Hrvatska je na izborima pokazala izvjesnu čežnju za Jugoslavijom i to bi mi svi trebali poštivati. Dapače, kao savjesni sugrađani bismo trebali učiniti sve kako bi utješili taj dio građanstva t.j. proletarijata koji čezne za bivšom "otadžbinom".

Mogli bismo neke dijelove gradova urediti tako da budu kao u ta „bolja“ vremena. U tim će četvrtima biti trgovine gdje će količina proizvoda biti zastupljena prema ondašnjim načelima planskog gospodarstva. Raselit će se stanovništvo i dovesti novo kako bi zastupljenost svih naroda i narodnosti bila razmjerna i ujednačena. Uvest će se žandamerija s mnogostruko većim ovlastima i policijski sat koji će počinjati u 23:00, a i Goli Otok zjapi nekako prazno...

No, sve se te stvari ne mogu napraviti dok nema vlade. Dio „ustaša“ iz MOST-a se ne želi prikloniti Srpskoj demokratskoj partiji, stoga se ova bezjugoslavenska agonija nastavlja. 25 godina, od kojih su 10 bile „teško ustaške“, dok su ovih posljednih 15 ublažili drugovi Josipović i Mesić (lakše je vjerovati u to da su izbori lažirani, no žalosna je činjenica da su Hrvati dvaput izabrali Mesića, a jednom Josipovića), 25 godina trpi siroti proletarijat kapitalističku čizmu i tiraniju demokratskog poretka; i sada su napokon rekli – dosta!

Zanimljivo je kakvi su to umovi opet izabrali neuravnozeženog Milanovića, druga Stazića (polupismenog boljševika), „raspevanog medvjeda“ mongolskog porijekla Peđu Grbina, pobješnjelog Srbina crnačkih korijena Željka Jovanovića, drugaricu (Jovanku) Opačić, tajnicu kroatofoba Jovana Raškovića i uspješnu ministricu koja nije donijela ni jedan zakon u skladu s Ustavom u 4 godine, drugaricu Besnu Vesnu koja će biti Glavna tajnica iz zemlje za koju tvrdi da ne postoji, frfljavog Marasa koji se prvi put zaposlio u Partiji, ali mu je hobi vojna znanost, posrbljivača policije Ranka Ostojića koji hara crkvama goneći državne neprijatelje u invalidskim kolicima, a u slobodno vrijeme crta indijske religijske simbole po poljudskom zelenilu, Freda Matića, ministra branitelja bez branitelja, Branka Grčića, lošeg matematičara s dobrim vezama u nekad pobunjenoj Martićevoj soldateski, koji na sve gleda pozitivno, Vrdoljaka – ministra male Norveške, bauka Arsenija Bauka, „antighost-bustera“, koji ne tjera duhove, već ih uz pomoć APIS-a stvara (u biračkim registrima), pajdaša Hajdaša Dončića, toliko bezsvojstvenoga da se njemu nema što reći i „last but not least“ – Borisa Lalovca, genijalnog ekonomista od Tjentišta, koji će bankama protuzakonito uzeti milijarde eura, a onda od njih tražiti kredit. Svi nabrojeni, naravno, očekuju potporu vojvode Milorada Pupovca i njegovog „konstitutivnog“ naroda u Hrvatskoj koji je u prošlom Milanovićevom mandatu imao 40 posto vlasti.

Zaista, utlačeni proletarijat u navedenim vrlim drugovima vidi svoj spas i nadu u ponovno oživljavanje propale države i, to je ono najteže u demokraciji, i glupost treba poštivati i uvažavati (respektirati, rekli bi kroatisti).

Ostali, koji nisu odabrali tu opciju, trebaju im, počev već od danas, u skladu s njihovim svjetonazorom kao što se Bajram čestita muslimanima i pravoslavni Božić pravoslavcima, čestitati današnji Dan Republike Jugoslavije. Dakle, Hrvatice i Hrvati, svim vašim članovima obitelji, prijateljima i poznanicima, koji su odabrali jugo-opciju, čvrsto stisnite ruku i srdačno (ne prijetvorno i lažno) im čestitaje 29. „novembra“. Tako ćete pokazati svoju demokratičnost i toleranciju, dvije stvari koje bi svi trebali njegovati.

Inače (malo vulgarizma za kraj), postoji jedna uzrečica koja glasi: „Država koja je nastala u Jajcu, mora završiti u k**cu.“

 

Jospi Gajski

Share
0