U subotu 30. siječnja 2016. godine u hotelu Palace u Zagrebu održana je Godišnja skupština HNES-a. Na skupštini su sudjelovali članovi HNES-a iz Domovine i iseljeništva. Bio je to skup „trusta mozgova“, priznatih hrvatskih intelektualaca iz svih područja kulturno-političkog i javnog života.

„Trust mozgova“, akademika, profesora, doktora znanosti, povjesničara, pravnika, umjetnika iz kulture, branitelja, predstavnika nacionalnih manjina, pripadnika vjerskih institucija, sa ogromnim spektrom političkog, diplomatskog i svekolikog životnog iskustva i znanja, kada se okupe oko neke ideje i osnuju građansko društvo, u svim normalnim, slobodnim demokratskim državama na kugli zemaljskoj, u samom početku svog djelovanja, izazvali bi zasluženu pažnju javnosti, svih političkih struktura,a poglavito medija.

Kada je HNES – Hrvatsko nacionalno etičko sudište, javno obznanilo svoje programske aktivnosti i ciljeve kojima će se baviti, bilo je za očekivati dužnu pažnju i javnosti i medija.

Kada je HNES preciziralo sukus svog djelovanja koji je usmjeren prema etičkoj osudi svih totalitarnih režima iz prošlosti Hrvatske, kada su najavili etičke osude svih oblika pojavnosti veleizdaje hrvatskih nacionalnih interesa, kada se dalo naslutiti imena osoba koja će biti predmetom rasprava uglednog sudskog vijeća HNES-a i da će protiv njih biti podignute etičke optužnice, tada se doista očekivala lavina medijskih reakcija, kritičkih i ne kritičkih osvrta, u jednoj demokratskoj javnoj raspravi.

A kada je HNES obznanio da će se voditi isključivo argumentima ISTINE i argumentima neoborivih dokaza, umjesto medijske pažnje nastala je grobna medijska tišina. U tim vremenima, a i dan danas, osjećao sam kao da je ta grupa izvrsnih ljudi i stručnjaka, zazidana u Hudu jamu, iza sedam pregradnih zidova gdje umirući u tami, kao što je umrlo 3000 žrtava komunizma, viču, pjevaju, dozivaju, a iz vana ime se netko licemjerno smije i kaže:“Samo vi vičite, pjevajte, dozivajte! Nečete još dugo“! Užasavajuće ali istinito!

HNES-u nije bio potreban „rentgen“ kako bi dijagnosticirali zločine druga Tita, jer dokazi su neumoljivi, nije im trebao rentgen kako bi Tita i njegove sljedbenike etički osudili, nije im bio potreban rentgen za etičku osudu Milanovića, Pusičke, B.Lončara, K.Bildta, Pupavca, Josipovića, Mesića, jer materijalnih dokaza za etičku osudu je pregršt, više nego dovoljno.

Potreban je rentgen koji će nam otkriti zbog čega je umjesto glasa javnosti, glasa medija, zavladala gromoglasna tišina?

Nečista savjest vladara ovog napaćenog društva, jer vladari su uskoro na redu, protiv ISTINE se zna boriti jedino gromoglasnom šutnjom, medijskom diktaturom, cenzurom, a kada nije dovoljna cenzura onda pribjegavaju totalnoj blokadi svih medija koji propituju ISTINU. Vladari Hrvatske i vladari hrvatskog medijskog prostora procjenili su da je za njih opasno ulaziti u bilo kakvu javnu demokratsku polemiku s „trustom“ mozgova, jer svaka demokratska polemika odvela bi ih u neminovan politički poraz. Mediokriteti su se uvijek bojali istine, znanja i kompetencija, a svoj opstanak osiguravali su samo na krilima totalitarnih ideologija.

Procjenili su kako ipak ne mogu prof. Šeparovića prozvati ustašom ili nacistom, a još manje poglavnikom koji uspješno vodi „filonacističku“ sljedbu HNES-a, procjenili su da ne mogu akademike, vrsne pravnike, profesore povijesti, umjetnike, pripadnike nacionalnih manjina proglasiti neprijateljima Hrvatske, jer ti ljudi, članovi HNES-a, na bezbroj su načina u svojim životnim karijerama dokazali upravo suprotno, dokazali su svoje djelatno domoljublje.

