz prve ruke, tadašnjeg ministra vojske SFRJ Veljka Kadijevića: - Onaj čas kada se, na ovakav način kako je to učinjeno, ušlo u višestranački sistem u Jugoslaviji, označio je i kraj Jugoslavije u dotadašnjim granicama. Mi smo to naše predviđanje javno i jasno saopćavali o čemu sam prethodno govorio. Izrazit primjer takvoga saopćavanja bio je na sastanku armijskog rukovodstva sa rukovodstvom SR Hrvatske u Zagrebu mjesec dana pred višestranačke izbore u Hrvatskoj kada smo im otvoreno rekli da će oni – tadašnje rukovodstvo SR Hrvatske – dovesti ustaše na vlast u Hrvatskoj. (Veljko Kadijević: 'Moje viđenje raspada vojske bez države', 'Politika – izdavačka delatnost', Beograd 1993.).

Braća Kolja i Ivo Družić bili su se povukli iza javnoga života nakon raspada Jugoslavije i stvaranja samostalne hrvatske države, ali su nastavili graditi svoje karijere na drugim područjima. Kolja Družić trenutno je član Upravnog vijeća Visoke škole za poslovanje i upravljanje 'Baltazar Adam Krčelić' u Zaprešiću, dok je Ivo Držić profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Međutim, premda tvrdi da nije član nijedne stranke i da ga politika ne zanima, politika ga je postavila u nekoliko nadzornih odbora, najprije u Zagrebački holding, pa u Podravku i na kraju u Plinacro. Navodno Ivu Držića protežira otac premijera Zorana Milanovića, Ante Milanović, koji je svojedobno bio šef kabineta predsjednika Predsjedništva SRH Mike Tripala.

Družićevo je ime zapravo prvi put u proteklih dvadesetak godina izašlo u javnost u sklopu nedavne afere s poslovnim ugovorom između Plinacra i odvjetničkog ureda supruge Tomislava Sauhe, šefa kabineta Zorana Milanovića. Ivo Družić dao je izjavu kojom je zaštitio Milanovićeva intimusa Sauchu, dok je u svrhu zataškavanja slučaja žrtvovan Mladen Antunović koji je podnio ostavku na mjesto predsjednika Uprave Plinacro.

Božo Vukušić