HRsvijet: Poraz na predsjedničkim izborima, poraz na parlamentarnim izborima. Hoćete li se dalje angažirati u politici? Ako da, zašto i kako?

Neobjektivna je bilo koja vrsta crno-bijelog pogleda na zaista pluralni i šareni svijet. Na taj način se upada u neutemeljenosti i radikalizme koji donose uglavnom štetu.

S toga načelnog metodološkog motrišta promatram sve stvari, pa i moj osobni ulazak u izravni politički život.

Smatram se društvenim bićem i cijeli punoljetni život sam naglašeno društveno djelatan, te sam se zauzimao za veoma jasne vrijednosti, načela i stavove koji se najjednostavnije mogu obuhvatiti pojmovima osnovnih humanističkih ili kršćanskih načela te općeg dobra. Odbacivao sam sve nemoralne ponude koje bi me kompromitirale u mojim vlastitim i tuđim očima. Zbog takvog pristupa sam osobno veoma zadovoljan i sretan, te uspjehom smatram svoj ili bilo čiji, pa i najmanji, prinos općem dobru. Sve što ne vodi općem dobru doživljavam kao poraz. Na temelju takvog jasnog pristupa procjenjujem i vrednujem događanja, organizacije, stvari i osobe, uključujući i sebe osobno.

Moj ulazak u izravnu politiku doživljavam kao još jedan oblik na tome tragu, te smatram da ni tijekom cijelog predsjedničkog niti ovog parlamentarnog natjecanja nisam odstupio od naznačenih načela.

U pripremama i tijekom izbornih kampanja nudio sam i zagovarao veoma jasne stručne i moralne političke modele i stavove koji su na dobrobit hrvatskih nacionalnih, hrvatskih državnih i hrvatskih društvenih interesa. O svemu tome postoji veoma veliki broj mojih javnih i jednostavno dosptupnih tekstova, te video i tonskih zapisa.

Usprkos golemim strukturiranim štetočinskim zaprekama u hrvatskom javnom životu, ipak sam uspio javno govoriti i moje poruke su osatavile određeni javni utjecaj. Uz to, upozano sam niz novih kvalitenih osoba s kojima se može nastaviti graditi uspješna hrvatska budućnost. I u parlamentarnoj kampanji, pa čak i u predsjedničkoj koja je nužno personalizirana, klonio sam se bilo kakvih egomanskih boleština, koje su pretipične i razarajuće za hrvatski politički život, u kojem se širi pasivizirajuće ozračje čekanja na pojavljivanje niotkuda nekog nadnaravnog navodnog velikog vođe koji će namjesto nas obaviti naš zajednički posao.

Izborni rezultati predsjedničkih i parlamentarnih izbora nisu me nimalo iznenadili. Odnosno oni su samo odraz duboke duhovne i upravljačke krize koja već stoljećima postoji u Hrvatskoj, a ta kriza je posljedica duge, kontinuirane i potpune okupiranosti hrvatskih državnih i društvenih institucija. To stanje i uzroci toga stanja su mi, kao stručnjaku, veoma dobro poznati, te sam o tome objavio veliki broj znanstvenoistraživačkih knjiga i radova, te medijskih tekstova. Uostalom, to znanje je bitno utjecalo na moju samosvijest i odluku o izravnom uključivanju u politički život. Veoma dobro znam u koji i kakav teško zagađeni prostor sam ušao. Smatram se veoma dobro pripremljenim u svakom pogledu - stručnom, duhovnom, moralnom i fizičkom. To znači da sam svjestan svih teškoća i izazova, te sam bespogovorno odlučan pridonositi općem dobru. Znam da se do korjenitih duhovnih i upravljačkih promjena u Hrvatskoj neće doći ni brzo niti lako, a promjene se neće nikada dogoditi ako se prepustimo malodušju, beznađu i nedjelovanju.

Prema tome, nije mi ni na kraj pameti ne sudjelovati u suprotstavljanju zlu koje se posebno snažno i razarajuće događa u Hrvatskoj.

HRsvijet: Slijedi referendum o ulasku Hrvatske u EU. Što planirate u vezi toga?

