Hoće li se Marija Selak Raspudić ograditi od svojih ranijih ideoloških stavova?
Marija Selak, bez obzira na drugačije tvrdnje raznih PR stručnjaka, dolazi s političke scene nedefinirane ljevice u Hrvata, što nam potvrđuje i dobar dio njezinog znanstvenog opusa.
Poslijediplomski doktorski studij filozofije upisala je 2006. godine, a 11. lipnja 2013. obranila je doktorsku disertaciju pod naslovom „Ljudska priroda i nova epoha“ (mentor: prof. dr. sc. Lino Veljak) te tako stekla akademski stupanj doktorice znanosti iz filozofije.
Zaposlenica od 2010. na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje sudjeluje u nastavi kao izvoditeljica kolegija iz Ontologije, Metafizike i Filozofije povijesti pri Katedri za ontologiju, čiji je predstojnik bio prof. dr. sc. Lino Veljak.
Lino Veljak istodobno je jedan od najvećih hagiografa praksisovca Gaje Petrovića, člana SANU, i velikosrpskog nacionaliste. O Petrovićevom nacionalizmu dosta je toga poznato a o tome je već iscrpno pisao i Neven Sesardić.
Podsjećanja radi, Marija Selak je objavila članak „Bitak kao bivstvovanje“ u zborniku: Gajo Petrović – lik i djelo, (Karlovac, 2013.) koji je uredio upravo spomenuti Lino Veljak.
Oni koji su je imali priliku iščitati skloni su tvrdnji da je disertacija gospođe Selak-Raspudić „Ljudska priroda i nova epoha“ obična kupusara, sinteza praksisovaca, navlastito Milana Kangrge, Berdjajeva i Heideggera. Sudeći prema tim izvorima Marija Selak u disertaciji jako pohvalno govori i o notornom praksisovcu i političkom Jugoslavenu Milanu Kangrgi.
Recenzent njezine knjige Igor Eterović piše da gospođa Selak „posebno mjesto i ulogu u tom razmatranju daje predstavljanju pojma svijeta u filozofiji Milana Kangrge“.
Zanimljivo je da je upravo na temu „Marksizam kao filozofija svijeta“ doktorirao i Kangrgin istaknuti učenik i nekadašnji asistent, te bivši prorektor Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Ante Čović u godini pada Berlinskog zida (1989.).
Doprinos gospođe Selak proučavanju „hrvatske filozofije“ (misleći pod tim naravno na jugoslavenske unitariste iz Praksisa) hvali i Čovićeva desna ruka Pavo Barišić: „Der Weltbegriff in der neueren kroatischen Philosophie“ Synthesis Philosophica 68 (2/2019) pp. (433–455).
>>Slučaj Barišić - ljevičarenje na desnici i desničarenje na ljevici!
Marija Selak je, inače, i članica Uredništva časopisa Filozofska istraživanja/ Synthesis Philosophica a piše i u Zarezu (5.12. 2012.) o ljubavi.
No kad je i ljubav u pitanju, ni tu ne ide bez Kangrge, štoviše on joj je inspiracija: „Ljubav stoga možemo nazvati realnom potvrdom mogućnosti odnosa dvaju ljudskih bića koja su primarno postavljena na sebe sama, a u tom smislu, podignuto na princip, Kangrga govori o odnosu čovjeka kao čovjeka koji kao slobodno biće uspostavlja svoje odnose po principu vlastite odluke. Ono što je revolucionarno, a time i antimetafizičko, jest čovjekovo postajanje čovjekom – putem drugoga, kao slobodno nagnuće, kao izbor na temelju posebnosti i osebujnosti druge osobe. Dijalektički govoreći, ljubav time predstavlja “ono treće” – sjedinjenje, čime čovjek postaje društvenim bićem.“
Podsjećanja radi, Kangrga je u svojoj knjizi “Šverceri vlastitog života”, objavljenoj u Beogradu 2001. godine, o Hrvatima kao narodu napisao sljedeće: “Hrvat zbilja ‘gubi orijentaciju’ ili ga ‘hvata bijes’, kada mu spomenete Srbina. To doista graniči s organsko-psihičkom bolešću, koja hrvatskog čovjeka (…) ‘tuče po mozgu’ od njegova djetinjstva pa sve do smrti. U tom je smislu Hrvat kao – takav genetski poremećen srbofobijom kao bitno paranoično biće, jer je ta njegova bolest gotovo neizlječiva. Ne znam koji bi ‘stručnjaci’ i kojeg profila, mogli razriješiti taj specifično hrvatski sindrom! Da li se to uopće može? Ako ne, onda će ‘hrvatsko’ biće ostati bolesno u svojoj genetskoj srži (dovijeka?)”.
Sagledavajući ovako poredane djelove znanstvenog opusa Marije Selak Raspudić, postavlja se dvojba hoće li nova politička zvijezda na hrvatskom političkom nebu i kandidatkinja za predsjednicu Republike Hrvatske sada distancirati od svojih ranih radova i praksisovskog „backgorunda“?
To joj za sada baš ne ide najbolje jer je u spotovima za Most krenula iz „otuđenog“ proljeća. Bit će veselo slušati „cvrkut“ ove praksisovke koja je po naredbi mentora očito Čovića dobila zadatak biti „desničarka po zadatku“ u Mostu, pa potom „neovisna“ u utrci za hrvatsku predsjednicu.
Dok je bila u Mostu, Selak-Raspudć je zagovarala „pro life“ opciju, danas tvrdi da je pobačaj individualno pravo žene.
Sve u svemu, na hrvatskoj političkoj sceni je previse onih koji su išli politički toliko desno da su nam redovito dolazili s lijeve strane. Marija Selak Raspudić je suprotan primjer. Tijekom svog znanstvenog rada otišla je očito toliko lijevo da nam u posljednje vrijeme, očito uz asistenciju Kangrginog istaknutog učenika i nekadašnjeg asistenta Ante Čovića, dolazi s desne strane.
>>Što nam, zapravo, želi poručiti Marija Selak Raspudić?
Hoće li gđa Selak Raspudić pojasniti ovakve ideološke akrobacije ili se ograditi od ranijih zabluda, ostaje nam za vidjeti u predizbornom razdoblju koje je pred nama?
J.G.