Dvije stvari.

1. Glasači Zorana Milanovića imaju ozbiljne probleme.

 Nije im, naime, lako nakon drugog TV sučeljavanja

2. Glasači Zorana Milanovića imaju ozbiljne probleme. 

Trebaju hitni razgovor sa stručnjakom.

Zaista se nije lako pogledati u zrcalo obožavateljima Zorana Milanovića ovih dana.

TV debata, taj omraženi format za stručni stožer 'slučajnog predsjednika', postigla je svoj cilj. 

Dala nam je borbu 1 na 1, bez nepotrebnih 'privjesak kandidata' iz prvoga kruga izbora.

Zašto uži krug oko Milanovića ostaje bez daha u gotovo dva sata TV sučeljavanja s Draganom Primorcem?

Jednostavno, zato što je svaki nastup uživo za Zorana Milanovića recept za katastrofu.

Svi koji ga znaju svjesni su da se njega ne može kontrolirati, da je svojeglav, da voli vrijeđati, docirati i da ga jednostavno nije briga kako će sve završiti.

No, ovaj put na megdan mu je izašao jedan drugi Dragan Primorac.

Zoka je napokon naletio na sebi ravnoga.

Problem je samo u tome što to nije shvatio.

Sve do pred sam kraj sučeljavanja.

I zato nije slučajno što se po završetku TV prijenosa NIJE rukovao sa svojim izazivačem.

Njegova nervoza bila je vidljiva i ranije, ali pred kraj se jednostavno nije više mogao kontrolirati.

Netko je ispravno procijenio kako se efikasno boriti protiv zlostavljača, intelektualnog snoba i 'mahnitog enciklopedista i poliglota'.

Njegovim oružjem, sestre i braćo!

Zub za zub, ali u modernoj političkoj areni.

Dakle, Zoran Milanović je IZGUBIO TV debatu od Dragana Primorca.

Jednostavno, tako je.

Bilo je više nego vidljivo da su se Zoka i njegov tim pripremili s podacima o Draganu Primorcu.

E sad, to što neki podaci nisu bili točni... Tko još brine o sitnicama...

Taksativno, Milanović predbacuje Primorcu članstvo u SKJ.

Podsjetimo, Zoran Milanović se u Partiju učlanio sredinom osamdesetih godina, na odsluženju vojnog roka u bivšoj JNA. Točnije, zatražio je članstvo.

U isto vrijeme, dakle za služenja JNA, Zoran Milanović bio je, kolokvijalno rečeno, 'Titov gardista'.

O čemu se radi? Dakle, najbolji od najboljih, ili oni s najjačim vezama, ili pak oni čiji su očevi bili ili jesu ''funkcioneri', imali su čast da čuvaju počasnu stražu oko posljednjeg počivališta 'maršala iz Kumrovca'.

A Zoran Milanović je tada bio upravo to. Član Partije, sin oca člana SKH.

Eh da, istu je čast nešto ranije u Beogradu imao i Ivo Josipović.

Još jedan član Partije i sin visokog partijskog funkcionera.

Pa i kad se hvali svojim vanjskopolitičkim uspjesima, Zoka često 'proklizava'.

Teško mu je objasniti zašto ne pomažemo Ukrajini, a pomagali smo Afganistanu.

S time da Ukrajini pomažemo političkom potporom i logistički, a Afganistanu smo 'pomagali' slanjem vojnika u neborbene i borbene misije.

Ako Ukrajina nije u NATO-u, a nije, je li Afganistan bio ili jest u NATO-u, kad smo tamo slali svoje vojnike?

Naravno da nije.

Tim više što ni danas nije jasno što smo mi i općenito svjetska zajednica, prvo pod okriljem NATO-a, a potom UN-a, zaista radili u Afganistanu i koga smo podržavali.

No, Afganistan za Zoku nije sporan...

Ma ima toga još.

Pa rasprava u studiju HTV-a trajala je skoro dva sata.

A transkript je moguće naći i pročitati u svim medijima.

No, ono što je očito jest to da se nikada do sada Zoran Milanović nije toliko i tako 'pripremio' za 'fajt' protiv svojeg političkog takmaca.

'Briljirao' je s podacima koje nije izgovarao napamet, govorio je o sitnicama, koje nisu dio svakodnevnog političkog života, odavao je dojam obavještajno dobro pripremljenog političara.

Zašto ne?

Pa zar ćemo se zamarati sitnicama poput one da aktualni predsjednik i pretendent na još 5 godina Pantovčaka NE BI SMIO koristiti 'službe' za izvlačenje podataka za difamaciju svojeg političkog konkurenta.

Kako inače objasniti podatke o članstvu Dragana Primorca u SKH? Točan datum, dan, mjesec, godina i sadržaj dokumentacije.

Pa podatke o profesuri, statusu, razdobljima i adresama američkih sveučilišta.

Svaki dolazak, odlazak iz zemlje, svaka godina rada na terenu, zvanje na Medicinskom fakultetu u Osijeku, itd itd...

Dobro je to kad se takav 'narcis' udostoji svojeg konkurenta uzeti za ozbiljno.

Jer dosada to nije činio.

A ispod svega toga stoji jedna velika praznina.

Jedna neostvarena karijera.

Ambicioznost bez pokrića.

Samozvani 'dečko sa zagrebačkih ulica'.

Pravi frajer, nema što!

Onaj koji vrijeđa sve žene, osim svoje.

Nje se, naime, boji.

Kao što bi se i svaki normalan čovjek bojao žene koja zove ravnateljicu škole da joj sinu promijeni ocjenu s 4 na 5.

Jer, ona je, eto, žena Predsjednika.

Zoran Milanović je jednostavno loš kandidat za Predsjednika.

Zoran Milanović je jednostavno bio loš Predsjednik.

Zoran Milanović je jednostavno bio loš Premijer.

No, ono što posebno žalosti, jer politika bi, naime, trebala biti viteška disciplina, jest to da je Zoran Milanović loš čovjek.

A tu osobinu nemoguće je 'ušminkati' do te mjere da je ljudi, građani, glasači ne vide.

I zato... nije lako njegovim biračima pogledati se u ogledalo.

Dapače, trebalo bi ih biti sram...

 

L.C.