Hrvatska ima začaranu, nadrealističku, ali i morbidnu stranu. Hrvatska je zemlja ljepota; ali Hrvatska je također zemlja strašne smrti. Njena obala,  njeni otoci, njen Kvarner, slove kao svjetske lokacije maksimalnog  turističkog užitka; no njena obala i otoci također su lokacije maksimalne komunističke smrti.

S jedne strane, ovdje u blizini, ima krasnih hotela i krasnih nudističkih plaža; s druge strane, na ovim istim plažama i u istim uvalama, jugo-komunisti i partizani ubijali su masovno svoje razoružane protivnike u ljeti 1945. godine.

Sovjetski  Savez imao je svoj arhipelag Gulag;  jugoslavenski komunisti izgradili su ovdje svoj  arhipelag kojeg su činili otoci Sv. Grgur, Rab, Prvić i Goli otok. Samo ovdje u blizini, na otoku Rabu, komunisti su u ljeti 1945. godine, likvidirali  stotine  razoružanih njemačkih vojnika - i bacili ih u jame na lokaciji koju sada resi  mondenski hotel "Imperial". 

Bleiburg ne počinje u Koruškoj u svibnju 1945.g.; Bleiburg započinje na ukletom otoku Daksa, pored Dubrovnika, u jesen 1944. i doživljava  vrhunac strave  na Kvarneru -- od uvale Scott, pa do  Golog otoka --  godinu dana kasnije. A na Golom otoku je u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji trebalo uistinu imati talenta  sačuvati  goli život.

Morbidna strana jugo-komunizma upravo je bila ta da je on žderao sve i svakog. Jer ovdje na Golom otoku, nisu bili samo zatočeni i mučeni tzv. klasni neprijatelji ili tzv. klerofašisti,  već i brojni bivši suborci  komunističkog diktatora  J.B. Tita.

Čemu dakle i dalje kod bivših komunista u Hrvatskoj zavjet šutnje? Jedino objašnjenje je to da svoju patogenu komunističku svijest bivši hrvatski komunisti mogu najbolje skriti putem izmišljanja mitova i putem demoniziranja i sotoniziranja svakog nacionalno svjesnog Hrvata, ili putem prizivanja vlastitog izmišljenog,  tzv. antifašističkog  žrtvoslovlja.

Na antifašističke kritke kako "hrvatski nacionalisti i pravaši stalno prizivaju duhove prošlosti, umjesto da se okrenu svjetloj budućnosti", mi moramo odgovoriti:  "Ne drugovi i drugarice, ili današnje dame i gospodo, mi duhove prošlosti i masovna grobišta nimalo ne prizivamo. Oni samo od sebe stalno izviru na površinu-od Slavonije  do Dalmacije.  Drugim riječima, antifašistički historičari, ili boje rečeno, režimski hagiografi u modernoj Hrvatskoj,  zamjenli su uloge, u kojima komunistički krivci postaju žrtve, a žrtve komunizma postaju monstrumi.

Shvatiti uzroke nedavnog Domovinskog rata, znači prvenstveno shvatiti pervertiranu  jugo-komunističku svijest i lažiranu povijest koja je dovela do rata 1991. Hrvatska i hrvatski narod neće se maknuti  sa danjašnje mrtve točke u svim sferama javnog života dokle god ne odstrane komunističku svijesti. Ne smijemo zaboraviti: Hrvatska nije samo vodila obrambeni Domovinski rat; Hrvatska je  vodila oslobodilački rat protiv komunizma i jugoslavenstva.

 

Dr. Tomislav Sunić / Hrvatski tjednik

Share
0