U posljednje vrijeme u javnosti se pojavilo više afera štetnih po Zorana Milanovića i SDP nego u posljednjih petnaest godina. Pojavila se i afera "konzultantica", štetna po obitelj Karamarko a dijelom i po HDZ. Dobar dio tih afera nije novijeg datuma ali je njihovo pojavljivanje jasan pokazatelj kako politički procesi u Hrvatskoj idu uporedo s interesima naših strateških saveznika, što oni koji politiku percipiraju na načelima 19. stoljeća jako teško prihvaćaju i apsolviraju.

Europska komisija obustavlja isplatu 1,2 milijarde kuna jer se utvrdilo da je bivši ministar poljoprivrede Jakovina pogodovao raznim tvrtkama i tako oštetio državu (i EU) za više od pola milijarde kuna.

Utvrdilo se da je bivši ministar gospodarstva (koji je prije preuzimanja ministarstva bio vlasnik fotokopirnice) putem HEP-a svojoj bivšoj ženi i drugim osobama pogodovao u iznosu 150 milijuna kuna poslova.

Bivši ministar zaštite okoliša Zmajlović je pogodovao Milanovićevu bratu, Krešimiru, u poslu s Pismohrana servisom, a „uprihodio“ je i između 600 i 900 milijuna kuna na zbrinjavanju otpada. Bivša ministrica Vesna Pusić je u dogovoru s Carl Bildtom (Švedska je jedina europska zemlja koja je priznala Palestinu) u muslimanskim zemljama (Iran, Egipat…) dogovarala hrvatsko priznanje Palestine u zamjenu za potporu njezine kandidature za Glavnog tajnika UN-a.

Bivši ministar uprave Arsen Bauk je po potrebi gubio i pronalazio birače u popisu birača, ali ne i one srpske nacionalnosti sa prebivalištem u susjednoj državi. Bivši ministri kulture, Zlatar-Violić i Šipuš, razvili su i financirali sustav provladinih udruga i financirali protuhrvatske filmove, dodjeljivali su novac organizacijama kojima su na čelu te varali na putnim troškovima.

Bivši SDP-ov ministar Ante Kotromanović je počinio veleizdaju s remontom MIG-ova i oštetio državu za stotine milijuna. Bivši ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić je naredio crtanje svastike na Poljudu, naredio upad u crkvu i napad na invalide. Treba li spominjati Slavka Linića i Branka Šegona i projekt predstečajnih nagodbi? Ovomu treba dodati i Milanovićevu aferu „Madison“ i nakon svega ovoga nije se navela ni desetina svih SDP-ovih afera, pronevjera, korupcije, nepotizma, laži i izdaje što ih je počinila većinom bivša vlada, a u prikrivanju istih je sudjelovao i dio trenutne tehničke vlade.

Ipak, najveći (politički) gubitnik za sada je Tomislav Karamarko koji je prvo odstupio s mjesta prvog potpredsjednika vlade, a zatim i s čela HDZ-a. Velik dio naroda, ali i članstva HDZ-a je zbog toga vrlo ogorčen i razočaran, među kojima i potpisnik ovih redaka – dok se nije objelodanilo zašto je Karamarko odstupio.

Bivši predsjednik HDZ-a nije odstupio zbog pritisaka crvenih kmera i njihovih medija, niti jer je donio samoubilačku odluku o rušenju vlastite vlade, ni zbog odluke Povjerenstva za sukob interesa. Karamarko je odstupio, odnosno bio je prisiljen odstupiti, kao i Ivo Sanader prije nekoliko godina.

Hrvatska je od osamostaljenja, napose od ulaska u Europsku uniju, dio globalnog zapadnog svijeta i geopolitike. Mi smo mala zemlja i mali narod – što ne znači da nismo suvereni – ali ne možemo okretati leđa strateškim saveznicima koji su nam pomogli stvoriti državu i koji od Hrvatske prave energetsko i informatičko središte ovog djela svijeta ili pak sufinanciraju izgradnju Pelješkog mosta. I upravo to je Karamarko učinio - ako je volja i želja Washingtona ili Bruxellesa da se ne petlja s ruskim kapitalom, onda se, zaboga, takav jedan sitan (!) prohtjev jednostavno posluša. Kao da od Rusa Hrvatska ima kakve koristi ili pak od nje zavisi. Više nismo ni Jugoslavija ni Srboslavija – Rusi nam ne trebaju – neka njihovi milijarderi dođu, ugostit ćemo ih kao svakog gosta, izdati račun – i tu bi priča trebala završiti.

