Netko mora biti najgori. Ovoga puta (i ne samo ovoga) je to bila Vesna Pusić. Naime, od svih kandidata za mjesto Glavnog tajnika UN-a, Pusić je dobila najmanje glasova.

Svaka se država članica Vijeća sigurnosti mogla izjasniti za jednu od tri ponuđenih mogućnosti kojom se ocjenjivala pojedina kandidatura: „ohrabruje“, „ne ohrabruje“ i „nema mišljenje“. 11 članica je “imalo mišljenje” o Pusić i ono nije bilo “ohrabrujuće”, stoga se smatra kako bi kandidati koji nisu dovoljno “ohrabreni” trebali sami odustati od kandidature.

Hoće li Vesna sad biti “besna”, vidjet ćemo, no čini se da svijet još nije toliko zastranio da bi na toj prestižnoj političkoj funkciji htio vidjeti nekoga uz koga se vezuje toliko kontroverzi. No, ako u je u Hrvatskoj s biračkom potporom u iznosu statističke pogrješke postala ministrica vanjskih poslova, zašto bi se drukčije ponijela sad?

Sva spletkarenja i pokušaji izjednačavanja odgovornosti Hrvatske i Srbije, šurovanja s bliskoistočnim arapskim režimima, isticanje kandidature navrat-nanos bez uobičajene demokratske procedure i saborske rasprave, imbecilno zagovaranje feminizma, sva oholost i arogancija – ovakvim su rezultatom glasovanja dobili dužnu satisfakciju. Nije bilo niti neočekivano. Naime, Srbija je istaknula svoga kandidata – Vuka Jeremića – i nije primjereno da dva kandidata koji zagovaraju isti sustav vrijednosti temeljen na pseudojugoslavenstvu poluče ozbiljniji rezultat pred Vijećem sigurnosti.

S druge strane, to su iste one strukture kojima se sudi na Zemaljskom sudu u Muenchenu. Čini se da uskoro dolazi vrijeme kad će KPJ i njezini pravni sljednici odgovarati i ovo s odbijanjem kandidature Vesne Pusić je dobar znak. Bilo bi nekako nezgodno, između svega ostaloga, da glavni tajnik UN-a po upute ide u muenchenski zatvor, odnosno Beograd.

Oni koji su Vesnu Pusić kandidirali nisu kadri shvatiti da u civiliziranom svijetu činjenica da je nekomu djed ubojica i terorist, a otac sudac koji je svojim parafom potpisivao smaknuća čak u dva režima, nije preporuka ili pak preduvjet za napredovanje. No, ostaci sovjetskih umova u Hrvatskoj i dalje snuju (i žive) isti svijet kakav je bio nakon “oslobođenja” 1945., gdje je napredovanje ovisilo o broju ubijenih neistomišljenika i učestalosti cinkanja.

Ovaj je za jugonostaligičare katastrofalan, a za Hrvatsku blagoslovljen rezultat preliminarnog glasovanja, ujedno i savršen pokazatelj mišljenja većine zemalja o bivšoj Milanovićevoj vladi koja je tu kandidaturu istaknula, ali i trenutnoj tehničkoj vladi koja je, zbog određenih razloga, nije imala snage osporiti te hrvatskoj diplomaciji koja je novcima poreznih obveznika lobirala za realiziranje osobnih ciljeva Vesnu Pusić.

Drugim riječima, riječ je o otvorenoj poruci onim strukturama u Hrvatskoj koje su poduprle kandidaturu zagovornice "regijona" po srpskom modelu. Odbacivanjem kandidature Vesne Pusić otvoreno je dano do znanja da Milanović-Josipovićeva politika “regijona” i filorusizam, kojeg se ni pojedine strukture ove vlade nisu imale snage odreći, nije zadovoljavajuća.

Ili pojednostavljeno kazano, Milanoviću i Pusić, kao i njihovim sljedbenicima otvoreno je upućen jedan “non passaran”. Ovoga puta bez komunističkog prizvuka ali s jasnom porukom što se u geopolitičkom smislu očekuje od hrvatske Države i diplomacije.

           

Ivo Sertić