MOST - najnovije mrtvorođenče hrvatske politike
Božo Petrov kad izjednačava stranku koja je predvodila projekt stvaranja hrvatske države sa Partijom koja je 45 godina kastrirala i uništavala Hrvatsku po nalogu iz Beograda, kako to često čini ovih dana, zapravo pokušava amnestirati komuniste i SKJ za sve negativno što su Hrvati doživjeli u razdoblju od Bleiburga do otvorene vojne agresije JNA na Hrvatsku ali i relativizirati samu uspostavu hrvatske države za koju su pale tolike žrtve
Pobjeda Bože Petrova, kandidata nezavisne liste Most u svibnju 2013., na lokalnim izborima za grad Metković, bila je veliko iznenađenje i osvježenje na hrvatskoj političkoj sceni. Nakon 16 godina vladavine Stipe Gabrića Jamba, došli su mladi, neopterećeni ljudi, puni želje i entuzijazma da uvedu red i izvuku Metković iz kloake nepotizma i korupcije, te da napokon ukinu feudalne odnose koji su de facto vladali u bogatoj Neretvanskoj dolini.
Entuzijazam koji jer pokrenuo Božo Petrov i Most odrazio se u još nekim mjestima u kojima su Most i nositelji raznih neovisnih lista zabilježili zapažene uspjehe. Sve to dalo je krila Boži Petrovu i Mostu da odmjere svoje snage i na parlamentarnim izborima.
Režimski mediji, kojima upravlja SDP i stare neokomunstičke strukture, prepoznale su da bi Most neovisnih lista mogao ozbiljnije raskoliti glasačko tijelo desnoga centra, ponajprije glasače sklone Domoljubnoj koaliciji, te su pokrenuli svoju moćnu mašineriju, koja je odjednom otkrila da je Most najpoželjnija poluga trećega puta. Sve to osokolilo je Petrova i Mostovce da ponude svoje liste na svim izbornim jedinicama.
>>"Most" je nova prevara, kao i don Ivan Grubišić
Tu se međutim Most preračunao te pokazao da nisu u stanju ponuditi ozbiljan politički program na nacionalnoj razini. Svojim potpunim otklonom od bilo kakvih ideoloških konotacija pokazali su da ne razumiju političku abecedu. Nije, naime, slučajno što doslovno sve političke stranke u demokratskom svijetu imaju svoju ideološku podlogu i da na toj potki grade svoj cjelokupni politički, gospodarski, kulturni i vrjednosni program. Otvarajući ideološku šupljinu Most je otvorio prostor za kontradiktorne ideološke akrobacije, kakve smo imali prilike vidjeti u slučaju kontroverznog Stipe Petrine, nositelja Mostove liste u 9. izbornoj jedinici. Riječ je o gradonačelniku koji je u Primoštenu ukinuo ulicu prvom hrvatskom Predsjedniku, uz „obrazloženje“ da je Tuđman bio loš u dobrim vremenima, a Tito dobar u lošim vremenima. Da apsurd bude veći, u 9. izbornoj jedinici, od 14 kandidata na Mostovoj listi, polovicu čine Petrina i njegova družina.
>>Koalicija Mosta i Stipe Petrine ostala bez potpore četiri manje stranke
Već i sam naziv stranke: Most nezavisnih lista, pokazuje da ova novopečena stranka nije konzistentna, nema jedinstven stav i program, pa tako ni jedinstvenu stategiju. Isto tako, bez jasne organizacije i strukture bilo je nemoguće osigurati kvalitetan izbor kandidata u svim izbornim jedinicama. U takvoj zbrci najbrže su se snašli izsluženi i potrošeni, a često i kompromitirani ljudi, koji nisu uspjeli ostvariti svoje političke ambicije u strankama koje su napustili ili su iz njih izbačeni. Paradoks je utoliko veći jer Most naglašava da nudi nepotrošene ljude koji će donijeti novi polet i svježinu u hrvatskom političkom životu.
>>Može li Drago Prgomet još jednom prevariti svoje birače?
