Trenutna država BiH ima tri konstitutivna naroda, a dva entiteta. Tako je određeno 14. prosinca 1995. u Daytonu. Ne ulazeći u čisto politička pitanja, zapitati nam je se mogu li u takvoj državi biti 3 identiteta: hrvatski, srpski i bošnjački? Povijest nam kaže da su nastajali tim redom i sada su tu gdje jesu. Identitet, pak, zacijelo čini obrazovanje, kultura, duhovnost... Hrvatsko biće u BiH ima ih i zbog toga ima svoj identitet, bez obzira na to što mu političke prilike još nisu nimalo naklone, odnosno što mu ne daju ono što čak i manjine imaju po Europi.

Brojke govore. Danas je u demokratskoj državi Hrvatskoj od 35 sudaca Vrhovnog suda čak 29 njih iz komunističkog režima. A EU 19. rujna 2019. donese rezoluciju kojom potpuno jasno izjednačava komunizam, nacionalsocijalizam i fašizam te pozva na uklanjanje njihove nazočnosti u društvu. O tome se u državi Hrvatskoj ne govori. A ona tone li tone svaki dan, unatoč razvikanim medijima koji gude neke druge »istine«. I nije tako samo na Vrhovnom sudu. Ta bolest raširila se hrvatskim društvom poput korova. Da nije tako, zar bi Budimir Lončar bio na slobodi i uvažena ličnost u hrvatskom društvu?

Zasuše nas vijesti obično istoga ili sličnoga naslova: »Osvanuo grafit "Sve vas ovo čeka" i ustaški simbol«. Bi to napisano na ogradi oko pravoslavnog groblja i crkve Svete Nedjelje u Dobriču kod Širokog Brijega. Ružno i za svaku osudu. Maloprije pročitah da su se Hrvati iz Dobriča odmah usuglasili, prebojali grafit i porazgovarali s mjesnim Srbima. Lijepo i za svaku pohvalu. Samo, ne zasipaju nas ovakve i slične vijesti, slučajno naletih na spomenutu.

Proglašen je dan žalosti. Zastave su spuštene na pola koplja. I treba tako. Oni su to zaslužili.

Ljeto je, a čudni bubnjevi najavljuju čudnu jesen. Nije samo pitanje o tzv. pošasti zvanoj koronavirus. Vele da su tu opet i oni što ih zovu migrantima. Navalili u Europu kao skakavci na usjeve. Pritom se ne žele integrirati, jer je navodno njihova kultura bolja. Pa kad je bolja zbog čega dolaze tamo gdje im je lošije?!

Svakodnevno se oko nas zbiva mnoštvo događaja. Ako želimo shvatiti gdje smo i što smo, onda iz te šume trebamo izvući one ključne i obogatiti se novom spoznajom. To dobro znaju odnarođeni mediji pa nas zasipaju mnoštvom vijesti da ne bismo prepoznali prava događanja i da bi nas pomoću ubačenih krivih spoznaja odveli na pogrješnu stranu. Ali pobijedili smo u Domovinskom ratu, pobijedit ćemo i sada. Krenimo sada nekim redom.

Izbori za Hrvatski (do Račana i njegovih hrvatski) sabor pred vratima su. Sam postupak i dalje je duboko nepravedan unatoč nekim odlukama Ustavnog suda. Hrvatska je najprije podijeljena na izborne jedinice, umjesto da je sama jedna izborna jedinica. Manjine imaju zajamčen broj mandata pa makar njihov kandidat dobio samo jedan glas, od samoga sebe. Hrvati u BiH te iseljeništvo mogu glasovati na malom broju mjesta često vrlo udaljenima, umjesto da se omogući elektronsko glasovanje.

Nema turista na Starom mostu u Mostaru. Vijest je to koja kruži medijima. Dotle pošast zvana koronavirus opet počinje harati. Osjećaju to i u Svetištu Kraljice Mira u župi Međugorje. Mnogi od njih posjećivali su u Mostaru i franjevačku crkvu Sv. Petra i Pavla, obnovljenu nakon velikosrpskog razaranja, pa produživali za Stari most. No, to se preskače u medijskim vijestima, turisti valjda padaju s neba.

Vrijeme se uzjogunilo pa nikako da se pomoli sunce, iako lipanj grabi prema svome kraju. Ugledalo se u društvo, što li. Ni tamo prilike nikako da se smire.

Pokret »Black Lives Matter« (BLM), u okrilju »Inicijative protiv policijskog nasilja i rasizma«, protutnjao je Zagrebom, zapravo mislio je protutnjati ali ih se malo odazvalo iako je u pozadini bila »specijalna operacija« protiv hrvatske policije koja nas na našim granicama brani od nelegalnih migranata. Puk je pročitao tu podlu namjeru, kao što su slične namjere pročitali u Londonu te prosvjeduju protiv pokreta BLM.