Velika Srbija i dalje se smanjuje, no ludilo raste
U Jugoslaviji, “kao najprihvatljivijem obliku Velike Srbije”, znalo se da se Srbi preko ljeta sele na “srpski Jadran”, naročito na filmski festival u Puli i na Dubrovačke ljetne igre. Kako više nema Jugoslavije, srpski umjetnici moraju se, u prvom redu, posvetiti svojoj zemlji bez jasnih granica.
Recimo, 25. Festival europskog filma održava se u Paliću, gradiću nedaleko Subotice, gotovo na mađarskoj granici. U toj “varošici” pola ulica nije asfaltirano, trećina kuća ima kanalizaciju, a polovica ima i pitku vodu. Festival je nastao 1992., kad nesretni srpski umjetnici nisu, zbog rata koji su izazvali u Hrvatskoj, mogli otići na “svoje” more, pa su krenuli na Palićko jezero.
Kako je u Srbiji sve pomalo “nenaučno fantastično”, na tragu Marquezovih “Stotinu godina samoće” i izmaštanog Maconda, odnosno fantastičnog realizma, tako je jedan od centara srpske kulture prebačen u Mećavnik. Gdje?!
Drvengrad (poznat i kao Mećavnik), je etno selo u Srbiji, u Mokroj Gori, smješten između Zlatibora i Tare. Osnovan je i izgrađen na brdu Mećavnik prema zamisli filmskog reditelja Emira tzv. Nemanje Kusturice, a za potrebe snimanja filma “Život je čudo”.Drvengrad je “etno-selo u gradskom obličju i strukturi” (?!).Sagrađen je u obliku pravokutnika koji na jednom kraju ima ulaznu kapiju, odakle kreće glavna ulica i vodi do male drvene pravoslavna crkva s drvenim zvonikom. Crkva je izgrađena po predlošku ruskih“crkvi-brvnara” i posvećena je Svetom Savi. U središnjem dijelu sela je trg - popločen drvenim kockama i raspiljenimželjezničkim pragovima - aoko njega su drvene kuće. Glavna ulica u selu posvećena je Ivi Andriću, a tu su i ulice drugih srpskih velikana, poput Diega Maradone, Che Guevare, Miodraga Petrovića Čkalje, Fellinija, Bergmana, Joe Strummera (gistarist iz grupe “Clash”), Novaka Đokovića, Nikole Tesle (to je onaj gospodin koji u cijelom životu nije bio ni 48 sati u Srbiji!) itd.
Kino “Andergraund” (“Underground”) smješteno je ispod zemlje, a tu se priređuje i filmski festival (?!). U etno selu Mećavnik 14. srpnja 2018. otvoren je šesti “Festival ruske muzike Boljšoj“, zajednički projekt Emira tzv. Nemanje Kusturice i ruske kompanije „Gazprom neft“. Osnovna ideja festivala je podrška mladim glazbenicima iz Srbije i Rusije. U natjecateljskom programu festivala sudjeluje 27 mladih glazbenika iz Srbije, tzv. “Republike Srpske” i “regiona Ruske Federacije”. Emir Kusturica sažeo je ludilo Drvengrada riječima: „Izmislio sam grad koji izgleda kao da se u njemu uvijek živjelo. A nije nikada.”
Zaigrani Kusturica, osim Drvengrada sazidao je, uz malu pomoć Milorada Dodika iz tzv. “Republike Srpske” i Kamengrad, kao “gradsko etno-selo” (?!) na Drini, nedaleko Višegrada u Bosni i Hercegovini. Taj “srpski Dysneyland” izgleda kao da ga je projektirao Mickey Mouse teško predoziran LSD-ijem. Crkva u “gradskom etno-selu” posvećena je Caru Lazaru i Kosovskim mučenicima, a “čevabdžinica Kasaba”nalazi se u ulici Mlade Bosne, pokraj ulazne kapije. Tu su, po običaju i Trg Petra Petrovića II. Njegoša, spomenik Nikoli Tesli, kino “Dolly Bell” i slastičarnica “Secesija”. Spomenik Ivi Andriću nalazi se na Trgu Nikole Tesle, a “spomenik Njegošu čuva leđa Ivi Andriću” (kao da su akcijski junaci!).
Četverodnevna manifestacija “Višegradske staze” posvećena je “lošem Hrvatu i još gorem Srbinu” Ivi Andriću. Počasni građani Andrićgrada su: Miroslav Dodik iz tzv. “Republike Srpske” - koji je dao novac za ovo Kusturičino građevinsko ludilo na razmeđi (lošeg) zabavnog parka i (ružnog) trgovačkog centra; bizarni diplomat Vuk Jeremić koji je u Ujedinjenim Narodima u New Yorku predstavio Republiku Hrvatsku kroz koncentracijski logor Jasenovac, ugledni četnik, navodno književnik, Matija Bećković poznat i po mudrostima tipa: “Mene ne zanima istina. Ja znam ko je u pravu.”, te tenisač Novak Đoković.
Kako su ovih dana u Helsinkiju Trump i Putin, između ostalog, rješavali i pitanja Krima i Kosova, za očekivati je nove uzlete uvijek kreativnog srpskog ludila. Nitko ne može izgubiti toliko ratova kao Srbi i sve te poraze pretvoriti u izmaštane pobjede. Srbija živi košmar svojih kulturnih i političkih fantazija. Velika Srbija diše punim plućima na svježem zraku Mećavnika!
F.Perić