Patrijarh Irinej pisao je papi Franji dva pisma u kojima upozorava Svetog oca na zločinački karakter blaženog Alojzija Stepinca, s namjerom zaustavljana kanonizacije tog hrvatskog pravednika među pravednicima Svijeta.

Kako prenosi beogradski „Kurir“, Irinej se hvali da je zaustavio kanonozaciju blaženog Alojzija Stepinca uz pomoć predsjednika Nikolića, a uz sve to traži i prijem kod Pape, da on još jednom podastre „dokaze“ o genocidnosti blaženika i cijele katoličke Crkve u Hrvatskoj, da ga upozori na štetnost tog postupka kanonizacije, na štetnost za „ceo Svet“.

Irinej navodi:“Kardinal Stepinac nije reagovao, nego je šutio pred činjenicom da su u „njegovoj“ državi, hladnokrvno, planski i sustavno ubijana i deca „nepouzdanih“ građana te države-Srba, Židova, Roma. Kada su državne vlasti NDH, bestidno na očigled svih pretvorile zemlju u klaonicu, kardinal Stepinac suzdržavao se od osude režima..........“

„Kardinal Stepinac je šutio kada se znalo da je nacistički ustaški režim na najužasniji način poslao u smrt tri episkopa, više stotina pravoslavnih sveštenika i monarha i više stotina tisuća pravoslavnih vernika.........“

>>Slavko Goldštajn na tragu vojvode Tomislava Nikolića

SPC i patrijarh Irinej, ideolozi „velike Srbije“, Miloševićeva desna i lijeva ruka, ideolozi svih četničkih zločina u povijesti, a osobito zločina u našem obrambenom Domovinskom ratu, piše pamflet Papi Franji i nada se da je katolička Crkva toliko glupa, te će povjerovati ovim „krunskim dokazima“ kojima raspolaže patrijarh Irinej!

Mitovi o Jasenovcu, mitovi o ustaškim koljačima, mitovi o genocidnoj katoličkoj Crkvi u Hrvata, ponovo se oživljavaju radi dnevno političkih potreba i upereni su zapravo na političke procese u Hrvatskoj, koja zaslužuje bolju vlast od one sluganske, veleizdajničke, koja malo malo ide po mišljenje u Beograd. Patrijarh Irinej i njegova četnička bratija koja vodi Srbiju, a uopće ne skrivaju da su četnička bratija, pače time se ponose, dobro znaju šta bi za njih značio čin proglašenja svetim blaženog Alojzija Stepinca. Ta spoznaja da će tim činom svi mitovi zauvijek pasti u vodu, ta spoznaja da bez dokaza ne možeš desetljećima vršiti pogrom hrvatkog naroda, ta spoznaja da će biti razotkrivena zločinačka diktatura J.B.Tita, da će biti razotkrivena politika Pusić-Dačić, Milanović-Vučić, ta spoznaja ideologe velike Srbije, baca u očaj, i posljednjim očajničkim potezom žele sačuvati i mitove i svoju bratsku politiku s trenutnom odnarođenom vladajućom nomenklaturom u Hrvatskoj.

Kada bolje razmotrimo ovo pitanje, čini mi se kao da je to pismo Papi pisao sam Milanović uz pomoć ministarke Pusić, jer upravo oni se silno zalažu za čisto lice zločinca Tita, upravo oni govore da je Tito najbolje što je Hrvatska ikada imala, upravo oni skrivaju od očiju nacije zločin nad pravednikom, zločin i mučeništvo, na temelju kojega je Blaženi Stepinac već danas svetac. Irinej će i dalje za svoju unutar srpsku potrebu propovijedati mitove, ali odnarođeni veleizdajnici u Hrvatskoj ne će se i ne mogu pomiriti s činjenicom da je njihov kućni ljubimac Tito najobičniji diktator i zločinac.

Tito je sve učinio kako bi ušutkao Stepinca, sve je učinio da odvoji katoličku Crkvu Hrvata od Vatikana, sve je učinio da Stepinac i njegove kosti zauvijek nestanu, sve je učinio da Stepinac ne postane paradigma hrvatstva i mučeništva i nije uspio. Nije uspio, jer tim procesima upravlja Pravedni koji se uvijek pobrine da pravda i istina izađu na svjetlo dana.

Čin proglašenja Stepinca svetim bit će nakon Domovinskog rata najveći povijesni događaj u Hrvatskoj, okupit će 2 milijuna vjernika oslobođenih svake stigme i mitova, kako velikosrpskih tako i titoističkih. Taj čin znači oslobođenje Hrtvatske u punom smislu te riječi, taj čin znači svjetlo umjesto mraka totalitarizma, taj čin bit će najsvetiji čin ponovnog rođenja Hrvatske.

Zbog toga su ruku pod ruku stali Irinej, Nikolić, Vučić, Dačić, Milanović, Pusić, Josipović, Mesić, SPC, RPC, Putin i svi zajednički vrše pritisak na Papu Franju, pišu pisma, ne bi li on odustao od završetka posvećenja Stepinca. Svi oni znaju da će čin proglašenja svetim, blaženog Alojzija Stepinca biti kraj jedne produžene totalitarne politike koja u svojim temeljima nosi negaciju Hrvatske kao države, negaciju Hrvatske kao „predziđa kršćanstva“.

„Predziđe kršćanstva“ sa Hrvatskom na brani nove, ali i stare globalne geostrateške uloge u povijesti ovih prostora, za deklarirane neprijatelje Hrvatske je nedopustiv pojam i zbog toga sukcesivno, svim oružjima ruše simbole hrvatske državnosti. Na meti je prva uvijek bila i ostat će katolička Crkva u Hrvatskoj i njeni velikodostojnici, mučenici i sveci.

„Stepinčeva stijena“, još jednom će stati u obranu kršćanstva, pravde, pravednosti i Istine, propovijedajući zajedništvo svih Hrvata i Hrvatica i zajedništvo među svim ljudima dobre volje. Oni koji su za zajedništvo prihvatit će istinu, prihvatit će Stepinca kao svog sveca i izbavitelja, a oni koji nisu, zajedno sa patrijarhom Irinejem i dalje će pisati pisma kako je to činio i sam Tito!

I na kraju poruka gradonačelniku Bandiću:

Gospodine gradonačelniče, pripremite naš grad Zagreb za dostojan doček Svetog Alojzija Stepinca, učinite sve da simboli zločinca Tita koji je poslao u smrta našeg Kardinala, da simboli „crne kuge“ zauvijek nestanu sa ulica bijelog grada Zagreba, hrvatske i europske metropole! Nedostojno je da rame uz rame, na zagrebačkim ulicama i trgovima stoje simboli zločina kraj simbola mučenika i svetaca. Budite konačno dostojan nositelj titule gradonačelnika europske metropole!

Stepinčeva stijena

 

Zvone zvona katedrale svete,

Iz visina do dubina, preko mora i planina,

Iz stijene dobrog duha, gutljaj vina, kriška kruha!

 

Molile su blage oči Kardinala,

Sred rijeke samoće, nebeska ljubav stala.

Oprala duše umorne od muka, sad miluje im lice Stepinčeva ruka!

 

I dok nas nije bilo i kad nas ne će biti,

Barjak naše vjere na toj stijeni će se viti!

 

Stepinčeva stijena, molitve vruće,

U zagrljaj te zovu hrvatski puče!

Hvala ti Bože za ljubav i muku,

Za utjehu mira Stepinčevih ruku!

 

Kazimir Mikašek-Kazo