Rentgenskom dijagnostičkom toćnošću možemo tvrditi. Neprijatelji Hrvatske, od straha pred ISTINOM pribjegli su jedinoj mogućoj psihološkoj obrani svog bića, a to je medijska blokada ISTINE. I još više od toga. Perući svoju savjest, svoj strah od ISTINE pretvorili su se u agresivne i nasrtljive napadače, napadajući sve segmente društva iz kojih izviru članovi HNES-a, zaplotnjački ih urušavajući do istrebljenja. Smatraju, ako im uruše temelje institucija, urušit će i sam smisao postojanja HNES-a. Strah od ISTINE pretvorio se u agresivni rat protiv ISTINE, a strategija tog rata je medijska proizvodnja ustaša i nacista, kojom bi trebali opravdati činjenicu postojanja mentalnog komunizma. U svom suludom ratu, zaboravili su da HNES podjednako osuđuje sve pojave, svih totalitarizama i ta činjenica kad tad će odrediti pobjednika. ISTINA će pobijediti!

Kada je 31.10.2015. HNES osudio zločinca Tita i njegove sljedbenike u veličanstvenoj atmosferi velike dvorane V.Lisinskog u Zagrebu, s pravom smo oluškivali bilo javnost, prelistavali tisak i nismo našli ništa osim šutnje. Ta šutnja zapravo je dokaz opravdanosti tih etičkih presuda, ta šutnja pokazuje svu krivnju i nečistu savijest vladara Hrvatske, ta šutnja mora biti dodatni podstrijek za HNES, dodatni motiv koji će nas sigurnom rukom voditi prema svim povijesnim istinama, nasuprot svim totalitarnih mitovima, kojima su desetljećima ubijali hrvatsko biće i hrvatsku državotvornu misao.

S Titom još nismo završili, tek je etički osuđen. Ne mogu zagrebačke ulice i Kazališni trg, uskoro, dostojno dočekati Svetog Alojzija Stepinca, dok se na Trgu kočoperi ime zločinca, maršala Tita koji je direktno odgovoran za stotine tisuća nevino umorenih ljudi, koji je direktno odgovoran za stotine tisuća godina robije zbog verbalnog delikta u njegovoj diktatorskoj Jugoslaviji. Ne može Svetac stajati na istom počasnom pijedestalu zajedno sa svojim egzekutorom.

To je nova zadaća HNES-a, „trusta“ mudrih i poštenih glava. Etičku presudu Titu i njegovim sljedbenicima treba djelatno materijalizirati uz pomoć institucionalnog političkog vrha Republike Hrvatske. Pantovčak i Banski dvori, nemaju pravo i ne smiju šutjeti, jer njihova je savijest čista, ne smiju dozvoliti da ih zbog šutnje netko proglasi partnerima onih koji su uveli gromoglasnu šutnju radi spašavanja svoje „zločinačke budućnosti“.

HNES bi trebao materijalizirati još jednu svoju etičku presudu. Etička osuda Vesne Pusić treba se pretvoriti u temelj za peticiju protiv njene kandidature za generalnu tajnicu Ujedinjenih naroda. Moralni ljudi uvijek su u pravilu i dosljedni, a materijalizacija ove etičke osude Vesne Pusić trebala bi biti smjerokaz kuda zapravo HNES ide, koračajući prema svom proiciranom cilju.

Moramo gromoglasno prekinuti ovu šutnju, a etičkom osudom Vesne Pusić osnažiti ćemo jedinu moguću političku odluku Predsjednice i Predsjednika vlade, odluku o uskrati potpore kandidaturi Vesne Pusić. Etičku presudu HNES-a protiv Pusić,moramo osnažiti glasom javnosti, peticijom na svim slobodnim portalima kojima raspolažemo u Hrvatskoj. Neka se čuje glas javnosti, glas HNES-a, neka se zna cilj!

Cilj mora biti samo jedan! LUSTRACIJA! To traži hrvatska nacija!

"Nacija može preživjeti svoje budale, čak i preambiciozne.

Ali ne može preživjeti izdaju iznutra.

Neprijatelj pred vratima grada je manje zastrašujući, jer on je poznat i nosi zastavu otvoreno.

A izdajnik se kreće slobodno unutar zidina grada, njegov lukavi šapat nalazi puta i do najviših, vladarskih odaja.

Jer izdajnik se ne prepoznaje kao izdajnik - on govori jezikom bliskim žrtvama, on ima njihovo lice i njihove argumente, on se obraća slabosti koja leži duboko u srcu svakog čovjeka.

On razgrađuje dušu nacije, on u potaji potkopava temelje grada, on inficira političko tijelo tako da se više ne može braniti.

Manje se treba bojati ubojice. Izdajnik je kuga."

Marcus Tullius Ciceron

 

Kazimir Mikašek-Kazo

Share
0