Većina političara i novinara, a time i naroda, uopće ne znaju razmišljati sukladno političkom diskursu 21. stoljeća. U nas i dalje prevladava devetnaestostoljetno shvaćanje politike kao isključivo unutarnje državne stvari. Zašto je Orešković onaj put iznenada otkazao sjednicu vlade i otišao u SOA-u? Jer mu je tajna služba, čiji je interes uvijek interes naroda i države, a ne partikularni interes političara, morala prenijeti podatke o određenim pritiscima na samu službu ali i određena saznanja o uplivu ruskog kapitala na određene političke procese u Hrvatskoj.

Mora se istaknuti, nije to kazneno djelo ili štogod protupravno, već je u prvom redu nekorektno prema saveznicima a time i prema nacionalnim interesima, koje je nemoguće realizirati protivno interesima saveznika. Ako je jedina želja naših saveznika da se ne priklanjamo ruskoj interesnoj sferi, onda to naprosto ne činimo – jer ćemo u protivnom dobiti po prstima.

Njemačka je oklijevala s embargom prema Rusiji – sad imaju 2 milijuna migranata koji haraju po njemačkim gradovima i selima. Švedska je odbila ući u NATO i priznala Palestinu, pa je također dobila migrante, ali joj je pala i vlada. Nije bez razloga nakon Milanovićevog/Kotromanovićevog davanja vojnih objekata na Lošinju Rusima, ili pak afera oko remonta MIG-ova, Orešković došao na vlast. U Sloveniju dolazi Vladimir Putin – vidjet ćemo kako će se Slovenci potom provesti. Primjera ima još, uključujući i najnovija događanja u Turskoj, ali sve ovo ukazuje na obrazac koji se nikako više ne može obrazlagati klasičnim političkim objašnjenjima s konca 19. stoljeća.

Plenković je preuzeo HDZ i opet je bila smijurija od unutarstranačkih izbora – no ne jer u HDZ-u nema više od jednog kandidata – već jer je netko donio prosudbu kako je pred prijevremene parlamentarne izbore sasvim nepotrebno ulaziti u rizik novih podjela u stranci.

Otkako se Plenković kandidirao, u javnosti se, to znači u najvećem djelu domaćih medija, počinje pojavljivati sve ono što se u posljednjih pet ili petnaest godina zataškavalo, od prvog milijuna obitelji Tedeshi, preko aktivnosti Izidora Štroka i Mike Špiljaka, pa sve do netransparentnih aktivnosti bivšeg ministra Jakovine s poticajima, Kotromanovićeve afere s remontom MIG-ova ili najnovije Milanovićeve afere „Madison“. Nesumnjivo, bit će toga još i bit će „nagrađen“ i potpomognut svaki hrvatski političar koji vodi prozapadnu, proeuropsku i proameričku politiku, što Hrvatima ne bi trebalo teško pasti, budući oduvijek pripadamo Europi i zapadnoeuropskom civilizacijskom krugu.

Ukoliko novo vodstvo HDZ-a nije ovoga svjesno, naši će strateški saveznici jednostavno poduprijeti MOST ili čak Partiju, jer, nikoga vani nije briga za našu prepirku između ustaša i partizana ili za "udbašenje", privatizaciju i pljačku za vrijeme Markovića i Račana. Velikim je silama trenutno (prvi put u povijesti u tolikoj mjeri) Hrvatska geostrateški iznimno zanimljiva te im nije važno vodi li Hrvatsku Orešković, Milanović, Petrov ili Plenković – važno im je da se stara prijateljstva i savezništva održavaju te da nema izdaje i trapulanja sa suparničkom stranom.

 

Josip Gajski

Share
0