Ta ideološka i politička zbrka koja se nadvila nad Mostom, najbolje se očitovala ovih dana kada je na neformalnom druženju na splitskoj Rivi hrvatski general Damir Krstičević, ujedno i nositelj HDZ-ove liste u 10. izbornoj jedinici, u prolazu pozdravio Petrova i njegovo društvo te im nakon prijateljskog razgovora zaželio svako dobro. Mostovci su ovaj slučaj predstavili kao diverziju, jer se, evo, hrvatski general usudio, bez pozivnice ubaciti u njihovo druženje s građanima. Što bi to trebalo značiti? Jesu li slučajni ili namjerni prolaznici također imali pozivnice i ima li genaral Damir Krstičević, kao građanin pravo prolaziti Rivom i razgovarati s ljudima, pa bilo oni i Mostovci, i sam Božo Petrov?
Na kraju razgovora Petrov je replicirao generalu Krstičeviću da „je to u raskoraku sa svime što su HDZ i SDP radili svih ovih 20 godina.“ Čime je to HDZ zaslužio da ga Petrov izjednačava s SDP-om? Ovakvim istupom Petrov zapravo relativizira činjenicu da je HDZ stranka pod čijim je vodstvom stvorena hrvatske država, a da je SDP devedesetih bio protiv hrvatskog osamostaljenja i otvoreno zagovarao preustroj Jugoslavije.
Stoga i ovaj puta treba ponoviti da su Ivica Račan i SDP-ovi kadrovi "kumovali" razoružavanju Teritorijalne obrane, odnosno prebacivanju naoružanja plaćenog hrvatskim novcima u vojarne JNA na područjima gdje su Srbi bili u većini, čime su izravno pogodovali srpskoj pobuni u Hrvatskoj i BiH, praćenom agresijom JNA. Ivica Račan i SDP ne mogu se oprati niti od uvođenja embarga Hrvatskoj koje je 1991, u UN-u nametnuo Budimir Lončar.
Druga jest i ponavljanje sterotipa o pljački. Istina je, međutim, da je pretvorba, odnosno privatizacija otpočela koncem osamdesetih, a pokrenuo ju je Ante Marković. Po tom modelu partijski direktori kupili su tadašnja poduzeća za smješno male iznose i postali njihovi vlasnici.
Na temelju tih ekonomskih reformi, praćenih ogromnom inflacijom tadašnjeg jugoslavenskog dinara, Markovićeva je vlada krenula u privatizaciju javnih poduzeća i društvenog vlasništva. U razdoblju od 1989. do rujna 1990. više od tisuću tvrtki otišlo je u stečaj, a nekoliko tisuća njih je dobilo vlasnike u imenu i prezimenu svojih tadašnjih direktora ili komitetskih čelnika. U razdoblju do 1990. godišnja stopa rasta BDP-a pala je na -7,5 posto. Godine 1991. BDP se smanjio za dodatnih 15 posto, dok se industrijska proizvodnja smanjila za 21 posto.
U te dvije godine, više od polovice tadašnjih jugoslavenskih banaka je nestalo. Koncem 1990., više od pola milijuna radnika nisu dobili redovne plaće a novih 600 tisuća radnika izgubili su svoja radna mjesta do rujna 1990. Međutim, to je bio samo početak.
Prema podacima Svjetske banke iz 1990., još 2435 industrijskih poduzeća, uključujući i neka od najvećih, bila su predviđena za likvidaciju. Njihovih 1,3 milijuna radnika, što je polovica od preostale industrijske radne snage, smatrani su "viškom". Dakle, takva je gospodarska sliku Hrvatske bila u trenucima osamostaljenja, što bi Petrov, koji visoko "puca", morao znati.
Kada se tome dodaju i ključene aktivnosti KPJ od 1945 do 1990., obilježene masovnim zločinima protiv političkih neistomišljenika, nacionalizacija - što je najveća pljačka u povijesti hrvatskog naroda te boljševizacija društva, čije ćemo posljedice još jako dugo osjećati, jasno je tko je u biti dugoročno kastrirao hrvatski narod.
