Patološki element koji tjera odlazeću protuvladu na uporno i smiješno izmišljanje „trećeg puta“ zasigurno ima uzrok u neutaživoj želji za vlašću, ali i potrebi za dovršavanjem posla – uništenjem Hrvatske, gospodarski, ekonomski, socijalno, pravno i ekološki.

Zanimljivo da „treći put“ uvijek počinje u „Nedjeljom u dva“ kod Saše Stankovića (SS u službi nositelja štafete Radmana) te se kuka i plače kako je Hrvatska podijeljena na dvije stranke...Naravno da je podijeljena na dvije stranke kad je jedna stranka stvorila Republiku Hrvatsku, a druga, sljednica KPJ-a je pokušava uništiti i gurnuti natrag u „region“. U takvoj političkoj situaciji, treći put je besmislen, ako ne i nemoguć.

Treba se samo prisjetiti Nacionalnog foruma i Nikice Gabrića, bivšeg predsjednika SKOJ-a (kao i Radman!) koji je ustvrdio da počinje s 15% „glasačkog kapitala“ i na kraju nije dobio ni 2% na izborima za europski parlament. Onda je uslijedio nekakav Orah s odmetnutom Mirelom Holy, koja je protiv Milanovića, ali se s njim redovito nalazi na ručku. Tu su i reformisti, otpadnici iz HNS-a (HNS je već otpadnička stranka komunističkih bonvivana, a ovi su otpadnici od otpadnika...), Naprijed Hrvatska nekog Josipovića koji predizbornim spotovima očito želi privući maloumne ili lude (možda Milanovića?), a mora im se priznati da je njihov najoriginalniji „treći put“ Živi zid, skupina polupismenih „vilenjaka“ koji u svom vilinskom svijetu (bez pravosuđa, zakona i tih sitnica) dovlače barikade na ulice kako bi se potom na njih bacali.

Tu infantilnu ideju „radikalne ljevice“ narod nije „popušio“ pa se protuvladajući odlučili za ozbiljniji pristup pri izmišljanju „trećeg puta“. Budući da su im Hrvati i sve hrvatsko brvno u jugoslavenskom oku, ne mogu ih izravno uništiti pa posežu za neizravnim sredstvima. Egzodus Hrvata iz Hrvatske i katastrofalna natalitetna stopa nisu dovoljni pa se sad pokušava hrvatski narod navesti na samoubojstvo – skakanjem s mosta, odnosno glasanjem za Most.

Most nezavisnih lista trebao bi spajati razne „nezavisne“ liste i kandidate pružajući „utjehu“ razočaranim biračima. No, u ozračju povika: „Mi ili oni!“, što je jedino pametno što je Milanović opazio i ustvrdio, ne može biti nezavisnih, već samo nesvrstanih. Ponavlja se situacija iz 60-ih godina prošlog stoljeća, ovoga puta na području Hrvatske. Plava je bila boja demokracije suprotstavljena crvenoj staljinističkoj boji. Neukom se Velikom Tokaru pripisuje ideja Pokreta nesvrstanih, no bravar je bio previše nepismen za takvu dosjetku. Ideja pripada Gabriele D'Annunziu, koji je prvi (na čelu Slobodne Države Rijeke) priznao Lenjinovu Rusiju, a to je priznanje bilo popraćeno naslovom u jednim novinama: „Luđak je luđaku predao baklju i sada će zapaliti svijet!“

Dakle, nesvrstanih se dosjetio crni fašist, a ozbiljio ga crveni fašist. Kao što je sredinom prošlog stoljeća demokracija bila (i još je!) suprotstavljena crvenom fašizmu, „nesvrstani“ su bili – crveni fašisti. Tako je Most nezavisnih, t.j. nesvrstanih most prema SDP-u, kako je netko dobro rekao, odnosno prema crvenom fašizmu; nikakva treća opcija, treći put, već jedna u nizu od partijskih izmišljotina kako bi se „oprali glasovi“. Kad se u ove četiri godine nije uništavalo i razaralo, pljačkalo se i prao se novac. U tom duhu se sada poseže za pranjem glasova, kako bi ljudi koji ne žele glasati za HDZ, a nije im ni na kraj pameti glasati za Partiju, putem „trećih opcija“ naposlijetku glasali za – Partiju.

Hoće li hrvatski glasači još jednom pokazati nemjerljivu naivnosti i „pasti“ na nekog lika poput Bože Petrova, psihijatra koji nije učino ništa osim što je neočekivano pobijedio na lokalnim izborima u Metkoviću, Stipe Petrine, koji je jasno dao do znanja komu pripada ukinuv ulicu Franje Tuđmana u Primoštenu uz obrazloženje da je „Tuđman bio loš u dobrim vremenima, a Tito dobar u lošim vremenima“, ili Drage Prgometa, čije je sebeljublje i taština usporediva jedino s Milanovićevim promilima u krvi?

Zaista, zar svi ti naivci, koji u Mostu nesvrstanih vide budućnost, imaju toliko malo pameti da se ne zapitaju kako se u vrijeme posvemašnje medijske blokade i jednoumlja, od nacionalne televizije do svih relevantnih dnevnih i tjednih listova, reklamira i promiče Most nesvrstanih kao „treći put“? Predsjednica države je marginalizirana, ali je u središtu pozornosti gradonačelnik Metkovića?!

Most nesvrstanih Bože Petrova nije ništa drugo do li jedna partijska gadarija kako bi se dokopali pokojeg glasa, instrument za pranje glasova ne bi li se možda i nakon izbora nastavio boljševički, crveni fašizam protuvlade na odlasku.

 

Josip Gajski