Zajedničkom suradnjom Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Düsseldorfu i Matice hrvatske za Ruhrsko područje dana 3. listopada 2025. u Essenu i 4. listopada 2025. u Bielefeldu obilježena je 1100. obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva.

Obilježavanje je osmišljeno održanim tematskim predavanjima generalnog konzula RH u Düsseldorfu, inače povjesničara te sveučilišnog profesora povijesti Hrvatskog katoličkog sveučilišta doc. dr. sc. Ivana Bulića i povjesničara te potpredsjednika Matice hrvatske dr. sc. Marija Jareba. Obilježavanju se odazvao znatan broj Hrvata koji žive u ta dva njemačka grada, poglavito u Bielefeldu, jednom od udaljenijih gradova u Saveznoj zemlji Sjevernoj Rajni Vestfaliji gdje živi brojna hrvatska zajednica. U skladu s navedenim je i motiviranost Generalnog konzulata u Düsseldorfu da se Hrvatima dođe i u najudaljeniji kutak te s njima obilježi tako značajna obljetnica kakvu predstavlja 1100. godina Hrvatskog kraljevstva.

Generalni konzul dr. Bulić je izlaganje „1100. godina Hrvatskoga Kraljevstva - Prvi hrvatski kralj Tomislav: Istina, mit i identitet” uskladio s naslovom te okupljene upoznao s temeljnim izvorima, povezao ih s konkretnim događajima, inkorporirao u onodobni kontekst, dakle kontekst 9. i 10. stoljeća.

Za dr. Bulića Tomislav je neprijeporno bio prvi hrvatski kralj. Političku, gospodarsku i vojnu snagu naslijedio je od prethodnika, hrvatskih knezova, a poradi činjenice da su oni spomenutu snagu stekli od onodobnog Franačkog carstva tj. kao poluovisna kneževstva „utopljena“ u Franačko carstvo.

Tvrdnju je obrazložio činjenicom kako je upravo na području ranosrednjovjekovne države između Cetine i Zrmanje pronađen doista veliki broj karolinških mačeva i ostruga proizvedenih na području Porajnja te upozorio na činjenicu kako se za ono vrijeme radilo o doista skupim proizvodima koji su uključivali i posjedovanje konja, a što osnažuje argument o gospodarskoj snazi onodobnih hrvatskih kneževina. Spomenuta gospodarska i vojna progresiju je održana, pa i preživjela krizu Karolinškog carstva 829-834. Hrvatska je bila drugačija, bolje organizirana u odnosu na druge slavenske Sklavinije jer je 100 godina bila pod franačkom dominacijom, pa je sukladno navedenom hrvatska elita obnovom stanja franačkog političkog sustava uspjela preživjeti te nasljednicima, a to je bio knez Tomislav omogućiti toliku vojnu snagu, poraziti Mađare i Bugare. Obzirom da je onodobna Europa bila napadnuta sa svih strana: sjevera Normana, istoka: Mađara i Bugara te juga Saracena i Maura pobjeda kakvu je izvojevao mladi hrvatski knez Tomislav dobro je primljena od pape Ivana X. Upravo će na Tomislavom poziv papa Ivan X. sazvati Crkvene sabore u Splitu 925. i 928. te će u pismima upućenim crkvenim dostojanstvenicima Tomislava nazvati kraljem te humskog kneza Mihaela knezom.

Dr. Bulić je nazočne podsjetio kako je nemoguće u praksi papinske kancelarije da nekome pripiše dostojanstvo ili dužnost koju ne obnaša. Uostalom vidljiva je i razlika, jer papa Tomislava naziva kraljem dok Mihaela knezom. Argumentaciju da je Tomislav bio doista prvim hrvatskim kraljem dr. Bulić je obrazložio s još dva primjera. Jedan je manipulativna te općenito nelogična tvrdnja nekih od „relevantnih“ hrvatskih povjesničara kako je benediktinac Gotschalk, heretik koji je našao utočište 70- ak godine ranije Trpimira nazvao kraljem. Usporedba spisa i tvrdnji heretičkog prebjega kojem je učinjena usluga s funkcionalnošću papinske kancelarije doista je suprotna elementarnoj logici za dr. Bulića. U konačnici je prvi kanon Splitskog crkvenog sabora izuzetna potvrda kako su dalmatinski gradovi i Hrvatsko kraljevstvo postali jedan državni entitet, a očituje se tvrdnjom da Split bude sjedište crkvene pokrajine za sve tadašnje biskupije tadašnje Dalmacije i cijelog Hrvatskog kraljevstva pod Tomislavovom vlašću. Štoviše, splitski sabori predstavljaju prekretnicu koja je obilježila političku i religijsku povijest jer je u sklopu slavenskog kruga ubrzan proces pozapadnjenja i latinizacije hrvatskog prostora, jedinog među slavenskim narodima..

I spomenuta činjenica doista je važna kada se promišlja o značaju prvog hrvatskog kralja Tomislava. Upućenost u doprinose i više od 150 godina osporavanja, štoviše jednog od najosporavanijih hrvatskih ranosrednjovjekovnih vladara za dr. Bulića nije slučajna. Represivni režimi suprotni ne samo hrvatskim vrijednostima nego i istini nastojali su kralja Tomislava ili zloupotrijebiti u svezi promicanja nepostojećih ideoloških obrazaca ili jednostavno negirati minucioznim dovođenjem u pitanje svakog detalja ili obrazlagati na način koji nije u skladu s elementarnom logikom. Generalni konzul dr. Bulić izlaganje je završio tvrdnjom kako je u konačnici prvi hrvatski kralj Tomislav “stekao smiraj“ na mjestu koje mu i pripada u sklopu jedino i isključivo hrvatskog nacionalnog identiteta.

T. S.

Share
0