Večernji list je pred nekoliko godina objavio popis od stotinjak udbinih agenata u dijaspori, među kojima je i, sada pokojni Žarko Dolinar. On, ovdje u Baselu poput Josipa Manolića u Bjelovaru nije ubijao, nego se tu i tamo na večerama u jugokonzulatima i kao rado viđeni gost na "srbskim sedeljkama" prituživao na neke Hrvate, koji ustašuju, umjesto da život uživaju.

Među takvima "žalio" je Dragana Hazlera i ponekad mi čak savjetovao da se okanim druženja s emigrantskim Hrvatima. Iz zahvalnosti za savjete i banalne pritužbe na pojedine Hrvate teta Udba mu je plaćala putovanja po cijelome svijetu.

Spomenutome se ne smije poreći niti uloga spašavanja pojedinih Hrvata, koji su bili na udbinoj lovnoj listi jer je njegova riječ bila uvažavana. Tako je poznato, da je spasio Vicu Vukova, koji se je koncem 1971. našao na jednoj glazbenoj turneji po Francuskoj, a ondašnji zagrebački tisak običavao ga je spomenuti nelijepim riječima. Taj istaknuti jugoslavenski sportaš, svojedobni prvak svijeta u stolnom tenisu (u paru s Vilimom Harangozom), osigurao je Vici Vukovu povratak u domovinu i zaštitio ga od svih ubinih zlostavljanja. Jedino nije smio nastupati kao pjevač sve do uskrsnuća države Hrvatske.

Bilo je "udbinih anđela" u svima hrvatskim sredinama u diaspori. U Baselu smo imali trojicu takovih, znanih "udbinih anđela" čuvara pod imenima: "Veliki doktor, Mali doktor i Viktor." Opasan je bio samo Viktor, inače istaknuti građanin najdemokratskije zemlje u svijetu. Taj "Viktor", inače po zvanju advokat doveo je pisatelja ovih redaka pred ovdašnji sud, koji ga je uvjetno osudio radi denunciranja Jugoslavena, odnosno "radi denunciranja vlastitih građana".

Dodatno je platio advokat "Viktor" objavu novinskih članaka, u kojima je proglasio Dragana Hazlera istodobno ustašom i udbašem, dakako s ciljem, da me osumnjiči pred svima Hrvatima i tako oteža Hazlerov hrvatski rad u Ogranku Matice hrvatske, u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u diaspori i u Mjestnom odboru Hrvatskog narodnog vieća "Kroatischer Ortsverein" - sve tri institucije u Baselu.

Obzirom na ključnu ulogu Hazlera u hrvatskim institucijama u Baselu, trebalo ga je razbiti s obadvije obtužbe i tako uništiti sve hrvatske djelatnosti u Baselskoj regiji.
Takvim djelatnostima su se bavili trećerazredni udbini agenti, a oni iz prve i druge klase su ubijali Hrvate ili ih kindapirali, uspavali ih i odvodili u Jugoslaviju u jedno od tridesetak mirnodobskih mučilišta poput Foče, Glavnjače, Lepoglave, Mitrovice, Požege, Zenice.

Večernjak je objavio imena treće klase doušnika. Na spomenutom popisu navedena su imena manje poznatih "udbinih anđela" iz treće klase. Ostali su izvan Večernjakove liste imena onih, koji su hvatali Hrvate poput pjesnika Vjekoslava Čižeka i odvodili ih na dugogodišnja mučenja u "Zavodima za vaspitanje.", uključujući fiktivna, ali i prava strijeljanja.
Nije taj Večernjakov popis naveo nijedno ime onih udbinih agenata, koji su poubijali oko stotinu Hrvata u diaspori, među kojima su primjerice Bruno Bušić, obojica Đurekovića, Stanko Nižić.
Udbin agent Stjepan Mesić nije na Večernjakovom popisu. Neki od diasporskih Hrvata u Francuskoj, poput Joze Rukavine, dovode Stjepana Mesića u vezu s ubojstvom Brune Bušića. Koliko ima istine u tome trebale bi istražiti odgovarajuće službe. Osobno smatram mogućom tu Mesićevu prljavu ulogu u ubojstvu Bušića, ali bez istražnog dokaza ne tvrdim ništa.

Stjepan Mesić je često dolazio u Francusku. Nama, Hrvatima u Baselu je jedino poznato od istoga Joze Rukavine, da je Stjepan Mesić često navraćao u Francusku. Družio se je rado s "extremnom ustaškom emigracijom" i pjevao ustaške pjesme.

Rukavina ga je smatrao udbinim agentom i u najozbiljnijem obliku upozoravao nas u Mjestnom odboru HNV - predsjednika Stjepana Budaka i tajnika Dragana Hazlera, da obavijestimo sve baselske Hrvate na opasnosti od udbinog agenta Stjepana Mesića.
Mi dvojica smo to upozorenje uzeli ozbiljno, ali bez straha da bi nam udbin agent Stjepan Mesić mogao nešto opasno učiniti.

Mesić je poznati lažljivac, što je svojstveno udbinim agenatima. Danas znamo dosta o Mesićevim lažima i neprijateljskom ponašanju protiv Hrvatske, u njegovoj ulozi predsjednika Jugoslavije i vrhovnog komandanta JNA, pa je utoliko vjerojatnija njegova zločinačka uloga udbinog agenta u Francuskoj. Istraživanje prepuštamo s puno povjerenja Hrvatskome pravosuđu.

Što sigurno baca tamnu sjenu na Mesića?

