Provođenje ovrhe je vrlo odgovoran posao i prema ovrhama bi se svi u lancu učesnika morali odgovorno ponašati. Kako se u našem monetarnom, pravosudnom i inom sustavu nitko ne ponaša odgovorno, dobili smo preko milijun ovršnih predmeta.

Sudeći prema tome da ovršenik u svakom slučaju mora biti u najmanju ruku punoljetna i u većini slučajeva zaposlena osoba, trebamo imati na umu da je polovina ili najmanje trećina Hrvatskog življa u raljama ropstva i da nije u mogućnosti namaknuti niti osnovne životne potrebe.

>>Jadranka Kosor najavila izmjene Ovršnog zakona

Do ovakvog stupnja zaduženosti i nesolventnosti građana, a s tim u svezi i gospodarstva, dovela su tri temeljna razloga.

Prvi razlog je: Dva desetljeća zelenašenja nad Hrvatskim građanima od strane banaka i drugih tzv. kreditora

Monetarna i fiskalna vlast dala je slobodno tržište vezano za kamatarenje naših građana, tako što je bakama prepustila tržišno formiranje kamatnih stopa, a uz to je jedno vrijeme uzimala obveznu rezervu na devizne kredite 50%, dok je banka da bi pokrila imobilizirana sredstva podigla  kamatne stope koje su bile između 12 i 20%. Koje je to gospodarstvo ili osoba da može ostvariti redoviti i legalan profit  20%? A što se događa, i kada  ostvari rast 20%, mora ga uputiti kamataru, tako da za razvoj i rast ne ostane ništa. Zar nam je trebalo posebne pameti da kažemo da bez dodatnih ulaganja nema rasta i razvoja. Dva desetljeća, a naravno i danas, samo u manjem opsegu, bio je eldorado za zelenaše koji su se komfornom metodom obračuna kamata obogatili, sagradili velebna bankarska zdanja, a bankarski menadžeri sebi isplatili, za naše pojmove, neslućene iznose za uspješno poslovanje

Drugi razlog je: Pogrešna monetarna, financijska i gospodarska politika.

HNB-monetarna ustanova Republike Hrvatske obveznu rezervu koju je uzela od banaka koje su se devizno zadužile u inozemstvu nije oplemenila, nego je na žalost i umanjila njihovu vrijednost plaćajući ino bankama naknadu za držanje, uvjetno rečeno, naših deviznih rezervi u svojim trezorima. Smatram da su ino banke kod kojih su bila  deponirana naša sredstva, ista obrnuli na tržištu kapitala i ostvarili ekstra profite. Svi smo slijepci, jer unatoč sve manjoj domaćoj proizvodnji i sve manjem izvozu nitko se nije zapitao što nam se to događa i koji su razlozi.

Imobilizirana sredstva u HNB-u su donijela štetu našem gospodarstvu jer zaduženje je, slikovito rečeno, iznosilo 100 novčanih jedinica, u vidu financijske injekcije, odnosno kredita, građanstvo i gospodarstvo je primilo 50 novčanih jedinica, dok su kamate bile tolike da donesi profit kao da je kreditirano svih 100 novčanih jedinica.  Monetarna vlast bi bila Hrvatska samo onda da je u trenutku zaduženja umanjila svoje apetite i pustila 100%-tno zaduženje na tržište, a bankama uvjetovala kamatnu maržu od 1-2 postotna poena na iznos pasivne kamate, odnosno kamate koju su banke plaćale na zaduženje u inozemstvu. Na ovaj način bi Hrvatskom narodu ostale milijarde kuna, tako da danas nebi bila materijalno ugrožena velika većina pučanstva Hrvatske.

Treći razlog je:  Mnogi protuustavni i socijalno neosjetljivi zakoni.

Zašto je Ovršni zakon neustavan,nemoralan i socijalno neosjetljiv? Najočitiji dokaz u prilog da je Ovršni zakon neustavan je odredba članka 92. stavak 2. koji kaže:“Ako ovršenik prima plaću koja je manja od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine plaće ovršenika, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknada štete nastale zbog narušena zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini jedne polovine neto plaće ovršenika“

Citirani stavak članka 92. je doveo Hrvatskog građanina u ustavno neravnopravan položaj u odnosu na sve drugo što je navedeno u stavku 1. članka 92. koji kaže:“Ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušena zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini od jedne polovine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, osim u slučaju ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u kojem slučaju je od ovrhe izuzet iznos koji odgovara iznosu od jedne četvrtine prosječne mjesečne isplaćene netoplaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu”.

Ako su svi građani jednaki po Ustavu i ustavom zaštićeni, onda stavak 2. članka 92. Ovršnog zakona treba brisati iIi po Ustavu izjednačiti građane.  Na taj način svi građani bi bili u jednakom položaju u odnosu na ovrhovoditelja, što je jedino ustavno ispravno. Iz svega se vidi da su zakonopisci slušali velike igrače , koje su zaštitili od najmanjeg rizika. Niti jedna država svijeta nije zaštitila svoje izrabljivače, kao što to čini Hrvatska.

Dio rizika moraju snositi I financijske institucije, a pogotovo one koje su nesmiljeno uzimale, bez uvažavanja okolnosti realne ekonomije i bez obaziranja na socijalnu situaciju.

Pejo Čičak, savjetnik Odbora za gospodarstvo