Podi kod Trilja: Više od stotinu zarobljenika bačeno u jamu
Pokretanjem njemačke akcije na prostoru Drvara kojoj je cilj bio uništenje partizanskoga Glavnog štaba, partizanske postrojbe u prostoru Sinja dobivaju zadaću napadaja na njemačka i hrvatska uporišta kako bi iskoristili stanje smanjene vojničke snage njemačkih i hrvatskih postrojba. Ponovno su pripremili napad na uporište Aržano koji je započeo 27. svibnja 1944. navečer. Napad su izvele iste snage kao i mjesec dana ranije kada je napad odbijen, 10. dalmatinska brigada i Mosorski partizanski odred.
No ovaj put rezultat je drukčiji, partizani su zauzeli Aržano koje su držale snage NDH. Dio tih
snaga uspio se izvući dok se veći dio predao. Više partizanskih izvješća govori o velikim gubitcima
domobrana (oko 200 ubijenih i 130 zarobljenih). U izvješću Štabu XX. divizije 4. lipnja 1944. zapovjednik 10. dalmatinske brigade Ivan Vulin u jednom dijelu navodi: ...zarobili 30 od kojih su
naknadno svi likvidirani, sem 4 za koje se ustanovilo da nisu ustaše i da mogu ostati u redovima NOVJ...
Njegov zamjenik Luka Knezović trideset godina poslije u svojoj knjizi donosi isto izviješće, no dio koji govori o likvidaciji potpuno je izbacio. Zarobljenike, među kojima je bilo i civila, partizani su odveli do sela Podi kod Trilja, većinu su pobili i pobacali u jamu u blizini zeseoka Markovići.
Partizansko glasilo Okružnog NOO Split Glas borbe donosi članak Ubij ga druže gdje se opisujeakcija na Aržanu, a u zadnjem dijelu iznosi se jedna vrsta priznanja: 123 bijedne kukavice prolazile su selima Kamešnice. U njihovim ušima odzvanjao je jauk i plač poklanih dvi hiljade seljaka. Dovedeni su zlotvori da im narod Kamešnice sudi. Milosti nema. Kletva za " njima ide od kuće do kuće, žene, djeca, sve što je ostalo živo ispod njihovih noža viće: 'Ubij ga, druže, ' Stigla ih je osveta, Jamarima je mjesto u jami.
Zarobljenici su provedeni kroz sela koja su stradala dva mjeseca ranije u akciji njemačke vojske kada je ubijeno između 1300 i 1400 djece, žena i staraca te ih prikazivali kao sudionike u pokolju iako za to nisu imali nikakvih dokaza. Dolaskom u Pode zatvorili su ih u jednu veliku kuću u zaseoku Markovići, odlučili su ih Ubiti, a kao razlog istaknuli su osvetu za počinjeni zločin njemačkih vojnika nad civilima te moguću likvidaciju ili hvatanje Tita u Drvaru.
Ubojstvo zarobljenih domobrana i civila izvršeno je bez suđenja, na okrutan način, bacanjem u obližnju jamu dok je manji broj ubijen na putu do jame ili poslije, Tek je nekoliko zarobljenika uspjelo pobjeći s jarne, sedmorica su se spasila, a Ante Tolić iz Druma kod Imotskog došao je do obližnjega sela gdje je i on ubijen. Dvojica preživjelih iskaze su dali u ustaškom logoru u Imotskom, detaljno opisujući događaje ubijanja i bacanja u jamu, navodeći i imena partizana koji su ih ispitivali.
l dvojica civila, Ljubomir Dujmić i Filip Sošić, dali su iskaze o svome zarobljavanju u Aržanu te odvođenju i zatvaranju u kući, na Podima. Posvjedoćili su ubijanje zarobljenika i bacanje u jamu. Neki od zarobljenika ubačeni su živi u jamu. Jedan je preživio pao, ali nije mogao izaći te
je dozivao pomoć. Netko je to dojavio partizanima koji su ga izvukli jz jame i ponovno u nju ubacili usmrtivši ga.
Ćiro Sikavica, obavještajni časnik u 10. dalmatinskoj brigadi potvrdio je navode preživjelih žrtava, činjenicu da je i sam ispitivao zarobljenike te nazoćio njihovoj likvidaciji. Kao razloge ubijanja zarobljenika naveo je nejasnu situaciju oko njemačke akcije u Drvaru te pokolj civilnog stanovništva u podkamešničkim selima krajem ožujka. l Ivan Tokić iz Tijarice, pripadnik iste brigade, iznio je svoja sjećanja te imenovao neke od počinitelja toga zločina. Poćinitelji zloćina u jami na Pođima žive na cijelom području bivše Jugoslavije, a neposrednih šest egzekutora više nije živo, napisao je novinar Večernjeg lista pišući o vađenju posmrtnih ostataka iz jame 1993.
Iz jame je II organizaciji Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava izvađeno najmanje 102 posmrtna ostatka te pokopano u zajedničku spomen-kosturnicu u Dobranjama. lako svjedoci navode da su nalogodavci ovoga zločina bili kritizirani od viših zapovjedništava, 10. dalmatinska brigada je naredbom Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske od 17, lipnja 1944. proglašena udarnom, zapovjednici pohvaljeni, a u Rudi je 23. lipnja iste godine održano slavlje. Politički komesar brigade
Mate Bilobrk, od svjedoka označen glavnim nalogodavcem zločina, poslije rata bio je general JNA.
Ivan Kozlica / Hrvatski list
Vezani članci:
- Mosorski partizanski odred likvidirao hrvatske mladiće i bacao ih u jame
-
67. obljetnica partizanskog zločina nad hrvatskim vojnicima u Aržanu
-
Hoće li Karamarko zbog ratnog zločina istražiti i oca Mladena Bajića?