Koliko god se naprezali nesvrstani politički „trećeputaši“ u Hrvatskoj nemaju šanse ući u Sabor, a kamo li oformiti relevantnu političku opciju izvan sfere utjecaja HDZ-a i SDPartije.

To nije nikakvo predviđanje, političko prognozerstvo ili osobna želja, već naravoučenje povijesti kao učiteljice života. Suverena i samostalna Hrvatska još nije dobila rat protiv svojih osporavatelja i dok se to ne postigne nema mjesta za bilo kakvu treću opciju. I nije svrha treća ili četvrta politička opcija, već građanska Hrvatska, a ona se koliko vidimo iz primjera SAD i Velike Britanije, na primjer, i s dvije političke stranke može dobro uspostaviti.

Uz HDZ, kreatora suverene države Hrvatske, i SDPartije, političkog nasljednika zločinačkog SKH i sustavnog protivnika osamostaljivanja i stvaranja Hrvatske, postoje još samo dvije regionalne stranke, ali one nisu nikada bile političke opcije tzv. trećeg političkog puta, već samo strančice za lokalnu uporabu. Čak ni one same u svom političkom programu nisu promišljale na politiku dalje od lokalnog, autonomaškog i ostvarivanja osobnih interesa svojih utemeljitelja.

Autonomaštvo IDS-a i HDSSB-a

IDS je autonomaška klijentistička i nacionalno neosvještena stranka. U državotvornom pogledu, tj. za hrvatsku državotvornost, IDS je (A)IDS: trajna autonomaška opasnost. Povoljna je okolnost da su toliko korumpirani, da su i tragovi njihove korupcije i pogodovanja krupni, nesakrivi i lako dostupni. Zato nužno moraju biti uz izbornog pobjednika, jer u protivnom slijede problemi.

Istarski Hrvati, na žalost, ne shvaćajući da ih vodstvo IDS-a samo gura u novo sužanjstvo i da Istra nikad i kod nikoga ne može imati atribute države. To je stranka konobara i recepcionera, istarskih krčmara, koćara i boćara zatrovana srpsko-jugoslavenskom idejom koja je i nakon osamostaljenja Hrvatske, nažalost, preživjela u Istri. Čim srpska manjina u Hrvatskoj nešto podupire, to je sigurno na štetu Hrvatske, a IDS je uvijek draga opcija srpske manjine u Hrvatskoj.

HDSSB je autonomaški koliko to donosi glasove na izborima, ali ne zaboravlja svoje političke korijene. Sada se taj HDZ-ov politički otpadnik, koji je instalirao Ivu Sanadera, klati između ekstremne desnice i komšiluka; crnih košulja i Aleksandra, pardon, Dragana Vulina. Nitko se naglas nije zapitao jesu li crne odore došle iz „komšiluka“ preko četnika Aleksandra Vulina, jer to je njihova boja? Ali HDSSB mandate u Saboru ima, dio Slavonije vjeruje samo svojim Slavoncima, pa prezivali se oni i Vulin, Šišljagić, ili kako već.

Sve drugo su politički egoisti, politički otpad prerušen u minimini vođe još minimalnijih strančica i više društvenih nego političkih pokreta za propale političare. To su politički egomanijaci poduprti raznim frustriranim sljedbenicima, jer bi i te skupine željele biti netko, imati vlast i pogodovati.

