Dvije su stvari sporne oko manifestacije Dani srpske kulture u Hrvatskoj. Jedna je sporna na sadržajnoj razini, a druga na formalnoj. Krenimo od formalne. Tko financira manifestaciju? Koliko smo čuli, ne Ministarstvo kulture. O financiranju odlučuje Savjet za nacionalne manjine, čiji je član prema ostvarenom saborskim mandatu gospodin Pupovac. Što je tu sporno?

Sporno je sljedeće:

Dani srpske kulture su manifestacija u organizaciji Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta" na kojoj se prezentiraju recentna kulturna postignuća iz Srbije. Dok su na danima zastupljena ostvarenja Srba iz Hrvatske, fokus je na kulturnoj razmjeni između Hrvatske i Srbije i na ponudi kulturnih sadržaja iz Srbije široj publici u Hrvatskoj. Manifestacija se redovito održava jednom godišnje od 2006. Do 2018. manifestacija je bila ograničena na grad Zagreb, da bi zatim bila proširena i na Rijeku i Opatiju.

Dakle, manifestaciju organizira SKD "Prosvjeta", član njezinog upravljačkoj tijela je Pupovac, koji je ujedno i član tijela koje odlučuje o financiranju takvih manifestacija. Zdrava logika ukazuje na sukob interesa i apsolutnu kontrolu nad "kulturom" nacionalnih manjina. Koliko razumijem, Savjet za nacionalne manjine ne podliježe državno-revizorskim ovlastima(?), a iz svega je nejasno i kolika je proporcionalnost financiranja u odnosu na zastupljenost nacionalne manjine u RH. Javno nisu dostupna njihova izvješća o radu, kao niti o financiranju.

Također, formalna razina ukazuje na značajan porast financiranja ove manifestacije od 2018., s obzirom na prostoru raširenost, u odnosu na prethodne godine. To je vjerojatno i bio glavni razlog zašto nitko prethodno nije reagirao na ovu manifestaciju: bila je ograničena na Zagreb u kojem svatko ima svoju publiku i koji nije bio na prvoj ratnoj crti tijekom Domovinskog rata.

Problem sadržaja manifestacije proizlazi iz činjenice da se ovogodišnji sadržaj ne poklapa s onime što je službeno navedeno kao cilj i svrha Dana srpske kulture. Odnosno, sadržaj manifestacije podložan je političkoj zlouporabi i to najviše zbog aktera koji sudjeluju na svim razinama odlučivanja kada je ova manifestacija u pitanju: kulturnoj, političkoj i financijskoj. Ne bi bio nikakav problem ni u terminu održavanja ovakvih manifestacija, da one nisu sadržajno kontaminirane, odnosno politička provokacija strukture koja je sudjelovala u razaranju i okupaciji Hrvatske 90-tih. Prva bih otišla pogledati likovnu izložbu nekog beogradskog umjetnika u Zagrebu ili otišla na promociju knjige nekog srbijanskog autora, primjerice o razvoju umjetne inteligencije. Međutim, to nisu sadržaji koje ova manifestacija nudi te ista time ne predstavlja most između kulturnih sadržaja dvije države već upravo suprotno. Sadržaji su duboko uznemirujući, vrijeđaju i emocije i zdrav razum svih onih koji su živjeli u Hrvatskoj dok su je drugi razarali i "komadali", ali predstavljaju i sigurnosnu prijetnju suvremenoj RH i njezinim građanima.

U ovoj fazi, ovo pitanje više nije samo političko pitanje, odnosno postalo je i sigurnosno pitanje. Ako su naše službe uočile obrasce financiranja ovakve manifestacije, analizirali njezine sadržaje, teritorijalno širenje i općenito trend "rasta" koji uz istu vežemo, nadam se da su prikupili podatke i o grupi koja je širenje osmislila i praktički ga provela, jer njihov je rad utjecao na činjenicu da se danas u pritvoru nalazi nekoliko Splićana i Riječana, dok je cijela nacija opterećena "incidentima" koji su nastali kao reakcija na sadržaj i skrivene političke poruke koje iz Dana srpske kulture proizlaze.

Vlatka Vukelić / Facebook

Share
0