Stoga, Božidar Petrov kad izjednačava stranku koja je predvodila projekt stvaranja hrvatske države sa Partijom koja je 45 godina kastrirala i uništavala Hrvatsku po nalogu iz Beograda, zapravo pokušava amnestirati komuniste i SKJ za sve negativno što su Hrvati doživjeli u razdoblju od Bleiburga do otvorene vojne agresije JNA na Hrvatsku ali i relativizirati samu uspostavu hrvatske države za koju su pale tolike žrtve.
>>Evolucija MOSTA - Iz Hrasta u društvo štovatelja Josipa Broza Tita
Sve u svemu – Most se pokazao kao mrtvorođenče hrvatske politike. Umjesto svježine unio je nered u ionako zbrkanu političku scenu u Hrvatskoj. Vrijeme u Hrvatskoj je ozbiljno, vrlo ozbiljno, i ne dopušta različitim nadobudnim i preambicioznim političkim „avanturistima i smušenjacima“ da eksperimentiraju. Hrvatska je došla do ruba, nema više pravo na grješku. Potreban je snažan otklon od komunističkih i neojugoslavenskih ostataka, potrebna je jasna i konzistentna politika kojom će Hrvatska znati na kvalitetan način odgovoriti ne samo na ovu migrantsku krizu, u kojoj je Hrvatska, zaslugom Milanovića i njegovih poslušnika postala krizno žarište u Europi kroz koji je do sada promarširalo četvrt milijuna migranata s tri kontinenta, nego i na sve geopolitičke i gospodarske izazove s kojima se suočava suvremena Europa i suvremeni svijet. Tom izazovu može odgovoriti samo stranka koja je i stvarala Hrvatsku državu, zajedno s onima koji su se uključili u projekt Domoljubne koalicije.
Mato Kros
MOST preuzeo Milanovićev stil prozivanja drugih i uvjerenja da su iznad sviju
MOST i nova politika populističkog pristupa politici me sve više začuđuje.
Kad je MOST nastajao i kad su vodili prvu kampanju za izbore u Metkoviću bio sam zamoljen da pomnognem mladoj ekipi koja je spremala udarac na Jamba. Rado sam pomogao tada nepoznatim MOSTOVCIMA, bilo mi je ugodno raditi s tolerantnim i otvorenim ljudima koji imaju viziju neke tolerantne i snošljive Hrvatske.
Ne znam jesu li im moja školovanja i ideje te pripreme glavnih govora pomogle da sruše Jamba, ali sam bio ponosan da sam imao prigodu pomoći u jednom do tada nemogućem projektu.
Ja sam i tada bio član HDZ-a, MOST-u sam pomogao bez kune i dinara. Nisu oni jedini kojima sam pomagao besplatno, ima ih i stranaka i sada prominentnih ljudi, no moje načelo je uvijek bilo da pomažem onim akoji su za Hrvatsku bez obzira na stranke. Mostovci su bili dobri učenici i dobri gosti, ljudi su me lijepo ugostili. Ja sam i tada i danas imao stavove potpuno iste, nisam promijenio svoje stavove o Hrvatskoj i slobodi, o lopovluku i Titi.
U međuvremenu je MOST postao nova nada koja je preuzela Milanovićev stil prozivanja drugih i uvjerenja da su iznad sviju.
Za mene je to u najmanju ruku čudnovat razvoj od ljudi koji su imali ideala u ljude koji imaju ciljeve, a cilj je biti prvi metodama onih najgorih.
Pozivati Krstičevića da im se pridruži da bi ga poštivali je u najmanju ruku bezobrazluk i pokazatelj isključivosti, netolerancije i partizansko komunističkog duha.
Kad tomu dodam Petrinu kao saveznik i njegove izjave o Titu i Tuđmanu onda mi se slika poklapa, a zaključak je jasan: Politika i od čovjeka napravi budalu.
Mojim nekadašnjim učenicima želim sve najbolje i nadam se da će se sjetiti pravila dobre politike: Nisi ni prvi ni zadnji koji je imao neku ideju!
Vinko Vukadin