Tri gubitnika, zelena darkerica i militantni pacifisti

„Tri gubitnika“ ili „Trio fantastikus“ u sastavu: Čačić, Linić i Josipović su slika cirkuskih prevaranata (tako i na plakatu izgledaju). Dosta je vidjeti Slavka Linića kako na štandu na Korzu u Rijeci ispred gradske Vijećnice, gdje je nekad stolovao kao gradonačelnik, vuče ljude za rukav, smijulji se i prosjači glasove (to mogu svi vidjeti na webkameri gradskog poglavarstva). Ćelavi neurotik u borovo mokasinama, model 1971., u „sportskoj jakni“ prigradskog partijskog sekretara i s komesarskom torbom „ala Sava Kovačević“ preko ramena i penkalom – glasom nagnječene muškosti solicitira svoju političku ponudu. Ljudi se pomalo čude: „naš Slavkić“?! Ništa im nije jasno. I krug se zatvorio: u JNA zavrbovani kuhar došao je tamo gdje pripada. Naš „domaći Grobničan“ na štandu prodaje lošu robu, sebe. I ljudi prilaze, ali još više njih zaobilaze. Na nekom drugom štandu u Zagrebu i Varaždinu to isto rade Čačić i Josipović. Tužno ih je gledati; blentave se po ulicama i trgovima uz svoj drveni štand i kao gradski prosjaci pokušavaju se predstaviti da su ljudi iz naroda. Josipović se samo smijulji i pokazuje zube, valjda se plaši da ga netko ne priupita za oca i njegov udbaški ratni put. Radomir Čačić, čiji otac ima isti životopis kao i Ante Josipović, je i dalje maneken za muškarca u klimakteriju. Dakle dva bivša potpredsjednika vlade i dva ministra u društvu bivšeg Predsjednika valjaju se ulicama kao ulični zabavljači, dozlaboga loši i nezanimljivi klaunovi.

Ili treba svratiti na štand Živog zida i zapitati se: jesu li oni normalni? Militantni pacifisti izgubljeni u prostoru i vremenu. Što je za Hrvata politika nije nimalo retoričko pitanje, nego test inteligencije i kućnog odgoja. Živi zid je poligon psihijatrijskog vještačenja i gdje su roditelji te jadne djece, što rade socijalni radnici, psihijatri i psiholozi?

Canabis zelena darkerica, političarka? Ministrica od mjesec dana kojoj bi malo tko na samo jedno popodne povjerio dijete na čuvanje, i ona želi biti političarka, brinuti se o ljudima, upravljati u svoje ime i za tuđ račun. Kojim pravom i zašto?

Čudni životopisi čelnika Mostogradnje

O MOSTogradnji prema SDPartiji skoro je sve rečeno, a popuna životopisa s nekim neugodnim činjenicama samo upotpunjuju sliku o Boži Petrovu, čovjeku zadatka, i neprestanoj udbaško/KOS-ovskoj premreženosti. Govore o toj nikad izumrloj zločinačkoj organizaciji u svim državama propale Jugoslaviji. Predstojnik mostarske katedre za psihijatru, Miro Klarić, inače mentor Boža Petrova, navodno je bio blizak strukturma KOS-a u bivšoj državi. Zanimljivo je da je u to vrijeme kao KOS-ov povjerenik u Mostaru "ordinirao" i Veselko Gabričević, kandidat na SDP-ovoj listi u 10. izbornoj jedinici. I u tom se okruženju pekao sasvim drugi zanat i usavršavale drugačije vještine, ali svakako kompatibilne s psihijatrijom, perfidijom i prijevarama.

Međutim daleko veće prijevara ide s Dragom Prgometom, upravo je čudno da je HDZ, koji je obećao izvrsnost kao načelo napredovanja u stranci i sutra u Vladi, toliko dugo trpio svog bivšeg potpresjednika u svojim redovima. Zar je Prgomet morao sâm otići i da nitko u HDZ-u nije provjerio vjerodostojnost njegovih diploma i braniteljskog staža u Domovinskom ratu. Nemoguće je posložiti kronologiju Prgometovih studija i braniteljskog staža, nedostaju godine i dokaz njegove genijalnosti. Jer kako unutar samo pet godina (1990. – 1996.) kad je dobio uvjerenje o završenom studiju (3/10/1990, potpisao ga Mustafa Sefić, dekan Medicinskog fakulteta u Banja Luci), a onda u narednim godinama do 1995. se zaposlio (bez diplome) u bolnici u Slavonskom Brodu, školske godine 1994/95 upisao 9. Semestar osnovnog studija medicine u Zagrebu, ali je već 1993. upisao magistarski studij, obranio magistarski rad pod naslovom „Ratne ozljede vrata“ 1995. godine, a godinu dana kasnije, 1996. i doktorirao s doktorskim radom pod naslovom „Ratne ozljede glave i vrata“. Svaka slučajnost naziva radova je slučajan. Te iste godine (1996.) diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu! Iste je godine diplomirao i doktorirao, a magistrirao je godinu dana prije. Jedino ako je Drago Prgomet doista izmislio vremenski stroj.

