Hrvatsku su sredinom kolovoza 2026. ponovno pogodili veliki požari koji su u samo nekoliko dana zahvatili različite dijelove dalmatinskog prostora – od Omiša i njegova zaleđa, preko područja Knina i Benkovca, do Pelješca.

Iako su požari prije svega prirodna i sigurnosna katastrofa koja zahtijeva rad vatrogasaca, policije, Civilne zaštie, tajnih i drugih službi, njihov se trenutak teško može promatrati potpuno izvan političkog i povijesnog konteksta. Događaju se neposredno nakon obilježavanja 31. obljetnice operacije Oluja, u vrijeme kada srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ponovno govori o Oluji kao o tragediji srpskog naroda i upozorava na mogućnost da se takav događaj ponovi. Upravo zato ovogodišnji požari otvaraju prostor za razna pitanja.

>>

Najdramatičniji je bio požar kod Omiša, koji je tijekom noći s 13. na 14. kolovoza zahvatio područje Lokve Rogoznice. Vatra se, potpomognuta jakim vjetrom, brzo približila naseljenim područjima, zbog čega je bilo potrebno evakuirati oko tisuću stanovnika i turista. Prema izvještajima, požar je zahvatio više od tisuću hektara, a 36 osoba zatražilo je liječničku pomoć; 14 ih je hospitalizirano, dok je sedmero zadobilo ozljede opasne po život. U gašenju je sudjelovalo 286 vatrogasaca, 90 vozila i četiri protupožarna zrakoplova.

Omiš je pritom posebno simbolično mjesto. To je turistički grad čija se svakodnevica tijekom kolovoza temelji na velikom broju posjetitelja, a požar je u jednom trenutku pokazao koliko je granica između turističkog raja i katastrofe tanka. Ljudi koji su došli na more našli su se u situaciji u kojoj su morali napuštati smještaj, prometnice su bile zakrčene, a nebo nad gradom bilo je osvijetljeno vatrom. Požar je tako, osim materijalne štete, proizveo i snažan osjećaj nesigurnosti i svakako je antireklama hrvatskom turizmu.

Gotovo istodobno problemi su se pojavljivali i drugdje. Na području Radučića kod Knina 14. kolovoza navečer izbio je požar otvorenog prostora. Na intervenciji su sudjelovali vatrogasci iz više postrojbi, a požarištu su se pridružili i pripadnici Hrvatske kopnene vojske te dva Canadaira.

Područje Benkovca također je bilo pogođeno požarima. U samom Benkovcu 11. kolovoza izbio je požar u kontejneru za otpad u Vukovarskoj ulici, pri čemu su oštećeni fasada trgovačkog centra, paketomat i automobil. Policija je utvrdila da je požar izazvan otvorenim plamenom i pokrenula kriminalističko istraživanje.

Sinoć, 15.08., nešto poslije 20 sati, nakon dojave građana o sumnjivom ponašanju četiri osobe na širem benkovačkom području, policijski službenici su opsežnim operativnim radom na terenu u kratkom roku locirali i zaustavili sumnjivo vozilo te uhitili četiri osobe. Kako se neslužbeno doznaje tri osobe iz sela Biljane, istog onog iz koga je krenuo napad na Škabrnju, inicijala D.S., J.M., i V.Č. te jedna strana državljanka pokušali su podmetnuti požar na području naselja Prkosi, Galovac i Škabrnja.

>>

Posebno je težak bio požar na Pelješcu, kod Kune Pelješke. Ondje je vatra zahvatila šumsko i poljoprivredno područje, a snažan vjetar otežavao je njezino zaustavljanje. U jednom trenutku na terenu je bilo oko 240 vatrogasaca sa 60 vozila i tri protupožarna zrakoplova. Požar je ugrozio prostor prema Potomju i Orebiću, a posljedice su bile vidljive i u vinogradima: prema lokalnim izvještajima, samo u jednom vinogradu izgorjelo je oko pet tisuća loza, dok je stradao i dio kulturne baštine.

Svi ti događaji imaju zajedničku pozadinu: izrazito nepovoljne vremenske i klimatske uvjete. Dugotrajna vrućina, suho raslinje, nedostatak vlage i jaki vjetrovi stvaraju idealne uvjete za brzo širenje požara. Reuters je, izvještavajući o požaru kod Omiša, upozorio da su toplinski valovi i suša povezani s klimatskim promjenama stvorili povoljne uvjete za velike požare širom Europe, uključujući Balkan.

No upravo se ovdje prirodna katastrofa počinje preplitati s politikom.

