Peter Galbraith, bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj, smatra da je vojno-redarstvena operacija "Oluja" izravna posljedica srpskih zločina u Srebrenici.

-Hrvatska je iskoristila legitimno pravo da povrati teritorij. I to je pobjeda. Tri se godine pregovaralo, čak i Tuđman koji je to mrzio. Srbi, pod naredbama Miloševića, odbijali su sve. I ne zaboravimo, Oluja je izravna posljedica Srebrenice. Da, žao mi je stradalih i prognanih, ali koja bi to bila tragedija, nova Srebrenica, da su Srbi zauzeli Bihać. U dopisu Washingtonu nazvao sam to “hijerarhijom zla”. A Bihać – nova Srebrenica – bio je na vrhu te hijerarhije - istaknuo je bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj u razgovoru za Večernji list.

Smatra da su Srbi u Hrvatskoj bili izmanipulirani od strane Slobodana Miloševića. Kao primjer Miloševićevih manipulacija navodi detalj iz pregovora u Daytonu.

-U Daytonu je američki državni tajnik Warren Christopher sazvao sastanak u 16 sati – Tuđman i Milošević s timovima. Miloševića nema. Dolazi nakon 35 minuta! Otišao je u kantinu na ručak i zapio se. Napokon dolazi i traži crno vino. I pije. Bocu i pol. I kaže Tuđmanu: “Znam da ste vi dobar čovjek, ali vas generali tjeraju na loše stvari.” Šušak je skočio: “Ovo nije odluka generala, nego predsjednika.” A Milošević mu se unese u lice i pita: “A ‘ko si ti? Jedan od tih generala?” Vjerujem da je alkohol imao utjecaja u tom razgovoru. Ostao sam razgovarati s njim o istočnoj Slavoniji, nije ga zanimalo ništa. Na kraju me pogledao i pitao: “A što ne biste s obitelji otišli u Dubrovnik, da se malo opustite?” Mislio sam u sebi: I on odlučuje o sudbini države. - prisjeća se Galbraith.

Prisjetio se kako je predsjedniku Tuđmanu 31. srpnja 1995. predao demarš, poruku State Departmenta, kojom je data privola da se pomogne okruženom Bihaću.

-Tuđmanu sam na Brijunima 31. srpnja predao demarš, poruku State Departmenta. Sadržavala je dvije točke: “Cijenimo hrvatsku spremnost da poduzme vojnu akciju da pomogne Bihaću” i “Rat je sam po sebi rizičan i, upadnete li u nevolje, ne trčite nama po pomoć”. Treću sam dodao: Dvije stvari su neprihvatljive: napad na UN-ove postrojbe i osoblje te civile. Tuđman je čuo samo prvi dio koji je značio: Nemamo primjedbi. Krenite - navodi bivši američki veleposlanik.

Nakon razgovora s Tuđmanom, uslijedili su razgovori s Milanom Babićem.

-Babiću sam 2. kolovoza prenio Tuđmanove uvjete: otvaranje željeznice, cesta, plinovoda. Ali morali su pristati na reintegraciju, i to pod hrvatskim uvjetima. Imali bi neka prava, ali vrijeme plana Z3 i autonomije je prošlo. Kazao je da se treba razgovarati s Miloševićem. Dao sam mu rok – drugi dan mora sazvati konferenciju za novinare i reći da pristaje na sve uvjete. Babić je bio ozbiljan. I tad je rekao: “Razumijem zašto će Hrvati napasti nas, ali ne razumijem zašto mi napadamo Bihać.” Sljedećeg dana, 3. kolovoza, održana je još jedna runda pregovora u Ženevi. Babić je pak konferenciju za novinare odgađao i sazvao tek u 15 sati. Nešto je obećao, ali ne ono sve što su tražili. Ujutro je State Department podržavao mirovni plan. Do poslijepodne više nije i takva je depeša stigla. S Tuđmanom sam se sreo u 17.45. Nisam prenio upute Washingtona. Tražio sam da pričeka još dan-dva. Znao sam da neće. Odmah u 18 sati počeo je sastanak Nacionalnog vijeća za sigurnost. Poslije sam doznao da je Tuđman bio iznerviran zahtjevom. No tad mu je Miomir Žužul rekao: “A ne, to nisu moje informacije iz Washingtona.” I bio je u pravu. Nisu bile - navodi Galbraith.

Za masovni odlazak Srba iz Hrvatske odgovornim smatra Slobodana Miloševića i Milana Martića. Prisjetio se i vlastitog sudjelovanja u "traktorskoj diplomaciji".

-Traktorska diplomacija, tako je taj potez nazvao Tuđman. Gledao sam izvještaj: kamen bačen u automobil, žena u rukama ima dijete. Poludio sam i otišao Tuđmanu: u svakoj civiliziranoj državi ministar vanjskih poslova bi ili bio najuren ili dao otkaz. Ako vi nećete zaštititi te ljude, ja ću. Idem s njima u koloni pa ćete vidjeti što će biti ako napadnu američkog veleposlanika. I izjurio sam. Naravno, htio sam ići u blindiranom autu s američkim zastavicama. Nisam glup. Ali tamo sam opazio nekog veseljaka. Vozio je traktor s namrgođenom ženom i dvoje preslatke djece. Pozvao me da krenem s njima i ja sam se popeo. Prije rata radio je kao smetlar u Karlovcu. Masa je zviždala. No kad su me opazili, vikali su: “Gle, Peter! Peter!” Mnogi su mi u Hrvatskoj zamjerili taj potez. Ali to sam napravio da zaista zaštitim te ljude. Ta odlaze, sami odlaze, što ćete dobiti ako ih sad napadnete. Ali i Hrvatsku. Pa koliko su krađe i zločini nakon Oluje koštali Hrvatsku i zaustavili je u putu u NATO i EU. Ali uza sve, Tuđman je i nakon toga prema meni ostao korektan - tvrdi Galbraith.

Smatra da bi današnja situacija u BiH bila puno bolja da su Hrvati tada zauzeli Banja Luku.

-Gledano iz današnje perspektive, da su Hrvati zauzeli Banju Luku, situacija u BiH bila bi puno bolja. Tuđman je umro… Upute su bile da Holbrook i ja kažemo Tuđmanu da stane. Ali mi smo mu u četiri oka rekli da Hrvatska može zauzeti Prijedor i Kozarac, što nije učinila. Rekli smo da mogu zauzeti Ključ. To su napravili. Nakon sastanka s Tuđmanom spustili smo se na sastanak s većim timom. Bio je tamo i američki general Wesley Clarke. Kad je došao red na njega da govori, počeo je nabrajati što ne smije. Tuđman nas je gledao u čudu. Tad sam gurnuo Clarkea i šapnuo mu: Gledaj, Wes, kamere. Pazi, snimaju. Neposredno prije toga imao je problema jer su ga snimili kako razmjenjuje kapu s Mladićem pa je bio na oprezu. I odmah zašutio.- zaključuje Galbraith.

 

M.M.

Share
0