Dana 25. rujna Srbi u Republici Srpskoj proglasit će 9. veljače danom svoje republike, unatoč odluci Ustavnog suda da se taj dan kao državni praznik ukine. Ovaj naizgled nevažan događaj u susjednoj državi ima, međutim, nešto šire, čak zlokobne konotacije.

Referendum je u izravnoj suprotnosti s odlukom Ustavnog suda BiH, što se slobodno može tumačiti kao nepriznavanje same države te kao trasiranje puta, što Milorad Dodik i ne pokušava sakriti, prema sljedećim referendumima na kojima bi se moglo odlučivati o odcjepljenju, a nakon toga i o prisajedinjenju sa Srbijom. Ne vidjeti taj scenarij znači ili biti potpuno slijep kod zdravih očiju ili imati apsolutno povjerenje u neku višu silu, koja će to onemogućiti. Ovih je dana održana čak i zajednička policijsko-vojna vježba Srbije i Republike Srpske negdje uz granicu!

S druge strane, bošnjačka politika, ipak vjerujemo nenamjerno, čini sve da dade poticaja tim secesionističkim planovima svojim neskrivenim nastojanjima da ovu multietničku zemlju pretvori u jednonacionalnu. Kako su samo u određenim krugovima trijumfirali nad činjenicom da je konačno broj Bošnjaka (muslimana) prešao čarobnu granicu od 50 posto.

Iz Sarajeva stižu još neke zabrinjavajuće informacije i komentari, i to ne od nekih srpskih propagandista, nego primjerice od prof. Esada Durakovića, koji upozorava na učestalu kupnju zemljišta u Bosni od strane firmi i pojedinaca iz arapskih zemalja, za koju kaže da je „masovna, organizirana, planska i strateška“ te da sa sobom nosi opasne posljedice za opstanak države.

Ta bi kupnja, po nekim drugim procjenama, trebala uroditi doseljavanjem čak pola milijuna Arapa u bliskoj budućnosti.

Dva naroda u BiH međusobno se sukobljavaju i istovremeno udaljavaju. I jedan i drugi imaju otvorenu potporu jednako snažnih stranih sila. Srbija i Rusija s jedne te Turska i SAD s druge strane. Nije isključen novi ratni sukob koji ovaj put ne bi ostao samo lokalnog karaktera. Moguć je i dogovor o mirnoj disoluciji. A kao treća mogućnost nameće se uređenja BiH kao konfederacije triju republika.

Ovo bi posljednje rješenje bilo prihvatljivo i marginaliziranim Hrvatima u toj državi, i Hrvatskoj kao državi. No, na ovoj strani bermudskog trokuta kao da se ne žele suočiti s mogućim, pa i krajnje nepovoljnim raspletom. Odavde i dalje slušamo samo mantru: cjelovita, zajednica triju ravnopravnih naroda s perspektivom ulaska u EU.

Andrej Plenković spominje federalizaciju i točka. Najdalje je ipak otišao Zoran Milanović kazavši na onom zatvorenom sastanku: Ako se BiH raspadne, Hrvate nećemo ostaviti Bošnjacima.

 

Josip Jović / Slobodna Dalmacija