Izbacivanje osam članova zagrebačkog ogranka HDZ-a iz stranke, bez poziva, bez postupka, očitovanja, optužbe, izjašnjenja, glasovanja, odnosno bez ičega što propisuje Statut HDZ-a te Pravilnik o radu časnih sudova, dokaz je da Plenkovićevo slanje vijenaca povodom obilježavanja bitke na Sutjesci (?!) nije bio tek izolirani događaj, incident ili omaška, nego bjelodana potvrda da dijelom HDZ-om, a time i države, upravljaju djeca komunizma koja s demokratskim, zapadnjačkim, napose europskim sustavom vrijednosti nemaju dodirnih točaka.

Ako postoji stranački statut, pravilnik, zakon o političkim strankama, a naposljetku i Ustav koji u čl. 43. jamči svakome pravo na slobodno udruživanje te zauzimanje za politička uvjerenja i ciljeve, zašto se, obraza i forme radi, ne pridržavati tih postupovnih pravila? Zato što trenutno HDZ-ovo stranačko vodstvo sačinjeno od briselskih birokrata i lažnih europejaca i u 2019. godini živi i djeluje sukladno Titovom naputku: „Drugovi, nemojte se držati zakona kao pijan plota.“

Totalitarnim, jednopartijskim i samoupravljačkim umovima do današnjeg dana nije jasno da je bolje i prihvatljivije obaviti montirani nego nikakav proces. Jozef K. iz Kafkinog „Procesa“ nije znao tko mu, zašto i temeljem čega sudi, ali je barem bio obaviješten da mu se sudi. U konkretnom zagrebačkom slučaju osmero ljudi sazna iz medija da nisu više članovi stranke koju su neki od njih osnivali, dok su oni koji naložiše „donošenje presude“ u maturalnom radu i diplomskom ushićeno citirali Marxa i Kardelja. Čini se da je Plenković na istoj liniji kao i Vesna Pusić koja o bleiburškim žrtvama izjavi da „svatko tko je ubijen bez suđenja nije nevin, već mu samo sudskim procesom nije dokazana krivnja.“

U medijima se govori o „WhatsApp ili Viber aferi“, ali ovo nije nikakva afera nego najprizemnija komunistička svinjarija, baš u maniri „boraca sa Sutjeske“, počinjena s političkim blagoslovom predsjednika vlade i predsjednika Sabora, da stvar bude grotesknija. U glavama najviših stranačkih i državnih dužnosnika Berlinski zid očito nije srušen, nego tek prefarban ili okrečen.

Da stvar bude gora po ugled i položaj nekoć državotvorne stranke – pokreta koji je okupio jedan cijeli narod i poveo ga u borbu protiv ove i slične komunističke tiranije i strahovlade – ovakav se nemili (unutar)partijski obračun odvija tik pred predsjedničke izbore. Iako je aktualna predsjednica tražila da se spomenute članove ne izbacuje, pogotovo ne u tijeku kampanje, kad je potrebno stisnuti zube i privremeno prevladati netrpeljivosti i neslaganja zbog radikalnog HDZ-ovog skretanja ulijevo, kad je isto zatražio voditelj njezina izbornog stožera Anušić, pa čak i Dubravka Šuica.

Unatoč tomu, na takav način izbaciti osam članova stranke, i to na dan kad kandidat te stranke objavljuje kandidaturu ne može i nema drugi cilj izuzev sabotaže vlastitog predsjedničkog kandidata. U tom smislu treba podsjetiti i na ograđivanje riječkog HDZ-a na istinite predsjedničine izjave glede položaja NK Rijeke u bivšoj državi, ili "curenje" draftova teksta njezina govora s didaskalijama, Šeksove prijetnje o kompromitirajućem materijalu i t.d.

Svi Plenkovićevi koalicijski partneri podržavaju Zorana Milanovića, od Pupovčevog SDSS-a, Vrdoljakovog HNS-a, Bandićevih "žetončića", primjerice Milanka Opačić i njoj slični koji sve duguju upravo Milanoviću, a odnedavno je Milanović dobio podršku čak i Branimira Glavaša i njegova "krajnje desnog" HDSSB-a, inače blizak Šeksu i Kalmeti. Sjetimo li se da je u ključnom trenutku opstanka ove vlade presudan bio glas upravo Tomislava Sauche, vrlo bliskog suradnika bivšeg predsjednika vlade Zorana Milanovića, onda se moramo zapitati koga uistinu podržava Andrej Plenković?

Upravo je Milanović jedini kandidat koji predlaže da se Predsjednika ubuduće bira u parlamentu, što je ideja kojoj su izrazito skloni Plenkovićevi briselci po uzoru na toliko omiljenu im Njemačku i "Mutti" Merkel. Zato se i onako napalo Davora Stiera kad je rekao da je HDZ-u protivnik Milanović, a ne Škoro.

Uzevši sve ovo u obzir, zapravo ne čudi gore navedeno postupanje s članovima stranke. Isti je to modus operandi djece komunizma jer, budimo iskreni, drukčije nisu ni mogli naučiti od svojih komunističkih predaka. Predsjednica se tako našla pod "egidom" Andreja Plenkovića kojemu je, očito, krajnji cilj dovesti svoga druga Zorana Milanovića na Pantovčak, što je uvertira u veliku koaliciju koja će biti objelodanjena nakon sljedećih parlamentarnih izbora.

Plenković je HDZ svjetonazorski već uspio rasturiti, postaviti sebi odane i aparatčike na ključne dužnosti kako bi stranačka tijela mogla potvrditi predstojeću, odnosno buduću veliku koaliciju.

Naravno, zato je i potrebno izbaciti određen dio članova HDZ-a koji se protive ovoj i ovakvoj verziji vođenja kako HDZ-a, tako i države, makar to bilo suprotno svim mogućim propisima pa i samom statutu stranke. Na način, dodajmo za kraj, kojeg se ne bi posramili ni boljševici.

 

M. Marušić