U posljednje vrijeme u hrvatskoj se javnosti može čuti sve više antisemitske tvrdnje o tome kako su svi problemi u arapsko-izraelskim odnosima počeli od 1948. godine i uspostave države Izrael.

Međutim, politički aktivisti, i to uglavnom ljevičari, ne promišljaju uopće postoji li ikakva povezanost između drevne biblijske Filisteje, te povijesne, mandatne i arapske Palestine? Isti ne promišljaju uopće ni je li palestinstvo povijesni, ili recentni politički fenomen, nastao tek nakon uspostave države Izrael.

Hrvatski politolog, povjesničar i prevoditelj, stručnjak za Bliski istok, Boris Havel, ovih je dana na društvenim mrežama ustvrdio kako su i mnogi Izraelci zbunjeni glede palestinskog identiteta, pa ga stoga ne iznenađuje niti zbunjenost kod nekih Hrvata.

Ovom temom Havel se bavi i u upravo objavljenom znanstvenom radu “Od Filistejaca do Palestinaca: povijesna i hebrejska jezično-politička perspektiva”.

U komentarima Havel je pojasnio da dio tamošnjih kršćana, osobito onih na području Gaze ili Zapadne obale zapravo nema izbora.

-Dio kršćana jesu Palestinci, osobito kršćani koji žive na palestinskim područjima, koja su većinski muslimanska. U Gazi nemaju nikakav izbor.

Ali: kršćani koji žive u Izraelu (dakle, pod židovskom vlašću), imaju više identiteta. Tradicionalni je izraelski Arapin, dio se smatra Aramejcima, a dio Feničanima (poglavito maroniti). Kršćanin u Tel Avivu, Jeruzalemu ili Tiberijadi može se osjećati kako hoće i stvoriti, ili vratiti stari identitet. U Ramallahu, Betlehemu, Gazi, ako ne pristaje uz palestinski identitet, život mu ne vrijedi puno.

Arapski identitet bliskoistočnih kršćana došao je s islamom. Ondje gdje mogu, mnogi kršćani, premda im je arapski jezik materinski, odvajaju se od arapskog identiteta.

A opet, s druge strane, kršćani su među liderima arapskog nacionalizma (George Antonius) i palestinskog nacionalizma (George Habaš, Hanan Ashrawi itd.), istaknuo je Havel.

 

R.H.

Share
0