Svako vladino ministarstvo, ako doista RH želi odmak od „regionalnih integracija“ unutar bivše i propale Jugoslavije, trebaju se ugledati na Ministarstvo kulture, njenog ministra koji je uzeo metlu u ruke i počeo čistiti antihrvatski korpus godinama ugrađivan u kulturu.

Ista ili slična je stvar s gospodarstvom, zdravstvom, poljoprivredom..., da se ne spominje Ministarstvo obrazovanja, s pomoću kojeg je bivša Vlada pokušavala porušiti tradicionalne vrijednosti judeokršćanske uljudbe i ustoličiti pomodarstvo.

A taj je antihrvatski korpus u kulturi obuhvaćao baš sve, od filma, kazališta, medija, portala, preko nakladništva do tzv. nevladinih udruga. Početak svih početaka je ukinuće svih povjerenstava i komisija oformljenih za vrijeme srpsko-hrvatske Milanovićeve vlade i micanje onih koji su arbitrirali što (koji naslovi i projekti) dobiva proračunsku potporu, a što ne. U tim se povjerenstvima skupilo jugofiličarsko društvo, onaj najgori sublimat antihrvatstva, davši partijskim projektima smjernice za oporavak i restauraciju Jugoslavije legitimitet i profesionalno pokriće.

Hrvatski proračun ne smije i neće financirati antihrvatski agitprop bilo koje vrste, jer nije riječ o slobodi umjetničkog izražavanje i slobodi medija nego obezvrijeđivanju Domovinskog rata i suverene Republike Hrvatske. Antihrvatske nevladine i neprofitabilne udruge dobro znaju da njihovi partijski mentori nisu na vlasti – gotovo je! Svijesni su da ostaju bez novaca i jasno im je da ne može biti drugačije – gotovo je sa sočnim pljuvanjem po Hrvatskoj. Ako doista žele nastaviti s radom, čime god se te udruge i nevladine organizacije bavile, mogu nastaviti volonterskim radom, nitko im to neće braniti ako to čine unutar zakonskih normi, ali nikad više na račun hrvatskog proračuna.

Najzanimljiviji je HND; njegovo bjesnilo, žestoki protesti i prave prijetnje, ucjene i pokušaj zastrašivanja aktualne vlasti: u kojoj Jugoslaviji oni to žive? HND je već godinama stožer antihrvatske propagande: depilirano četništvo sa sve tupljom britvicom pa su „novinari“ već poprilično obrasli. Nego ima dalje: zašto je HND posebno nervozan i bijesan, smeta li orjunaškom HND-u, muslimansko podrijetlo ministra Zlatka Hasanbegović? Broje li ipak tzv. novinari krvna zrnca Ministra pa nakon svih velikih riječi o multietičnosti nastavljaju sa starom mržnjom? Nije li to crveni fašizam i rasizam?

Smjena povjerenstva i komisije u Ministarstvu kulture samo je preambula mnogo veće zadaće, naime nacionalne lustracije kako bi se spriječilo da se tzv. reformirani komunizam, ustvari crveni fašizam iskorijeni iz RH. Hrvatska se odrekla komunističkog jednoumlja i time se svrstala uz slobadni svijet zapadne demokracije koji je osudio bilo koju vrst totalitarizma, nacifašističkog i komunističkog. Vojnoredarstvene akcije Bljesak i Oluja oslobodile su Republiku Hrvatsku od vojne agresije, međutim država je ostala u kontroli starih udbaško-srbijanskih struktura, izostala je lustracija. Čekala su se bolja vremena, došla su loša, i od te 1995. godine Hrvatska se bori s YUTA-om, partijskom zlatnom mladeži, partijskom nomenklaturom i samoupravljačkim mentalitetetom pučanstva koje ne želi promjene jer se plaši promjena. Takozvana ljevica mora biti svjesna činjenice da ona nije nikakva demokratska socijal-demokracija nego boljševizam u loše skrojenom građanskom odjelu. Takvu ljevicu čeka isti i jednak progon kao i nacifašizam. U Hrvatskoj se ne smije tolerirati nikakva vrst nacifašističkog niti komunističkog govora, to je isto zlo i jednak govor mržnje šovinizma i rasizma pa to u Hrvatskoj ne smije proći.

Ova Vlada ima prigodu sve to promijeniti, sprovesti jednu kulturološku i gospodarsku „Oluju“ i konačno Hrvatsku uvesti u društvo građanskih država zapadne Europe, tj. Europske Unije. Prigoda je jedinstvena i nema popravnog ispita; u Mordoru sve kuha i kuju se opaki planovi; komunisti izmišljaju utvare ustaštva ne bi li opet krenuli puniti svojim neprijateljima hude jame. A birači: oni njurgaju i gledaju turske sapunice.

 

L. C.