I o temi međusobnih odnosa Hrvatske i EU učestalo pišem i govorim - znanstveno i medijski - već 12 godina. S bilko kakvog hrvatskog motrišta nije glavni problem EU, nego su glavni problem izdajničke, anacionalne i asocijalne strukture koje upravljaju Hrvatskom. Sve što godinama o EU slušamo u političko-medijskom govoru u Hrvatskoj nema gotovo nikakve veze ni s činjenicama niti s običnom zdravom pameću. Sada smo dogurani do suludog stereotipa kako je EU raj na zemlji, ili dobrotvorna organizacija koja jedva čeka da - činom ulaska RH u EU - riješi sve hrvatske nacionalne i socijalne probleme, te ispuni sve osobne želje svakog hrvatskog državljana.

Primjerice, potpuno je u Hrvatskoj zamagljena činjenica da je EU jedno veoma složeno tržište na kojem države, nacije, kompanije i ostalo subjekti nastoje - bez ikave milosti i obzira - ostvarivati svoje interese. Na tome tržištu svaka država, ali i svaka šuša, ima svoje predstavnike koji vide samo svoje ciljeve. U tome općem kupleraju hrvatska država i hrvatsko društvo su radikalni presedan, koji zastupa svačijie interese samo ne interese hrvatske države i hrvatskog društva. Tako se nešto što se licemjerno naziva "pregovarački proces" pretvorilo u diktat u kojem tzv. hrvatski predstavnici mazohistički zadovoljavaju doslovno svakoga stranca koji se od bilo kuda pojavi.

Isto tako, u Hrvatskoj - usprkos očiglednim slomovima EU koji se događaju već sedam godina - nema nimalo javne svijesti da je postojeći model EU iluzionistička priča koja se sada sve dramatičnije raspada ugrožavajući i zadnje ostatke svekolike stabilnosti europskog kontinenta.

Diktatima različitih stranih interesa i veleizdajom upravljačkih struktura u RH već sada je Hrvatska - i prije formalnog ulaska u EU - dovedena u stvarni kolonijalni položaj. Uz to, sustavno se razara hrvatski socijalni, nacionalni i državni identitet, a hrvatsko zajedništvo i pojedinačni ponosi državljana RH su gurnnuti duboko ispod podnošljive civilizirane razine.

U takvim okolnostima, ni provođenje referenduma niti rezultati referenduma nemaju nikakav demokratski legitimitet. Sve je učinjeno - politički, pravno, medijski i organizacijski da rezultat referenduma bude projektirana farsa u kojoj građani nemaju nikakvog pojma čak ni o čemu navodno odlučuju. Gospodari su već bahato donijeli odluku, a teoretski možebitna glasačka iznenađenja riješit će brojački sustav. Ta, već se institucijski potpisuje pristupni ugovor između RH i EU, a referendum u RH je predviđen kao naknadni masovni virtualni cirkus. Službeni potpisnici s navodne hrvatske strane se već mjesecima infantilno samozadovoljavajuće neodgovorno cerekaju zbog potapanja Hrvatske u kojoj su instalirani na vladajuće položaje. U masovnom javnom govoru je zapriječen bilo koji glas razuma, a iz institucija vlasti su istisnute sve stranke, organizacije i skupine - vladajuće i oporbene - koje su za očuvanje bilo kojeg oblika hrvatske suverenosti i hrvatskog prava na ljudsko dostojanstvo.

Stoga, skori referendum nema nikakve veze s biti referenduma kao izraza volje naroda (državljana, građana), te se njegov programirani rezultat treba smatrati neobvezujućim u svakom pogledu.

Prema tome, plemenito je djelo bilo koji oblik suprotstavljanja održavanju referenduma i provođenju njegovih već zacrtanih posljedica. U tome smislu treba razumjeti i ovaj moj kratki tekst, kao i moje daljnje djelovanje. Pritom posebno naglašavam staru izreku: "Čuvajte se lažnih proroka!", koje gospodari situacije pokušavaju nametnuti kao asntireferendumske predvodnike. Jer, njihov cilj je da referendum za njih prođe što bezbolnije. Primjerice, zna se da sve antinikotinske kampanje financiraju, nadziru i usmjravaju proizvođači cigareta.