Ne znam kakvim oružjem će se voditi treći svjetski rat, ali četvrti će se voditi palicama i kamenjem, rekao je, citirajući zapravo poznatu Einsteinovu misao, predsjednik Rusije Vladimir Putin prije nešto manje od četiri godine. Tada još nitko, osim onih koji su eventualno ovaj rusvaj na europskom istoku planirali, nije mogao ni zamisliti da smo do trećeg svjetskog rata na korak. No, ako je tko dalekovidan takvo što i predviđao, sigurno je zamišljao upravo Putina kao jednog od ključnih aktera toga rata. Međutim, dok rat još nije prerastao u globalnu katastrofu, ima smisla analizirati tko su eventualni dobitnici sukoba u Ukrajini, a tko gubitnici.

U Večernjem listu od 9. ožujka piše: Američki izvoznici ukapljenog prirodnog plina (LNG) veliki su dobitnici u europskoj plinskoj krizi, jer izvoze rekordne količine u EU, treći mjesec zaredom, po cijenama koje su još više porasle nakon ruske invazije na Ukrajinu…'' „5. ožujka nakon sastanka Ursule von der Laayden i Joea Bidena čitamo naslove poput sljedećega: ''Pao dogovor oko važnog plana o prekidu ovisnosti o ruskom plinu: Pogledajte kada nam stiže američki LNG.'' Dakle, ovisnost o ruskom plinu zamijenit će ovisnost o američkom ukapljenom plinu. Koji će biti znatno skuplji, ali što je to, sitnica, u odnosu na činjenicu da će se Europa riješiti ovisnosti o Rusima.

Uz Ukrajinu čija se dobra razaraju i čiji ljudi ginu, čini se da je ovdje na evidentnom gubitku i Europa. Kako stoje stvari na ratištu, ne dobiva ni Rusija ništa, osim sankcija i osude svjetske javnosti. Znakovito je da su, kako piše na jednom portalu, ''cijene plina u Europi dosegnule najvišu razinu u povijesti upravo u trenutku kada su američki izvoznici LNG-a dovršili projekte koje su razvijali godinama kako bi obilnom ponudom plina iz škriljevca opskrbljivali međunarodna tržišta.'' Nijemci, do sada nezainteresirani pretjerano za rat i naoružavanje, znatno podižu izdvajanja za vojne svrhe i kupuju američke zrakoplove. Cijela je Europa preplavljena izbjeglicama iz Ukrajine i suočena s poskupljenjem i sve izvjesnijom nestašicom energenata.

Zanimljivo je pratiti kako se u tom dobitničko-gubitničkom ruskom ruletu snalaze naši istočni susjedi. Nije njima lako. Htjeli bi povući najmrsnije komade za sebe i iz ''ruskog svijeta'' i iz ''briselskog svijeta''. Krenulo je s naslovnicom Informera ''Ukrajina napala Rusiju'', nastavilo se sa žestokom podrškom pravoslavnoj braći da pregaze odmetnutu također pravoslavnu braću da bi došlo do neslavnog reteriranja zbog pritiska zapadne javnosti, ali i ruskih problema na ratištu. Tako da prije nekoliko dana na portalu Udarna vest.rs čitamo pokislo: ''Mi stav (o ruskom napadu na Ukrajinu, op. D. P.) imamo: razumemo i žalimo. U sebi. Ne na pozornici svetske politike.'' Ruski je filozof i pjesnik Vladimir Solovjev primijetio da ''Srbima pravoslavlje služi uglavnom da bi mrzili okolne nepravoslavne narode'' i tako možda najbolje pogodio bit srpskog busanja u pravoslavna prsa. Na žalost, kako stvari stoje, mogao bi tkogod ciničan danas konstatirati da Rusima pravoslavlje služi uglavnom kako bi zlostavljali okolne pravoslavne narode. Naravno, nije stvar tako jednostavna ni jednoznačna, to uostalom pokazuje već i ova površna računica gubitaka i dobitaka, ali razaranja, smrt i patnja su evidentni.

Već se dulje vremena rubno provlači teza da jedan veliki rat treba upravljačima svijeta kako bi se zabašurile svinjarije urađene posljednjih desetljeća. Bilo kako bilo, o ratu su govori poletno i lakomisleno kao nikada do sada. Ono što mene u svemu tomu posebno brine jest činjenica da su posljednjih nekoliko godina na prepad posmicane tradicionalne ljudske slobode, kao što su sloboda govora, kretanja, nepovredivost privatne svojine i dr. Krenulo je to još u prošlom stoljeću s političkom ispravnošću i ljudskopravaškim ekstremizmom, a ubrzalo se posljednjih godina zahvaljujući koroni i s njom povezanim epidemiološkim mjerama. U sjeni ratnih događanja u Ukrajini čini se da će udar na ljudske slobode biti još jači. Već sada u oči upada unisonost takozvanog javnog mnijenja tako da se malo tko usudi imati mišljenje. Uz sasvim izvjesno osiromašenje običnih ljudi, upravo ih to postupno lišavanje jedne po jedne slobode iz popisa sloboda klasičnog liberalizma čini glavnim gubitnicima u vremenu koje dolazi.

No, ima nešto što može pomrsiti računicu i onim najpromućurnijima. Ako kontrolirani rat preraste u nekontrolirani, onda će se ostvariti ona Einsteinova s početka ovoga teksta, i neće biti dobitnika. Uz blagotvornu opasku da ratovi palicama i kamenjem, srećom, neće biti svjetski nego tek lokalni događaj.

Damir Pešorda

Share
0