Na prijevremenim izborima, sad nakon samoraspuštanja Hrvatskoga državnog sabora, svaki glas za Zorana Milanovića i njegove koalicijske partnere, zapravo će biti glas potpore orjunaškoj terorističkoj skupini, koja rušenjem hrvatske nogometne vrste u Francuskoj manifestira kako u stvarnosti želi smrt svakoj hrvatskoj državi

Pokušaj skupine terorista da izgredima na nogometnoj utakmici između državnih vrsta Hrvatske i Češke s Europskoga prvenstva diskvalificiraju hrvatsku momčad mnogima je u svijetu nerazumljiv, što je ipak razumljivo s obzirom na značenje Hrvatske u svijetu. Hrvatsko pak nerazumijevanje tog terorističkoga čina, ako se doista radi ne o licemjerju, nego o iskrenom nerazumijevanju problema, onda se kao državotvoran, suveren i još uvijek neovisan narod moramo ozbiljno zamisliti nad vlastitom sudbinom. Najprije valja istaknuti kako je smišljeno kao meta napadaja odabrana hrvatska nogometna državna vrsta.

Naime, nogomet zbog svoje masovnosti dopire i u najudaljenije kutke cijeloga svijeta pa svaka vijest oko i nogometnih terena brižljivo se motri i komentar, a poglavito vijesti o iznimno dobrim nogometašima. Hrvatski nogometaši doista su uspješna momčad, a načinom svoje tehnički dotjerane igre i kreativnim nadigravanjemprotivnika, nogomet, bez obzira na njegovu poslovnu stranu, pozicioniraju bliže jednoj vrsti umjetničkoga stvaralaštva nego nepotrošivom trkačkom stroju uvježbanom za stvaranje preduvjeta dobroj zaradi. Napadaj na takvu momčad opet u javnosti izaziva snažnu pozornost. Kako su teroristi pokazali prijezir prema hrvatskoj momčadi, odnosno izabranoj vrsti, koja predstavlja hrvatsku državu, u njihovu prijeziru može se odčitavati svojevrsna mržnja, ali i nepriznavanje hrvatske države, koju bi, ako ništa drugo, trebalo rušiti terorističkim metodama. Takvu ideologiju svojedobno su zastupali pripadnici terorističke skupine u nekadašnjoj karađorđevićevskoj Jugoslaviji, a bili su ustrojeni u skupine Organizacija jugoslavenskih nacionalista (ORJUNA), koje je ideološki usmjeravala također organizirana skupina srpskih nacionalista (SRNAO), čiji je militantno krilo predstavljao naoružani četnički pokret. Svim ovim terorističkim organizacijama primarni je protivnik bila svaka ideja hrvatske državnosti.

ORJUNA se dobro utaborila i u komunističkoj Jugoslaviji, a njezino djelovanje unutar komunističkoga sustava najočitije se manifestiralo u provedbi jugoslavenske unitarističke i centralističke politike, koja je koncentrirala svu političku i gospodarsku moć u beogradskim rukama. ORJUNA se tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku politički pritajila i dobro raspoređivala po državnim ustanovama i upravnom aparatu. Naravno, orjunaškoga djelovanja bilo je i u legalnim političkim strukturama, odnosno pojedinim strankama, a posebno unutar bivših komunista, koji su se u međuvremenu preimenovali u Stranku demokratskih promjena (SDP). Naime, njihovo napuštanje sabornice u trenutku kad je Hrvatski državni sabor donosio dalekosežne odluke o raskidu svih državnopravnih sveza s bivšom SFRJ i proglašavao hrvatsku državnu neovisnost nije bilo ništa drugo do li prijezir prema prirodnoj i legitimnoj volji hrvatskoga naroda za vlastitom suverenom državom.

Nu u realizaciju nijekanja hrvatske državne suverenosti SDP je jurnuo još 2000. godine, kad su bivši komunisti pod vodstvom Ivice Račana preuzeli vlast, što je označilo početak razdoblja razgradnje hrvatske državnosti, koju su u ratu i pobjedom nad Jugoslavenskom vojskom i Srbijom utemeljili prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman s HDZ-om kao nacionalnim pokretom. Ono što nije pošlo za rukom Račanu, nastavio je to provoditi njegov nasljednik Zoran Milanović, koji je zajedno s Vesnom Pusić na primjer u hrvatsku diplomatsku mrežu ugurao cijeli niz aktivista koji politički i svjetonazorno dijele slična stajališta svojih orjunaških prethodnika. Zato nije slučajno da u hrvatskom veleposlanstvu u Parizu stoluje čovjek, u čijem se uredu kočoperi fotografija jugoslavenskoga diktatora i megazločinca Josipa Broza Tita, koji je poduzimao krajnje napore da vodotok rijeke Save okrene u suprotnom smjeru, samo zato da Hrvatska nikad ne bi postala samostalnom i nezavisnom državom. U Hrvatskoj, dakle postoje politički organizirane snage koje i danas djeluju na njezinu rastrojavanju, gotovo istovjetno onako kako je to pokušavala srpski manjina tijekom velikosrpske agresije pod vodstvom četničkoga pokreta.

Dakle, ORJUNA se danas glasa u Hrvatskoj preko različitih skupina unutar nekih političkih stranaka, a najorganiziranija je među bivšim komunistima, odnosno SDP-u, čiji je najglasniji predstavnik nitko drugi, nego Zoran Milanović. To je isti onaj Milanović koji je kao predsjednik vlade ovlastio svoga ministra Željka Jovanovića da krene u razarački pohod na uspješni dio hrvatskoga reprezentativnog športa, čime bi se što više umanjivao ugled hrvatske države u svijetu. Milanović je jednako tako preko svojih SDP-ovih ispostava poticao pobunu hrvatskoga juga protiv glavnoga grada, dok je istodobno sva politička i gospodarska moć bila usredotočena u još uvijek neopranim rukama bivših komunista – tadašnjega predsjednika Republike Ive Josipovića, predsjednika vlade Zorana Milanovića i splitske gradske uprave na čelu s bivšim komunistima.Teroristički čin protiv hrvatske nogometne vrste na prvenstvu u Francuskoj izravan je posljedak politike bivših komunista, koji ni danas ne mogu i ne žele priznati hrvatsku državni samostalnost. Zato je nakon poraza na izborima za Hrvatski državni sabor potkraj prošle godine vođa neokomunista Zoran Milanović zaprijetio otvaranjem paklenoga scenarija po Hrvatskoj, a u čiji se mimohod najbolje utjelovio i teroristički čin sinova Orjune u Francuskoj, jer je on zapravo vidljivi izraz revolucionarne i oružane borbe za nasilnim preuzimanjem vlasti.

To je ona točka u kojoj se dodiruju komunisti i fašisti, a u upravo su se u toj točci u razdoblju Brozove Jugoslavije nalazili orjunaši i komunisti. U taj sklop nasilnoga upravljanja upali su i pripadnici nezavisne liste MOST, koji su pod svojim ili pak neokomunističkim nadzorom držali redarstvo, državno odvjetništvo i dobrim dijelom pojedine sudove. Zato će i na prijevremenim izborima, sad nakon samoraspuštanja Hrvatskoga državnog sabora, svaki glas za Zorana Milanovića, SDP i njihove koalicijske partnere, zapravo biti glas potpore orjunaškoj terorističkoj skupini, koja rušenjem hrvatske nogometne vrste u Francuskoj manifestira kako u stvarnosti želi smrt svakoj hrvatskoj državi.

 

Ivan Svićušić