Miro Čugura, slikar iz Sinja, autor je vrlo zanimljivog, poticajnog niza pastela posvećenog motivima krajolika u kojem živi ali i prisjećanjima na prošlost, sačuvanu u zajedničkoj memoriji.

Rado portretira planine koje ga okružuju, visove i prostore ispod njih, prema kojima osjeća nedvojbeni respekt ali i ljubav.

Priroda na njegovim pastelima je neokrnjena, čista, čovjek s njom živi u harmoniji.

Dojma sam kako na njegovim pastelima vlada arkadijska tišina, s tek ponekim zvukom. Mir, posvemašnja tišina.

U posljednje vrijeme Čugura pronalazi u kombiniranoj izazov, varirajući nefigurativne motive, od ovala i mrlja, blagog kolora, skupina uznemirenih oblika, aritmičnog gibanja do grupa ljudi, detalja iz svakodnevice koji nas okružuju u gotovo figurativnom izričaju.

Slikar portretira kišne kapi koje ostavljaju trag na staklu uz jednolično odjekivanje udaraca, jače ili slabije.

Znakovi prolaznosti, kratkotrajnost?

Tko zna što se krije iznad kišnih kapi, ispod ili iznad oblaka?

Vjerojatno se može očekivati najprije promjena ritma, slijedi izrazitija ritmičnost, uz sklonost izrade sličnih tema u akrilu, u ulju, na platnu.

Dok je pastel bio prvi Čugurin izraz, zaokružen i ozbiljan, kombinirana tehnika je čvrsti most koji ga vodi prema još složenijim tehnikama.

Valja istaknuti, kako svaka tehnika ima svoj sklop uvijek obećavajućih mogućnosti uz autorsku specifičnost, stoga očekujemo s optimizmom novi opus sinjskog umjetnika.

 

Miroslav Pelikan