Akademik Josip Pečarić uputio je otvoreno pismo Zoranu Milanoviću u kome mu je, nakon izjave izrečene u Srebrenici, predložio da generala Antu Gotovinu, poradi činjenice da je osobno zaustavio genocid u Bihaću, predloži za Nobelovu nagradu za mir.

-Poštovani Predsjedniče Hrvatske vlade, hrvatski mediji su zabilježili vašu izjavu u Srebrenici:"Naprosto je neshvatljivo da se to (genocid u Srebrenici) dogodilo, kazao je predsjednik Milanović dodajući kako se nešto slično tijekom rata moglo dogoditi i s Bihaćem", kaže akademik Pečarić na početku otvorenog pisma upućenog predsjedniku Vlade Zoranu Milanoviću.

U nastavku pisma Pečarić ističe kako je "neshvatljivo da svi znamo kako je Hrvatska operacijom Oluja spriječila taj planirani genocid u Bihaću, a da su zbog te operacije u Haagu osuđeni generali Gotovina i Markač".

Akademik Pečarić također ističe kako je neshvatljivo da se tek ovom Milanovićevom izjavom zapravo  prekida višegodišnja šutnja hrvatskih medija, i ne samo njih, o tom glavnom učinku operacije Oluja.

U nastavku otvorenog pisma upućenog predsjedsjedniku Vlade Zoranu Milanoviću akademik Pečarić kaže:

"O tome sam u „Hrvatskom slovu“, 6. srpnja 2012. rekao:

Što se tiče naših generala tu se najmanje radi o njihovoj obrani, jer već je mnogima u svijetu jasno da se tamo sudi Franji Tuđmanu i svima nama zato što smo se izborili za slobodu i svoju državu iako nam svjetski moćnici to nisu dozvolili. Meni je smiješno kada se za Sud u Haagu govori kako ima dvostruka mjerila, jer to podrazumijeva da za isti zločin sud različito osuđuje zločince. Međutim mi imamo slučaj kako sud jednako osuđuje za zločin i za neviđeno junaštvo i humanizam. To nisu dvostruka mjerila već je to zločin samoga suda! Zapravo, prvostupanjska presuda generalima Gotovini i Markaču je presuda i svjetskim moćnicima i samom tom sudu kao njihovom eksponentu. Naime, u njoj se konstatira da na osnovu dokumenata nisu mogli zaključiti o navodnom zločinu, već su to uradili promatrajući učinke same operacije. A svjetski moćnici su, ako se sjećate, odmah osudili Oluju i proglasili je zločinom! Dakle, porekli su pravo hrvatskoj državi i hrvatskom narodu na ono što po međunarodnom pravu i svom Ustavu moraju učiniti – osloboditi okupirana područja svoje države. Dakle to je prvi veliki zločin koji su oni počinili i posredno je i njih i sebe za to osudio „Sud“ u Haagu.

Drugi veliki zločin koji su napravili (svjetski moćnici i “Sud” u Haagu, op. JP) leži u činjenici da je Olujom spašena od UN zaštićena enklava Bihać. Poslije genocida u Srebrenici trebao se odigrati i u ovoj da bi Britanci, Nizozemci i drugi proglasili srpsku pobjedu u ratu. Ako se sjetimo da je u toj enklavi bilo od 150,000 do 180,000 ljudi jasno je koliko je u pravu tadašnji vojni ataše u Hrvatskoj (Ivan Šarac, op. JP) kada kaže da je Gotovina spasio Bihać od genocida „razmjera onim u Drugom svjetskom ratu“. Nevjerojatna je orkestrirana šutnja o tome: međunarodna javnost, hrvatske vlasti, hrvatski glavni mediji, obrana naših generala, međunarodni stručnjaci u svojoj poznatoj ekspertizi ne govore o tome! Ne govore čak ni vlasti u BiH. Ali upravo to optužuje sve njih. Uostalom američki vojni ataše je i prozvao obranu zašto ga nisu pozvali kao svjedoka da svjedoči o tome. Zato je to drugi veliki zločin i svjetskih moćnika i svih koji sudjeluju u tome o kojem „govori“ presuda tog „suda“ upravo zato što o tome ne govori! Zato smo nas dvadeset akademika, biskupa i nadbiskupa napisali prosvjedno pismo VS UN-a, koje je supotpisalo više od 2300 naših ljudi (recimo samo nekoliko stotina sveučilišnih nastavnika i znanstvenika) naglasivši da se radi o rasističkim presudama!

Iako je Ivan Šarac član kuće slavnih američkih obavještajaca hrvatski mediji nisu smatrali potrebnim prenjeti ovakvu njegovu izjavu danu “Hrvatskom listu” 25. kolovoza 2011. Naši mediji su na isti način prešutjeli spomenuto pismo VS UN-a, pa čak nisu zabilježili ni pozitivno reagiranje tadašnje Predsjednice Vlade.

S obzirom na Vašu gornju izjavu vjerujem da će te i djelovati u pravcu ispravljanja stravične nepravde, za mene zločina, prema hrvatskim generalima, i uspjeti da se u Hrvatskoj mnogo više govori o ovom veličanstvenom pothvatu Hrvatske vojske. Uvjeren sam da je neki general iz tzv. velikih zemalja uspio spriječiti genocid “razmjera onih u Drugom svjetsjom ratu”, odnosno spasio stotinjak tisuća ljudi, on bi dobio Nobelovu nagradu za mir. A hrvatski generali su, vidjeli ste, osuđeni na velike zatvorske kazne. Osudio ga je “sud” koji je osnovao UN, čiju je zaštićenu enklavu spasio general Gotovina i HV. I to poslije genocida u Srebrenici koja je također bila zaštićena enklava UN-a. Što njima znači zaštititi neku enklavu, ako ne čine ništa da je spasu kada je napadnuta, a drastično osude one koji to učine umjesto njih?

Zato Vam šaljem spomenuto Pismo VS UN-a, koje je svojevremeno bilo poslano svim članicama VS UN-a, skoro svim veleposlanstvima u RH i naravno hrvatskim vlastima. Hrvatska bi najviše pokazala svijetu da drži do same sebe kada bi generala Gotovinu predložila za Nobelovu nagradu. Takvu Vašu inicijativu nitko ne bi mogao ni smio prešutjeti. Naše pismo sigurno Vam može puno pomoći u tome", kaže se u pismu akademika Josipa Pečarića upućenom predsjedniku Vlade Zoranu Milanoviću.

R.Horvat