Patetični postjugoslaven Dražen Lalić na nekakvom je okruglom stolu kazao '... ne samo što sam za Hrvatsku, nego bi sad u 65. godini života uzeo mašinku u ruke i borio se.'

Nova je to dimenzija ljevičarske mantre, a kako ne vjerujem Danajcina ni kad darove nose, valjalo bi kada bi profesor prokomentirao neke povezane činjenice.

Ako kaže 'nego bi sad u 65. godini' borio se za Hrvatsku, je li, 34 godine ranije, kad je imao točno 31 g. i po logici stvari bio u izvrsnoj formi, uzeo tu mašinku i borio se za Hrvatsku. Teško da bi danas, onako zdepast, s ogromnim stomakom i odokativno 130 kg., u 65 godini njegov doprinos u bilo kakvoj borbi bio značajan. A koliko je poznato iz dostupnih izvora, čini se kako je 34 godine ranije postojano branio podrume u Tkalčićevoj. Moguće i u nekom splitskom podrumu obzirom da je tada radio kao novinar i, zamislite, voditelj Istraživačkoga centra lista Slobodna Dalmacija (1992-1994.). Bilo bi izvrsno kada bi profesor objasnio što se to tako važnog po Splitu i Dalmaciji moglo istraživati u jeku najbrutalnijeg rata, osim, između ostalog, kako zaobići onu 'plavu kovertu' iza koje slijedi 'mašinka' u rukama.

Ako bi već i uzeo tu famoznu mašinku i borio se u 65. za Hrvatsku, na koju se točno Hrvatsku misli? Na onu njegovu, socijalističku do 91, ili na demokratsku republiku koja isključuje sve totalitarizme, pa i onaj titoistički, jugoslavenski, pa i one apologete tog propalog sustava, odnosno državne zajednice, odnosno ideologije.

U svakom slučaju, uvaženi Laliću, neka, ne treba, hvala lijepo na ponudi, neka vas tamo gdje ste bili i '91, ne sumnjamo kako bi vaš doprinos bio značajan, ali snaći ćemo se mi i bez vas. Imamo mi naše strojnice, a mašinke, ako koja još i postoji, vjerojatno negdje hrđa na Sutjesci, Ozrenu ili Romaniji, kamo vi i vaši svake godine hodočastite. Možda nam je promaklo, ali u Vukovaru vas još uvijek nismo vidjeli. Pa čak ni među onim bacačima buketa gore, uzvodno.

 

Ivica Granić / Facebook

Share
0