No tu nije kraj supermenu, Dragu Prgometu: iste je godine (plodna 1996.) završio specijalizaciju otorinolaringologije (obično traje četiri godine i podrazumijeva rad u bolnici u punom radnom vremenu). Da bi postao pravi James Bond, Drago Prgomet ima i solidan braniteljski staž u trajanju od četiri godine i tri i pol mjeseca, i to kao liječnik, dragovoljac. Konac svoje ratničko-liječničke karijere zapečatio je sudjelovanjem u Oluji.

Teško je raspetljati ovu fantastičnu biografiju genija i junaka, ali supermenu znakovita prezimena pošlo je za rukom sve to napraviti u pet ratnih godina. Previše je toga prljavo u Prgometovoj osobi, u svemu čega se dotakao, a de se ne bi spomenuo i njegov zagrebački zakrilnik, dr. Njavro inače rođeni ujak ministra i commandosa Freda Matića.

I tako se samoupravljači svake četiri godine vesele „trećem putu“, nekome tko će im vratiti nadu u bolje sutra, oduzeti im godine i povećati plaće i mirovine, vratiti sve što nisu nikad posjedovali, njihova samoupravljačka prava na miran život socijalnih prava i sive ekonomije i druga Tita da im govori kako su oni dragocijena roba i bez njih ne bi nikada sve to postigao. Sjetimo se samo opita s Nikicom Gabrićem, mladim/starim sekretarem SKOJ-a ili s premudrim Milanom Kujundžićem, toliko mudrim da će s njegovim mislima tiskati prošireno i dopunjeno izdanje „Biblije“. Inače, dr. Gabrića i dr. Prgometa povezuju ista osoba, dr. Mustafa Sefić, oftamolog, prije spomenuti dekan Medicinskog fakulteta u Banja Luci.

Josipovićevi medijski promotori promoviraju "trećeputaše"

Nitko tako snažno ne promovira tzv. treći put kao HRT, Večernji list, 24 Sata, Poslovni dnevnik, Dnevno Hr i 7 Dnevno, tj. gazda, velečasni Ivan Tolj – suvlasnik Styrije i nejasni promotor katoličke crkve tzv. „republike srpske“. On je nakladnik i autoritet koji je stajao iza Iva Josipovića u predsjedničkim izborima, odveo ga kod Dodika na sviranje klavira, isto pokušavao s Milanom Kujundžićem, sa svima koji su se pokušavali nauditi HDZ u njegovom sukobu s „reformiranim komunizmom“ i udbašijom.

Ovaj put veliki „neimar“ MOSTA isto je negdašnji fratar, a sada dijacezanski svećenik u tzv. „republici srpskoj“, Ivan Tolj, njegove tiskovine i portali, u kojima ima i beogradskog kapitala, njegova želja da se što više oslabi Hrvatska i hrvatska građanska opcija okupljena oko HDZ-a.

U ovim okolnostima „treći put“ je tlapnja vječito izmanipuliranih i nezadovoljnih. Da funkcionira pravna država, dobro bi se samoupravljači oznojili objašnjavajući kako su došli do vikendica i turističkih apartmana i zašto neprestano cvile. Jer zašto se ne osvrnu i pogledaju iza sebe, u svoju lukavost i nečasnost, kad su im usta puna pravde i pravice?

 

L. C.