Vučić i nova “Oluja”

Požari su izbili neposredno nakon obilježavanja 31. godišnjice operacije Oluja, događaja koji i dalje predstavlja jednu od najosjetljivijih točaka hrvatsko-srpskih odnosa. U Hrvatskoj se Oluja obilježava kao ključna vojno-redarstvena operacija kojom je oslobođen okupirani teritorij i omogućeno uspostavljanje teritorijalne cjelovitosti države. U Srbiji se i djelu susjedne BiH isti događaj dominantno prikazuje kroz stradanje i egzodus srpskog stanovništva. Ta dva pogleda već tri desetljeća gotovo paralelno postoje i teško se približavaju.

Upravo je u tom kontekstu Aleksandar Vučić početkom kolovoza ove godine ponovno govorio o Oluji. Prema izvještajima, na komemoraciji u Mrkonjić Gradu Oluju je nazvao zločinom koji Srbi ne smiju zaboraviti, govorio o jačanju srpske vojske i spomenuo kako je čuo da neki čekaju „drugo poluvrijeme Oluje“. Istodobno je odluku Crne Gore da pošalje predstavnika na obilježavanje Oluje u Kninu opisao kao događaj koji je, prema njegovim riječima, tek početak.

Takve izjave nisu bez političke težine. One ne znače same po sebi da postoji stvarna vojna prijetnja Hrvatskoj, ali pokazuju da se tema Oluje i dalje koristi kao snažan politički simbol. Kada se govori o „novoj Oluji“, ne govori se samo o povijesnom događaju iz 1995. godine, nego se u sadašnjost prenosi kolektivni strah na Srbe u Hrvatskoj i motivira ih se na neprihvaćanje države u kojoj žive.

>>

U srbijanskom političkom diskursu motiv traktora i izbjegličkih kolona postao je jedan od najjačih simbola Oluje, dok se u Hrvatskoj takva interpretacija često doživljava kao pokušaj relativizacije činjenice da je riječ o operaciji izvedenoj na međunarodno priznatom hrvatskom teritoriju.

Zbog toga se ovogodišnji požari mogu vrlo lako pretvoriti u plodno tlo za političke interpretacije. Kada u istom trenutku gore područja poput Benkovca, Škabrnje, Knina, uključujući i poligon HV-a “Crvena zemlja” i dalmatinske obale, nazivi tih mjesta kod većeg dijela javnosti automatski prizivaju asocijaciju na ratne događaje, te moguće postojanje plana o nastavku pobune drugim sredstvima.

Ipak, za tvrdnju da su požari namjerno izazvani ili da predstavljaju dio nekakvog šireg političkog ili sigurnosnog scenarija dirigiranog izvana potrebni su konkretni dokazi – rezultati istrage, utvrđeni uzroci požara, počinitelji i eventualna povezanost među događajima. Upravo zbog toga trebamo sačekati službene rezultate istrage.

Istodobno, ne treba zanemariti ni političku dimenziju Vučićevih poruka. Kada političar govori o tome da „neće biti nove Oluje“, on zapravo održava Oluju u središtu suvremenog političkog identiteta i straha. Takav govor može imati unutarnjopolitičku funkciju: podsjećanjem na povijesnu traumu mobilizira se srpsko nacionalno tijelo, učvršćuje osjećaj ugroženosti i politički se opravdava potreba za snažnom državom i vojskom. S druge strane, u Hrvatskoj takve izjave mogu proizvesti upravo suprotan učinak – jačanje osjećaja da se Srbiju i njezinu političku elitu još uvijek mora promatrati kroz prizmu devedesetih. Tako nastaje začarani krug.

Zato bi najbolji odgovor na Vučićevu retoriku o „novoj Oluji“ bio upravo suprotan od podizanja novih političkih tenzija. Ako je požar podmetnut, istraga treba utvrditi tko ga je izazvao. Ako je posljedica ljudske nepažnje, počinitelj treba odgovarati. Ako je posljedica klimatskih uvjeta, društvo se mora pripremiti za sve češće i intenzivnije požarne sezone alia ko je riječ o operaciji s političko-sigurnosnom pozadinom to trebaju nadležne službe utvrditi.

Dok vatrogasci gase stvarne požare, političari poput Aleksandra Vučića bi trebali paziti da svojim riječima ne raspiruju onepolitičke. Jer plamen koji se može ugasiti vodom opasan je, ali plamen povijesne mržnje koju slušamo od Aleksandra Vučića puno je teže staviti pod kontrolu.

 

T. M.

 

Share
0