Potomak je udbaške obitelji i nikad nije promijenio udbaško ponašanje. Sada obnaša najvišu i najskuplju ulogu čelnika komunističkog antifašizma u Hrvatskoj, a fašizam je umro s kapitulacijom Italije 8. rujna 1943. Dakle, potvara Republiku Hrvatsku fašističkom državom.
Lagao je i trajno laže da je podržavao Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, a bio je protiv. Njegov članak objavljen u VUS-u jasno pokazuje da Mesić laže.

Mesić laže da je zbog hrvatstva bio u zatvoru za vrijeme Hrvatskog proljeća. Ovdje se govori, a to treba Hrvatsko pravosuđe provjeriti, da je Mesić kao udbin agent u Francuskoj potrošio previše novaca bez odgovarajućeg učinka pa je morao novac vratiti ili odležati u zatvoru.
Ne ulazimo u to, iz kojih prljavih pobuda je Mesić pjevao u Australiji ustaške pjesme, ali se znade da ih je kao udbin agent naučio u Francuskoj. U Australiji je Mesić dobio puno dolara, od kojih je vjerojatno bar jedan dio završio u Hrvatskoj pa je možda Mesić pjevanjem ustaških pojesama izmamio dolare Australskim Hrvatima. To treba provjeriti Hrvatsko pravosuđe, a mi pišemo to što smo vidjeli na internetu (Youtube, originalne snimke Mesića) i što narod govori.

Mesić kao YU-predsjednik i komandant JNA

Mesićeva uloga predsjednika Jugoslavije i vrhovnog komandanta JNA sablažnjava sve misleće Hrvate. Mesić je mirno sjedio u Beogradu, s drugaricama bakama ispijao "kafe" i vrhovno zapovjedao JNA, koja je za to vrijeme ne samo okupirala malne trećinu Hrvatske, nego obavljala kolinje na Hrvatima u razorenom Vukovaru, u Škabrnji, u Slunju. i srušila međunarodni mirovni helikopter.

Predsjednik Jugoslavije i JNA Stjepan Mesić nije poduzeo ništa da bi obuzdao svoju JNA niti bilo što na međunarodnom polju da spriječi genocidni rat protiv Hrvatske.
Sjedio je u Beogradu na svome dvotronu, do 5. prosinca 1991. godine, kad ga je njegov podčinjeni predsjednik RH in statu nascendi Dr. Dranjo Tuđman pozvao u Zagreb.
Tu protupravnu degradaciju, predsjednik i vrhovni komandant JNA nije ni do danas oprostio pokojnom Dr. Franji Tuđmanu. Ne dolazi mu čak niti na grob.
Godine 1993. udbaš Mesić s udbašem Manolićem pokušava državni udar protiv Tuđmanove vlasti u Hrvatskoj. Nije uspio, a Tuđman mu je oprostio.

Mesić u svojoj ulozi u Den Haagu

Nastupa vrijeme djelovanja Međunarodnog suda za ratne zločine u Den Haagu. Tu nastupa i Stjepan Mesić, u kojim ulogama, to prepuštamo Hrvatskom pravosuđu.
Znade se za onda i za svagda, da Mesić nije obtužio nijednog generala iz generalštaba svoje JNA, koja je vodila agresorski i genocidni rat protiv Hrvatske, ali su se zaslugom Mesića (ili?) našli u Den Haagu hrvatski generali i drugi branitelji.
Znade se i to, da je Mesić razvojačio 14 generala Hrvatske vojske "jer su se bavili politikom". Zar su time zaslužili hrvatski generali najstrožu kaznu ili ih je trebalo opomenuti i upozoriti na kaznu?
Sve to miriše na Mesićevo okorjerlo protuhrvatstvo.

Mesić je sutvorac Zapadnog Balkana

Ta politička tvorevina, zvana još Jugosfera nema drugu svrhu nego obnovu Jugoslavije, za koju je već ubijeni srbski premijer Đinđić rekao da će se njome vladati iz Beograda. Dakle, Mesić hoće povratak Jugoslavije u kojoj ga je nepravomoćno suspendirao Dr. Franjo Tuđman. Nema više Đinđića, a s ovom "prst pameti" Borisom Tadićem će Mesić lako obračunati za pravo na predsjednički tron Jugosfere.

Mesić ipak govori jednu istinu

Mesić u zadnje vrijeme ponavlja kao papiga jednu veliku istinu: "Komunistički antifašizam i fašizam se ne mogu usporteđivati". Bravo Mesiću, konačno jedna istina. U tome je Mesić točan jer je teška uvreda za komunistički antifašizam da ga se uspoređuje s peterostruko manjim zločinačkim fašizmom.

U svjetskim razmjerima ovaj odnos je nešto drugčiji, ali ipak znatno na strani komunističkog antifašizma. Žrtve kommunističkog antifašizma su u 20. stoljeću preko 100 milijuna, a žrtve fašizma su oko 25 milijuna. U svjetskim razmjerima komunizam, odnosno komunistički antifašizam je samo 4 puta veći zločinac od fašizma.
Bravo Mesiću, uz desetke laži, konačno i jedna istina. Po zločinstvima na ljudima i u vandalizmu komunizam ili komunistički antifašizam je svuda i svagdje neuporedivo veći zločinac od fašizma pa ih se ne može uspoređivati.

Završno o Mesiću u Francuskoj

Dok ovo pišemo izvukli smo iz Mesićevog dosijea ovaj "Upitnik za saradnika na liniji emigracije" od 8. 1. 1958. podpisanog od Lukač Milana u Našicama, koji dokumentira Mesićevo udbarenje u Francuskoj.


Dragan Hazler