Arhiva članaka HRsvijet.net

Dalmacija, kao seizmički najaktivnije područje u Hrvatskoj, ima razloga strepiti od posljedica eventualno razornog potresa, iako potres magnitude kao što je bio ovaj čije posljedice osjećaju Japanci ipak nije moguć.



Po procjenama Seizmološkog zavoda, maksimalni intenzitet potresa koji bi mogao zadesiti Dalmaciju kreće se od 6,3 do 6,7 po Richteru (devet do deset od maksimalnih 12 po Mercallijevoj ljestvici), što uključuje materijalne štete, klizišta, odrone, nastajanje pukotina, ali i vrlo vjerojatne ljudske žrtve.

- Zbog toga se na području od Zadra do Dubrovnika ustrojava zonsko skladište sa sjedištem u Splitu, koje će imati opremu i sredstva za kapacitet šatorskog prihvata i zbrinjavanje 5000 ljudi, bilo gdje na ugroženom području.

Za ove aktivnosti ustrojava se i državna interventna specijalistička postrojba civilne zaštite za spašavanje iz ruševina te postrojbe za logistiku – kaže Petar Škorić, pročelnik Područnog ureda Split Državne uprave za zaštitu i spašavanje, naglašavajući kako je u svemu nezaobilazna i uloga lokalnih vlast koje “moraju ulagati u podizanje opće razine pripravnosti, unatoč skromnim proračunima, jer ne bi smjele štedjeti na sigurnosti njihovih stanovnika”.

Kaže i da ukupni kapaciteti Civilne zaštite, Crvenog križa i državnih robnih zaliha omogućuju zbrinjavanje ukupno 30.000 ljudi u šatorskim naseljima. - Možda smo tijekom rata, zbog raznih strahota, malo i oguglali na prijetnje kao što je potres, ali ipak moramo se najozbiljnije pripremiti za takvo što kako ne bismo bili nespremni – napominje Škorić. Inače, Sredozemlje je ugroženo opasnošću od potresa zbog “sukobljavanja” euroazijske i afričke ploče, koja se pomiče prema sjeveru.

Zato je i Hrvatska u zoni opasnosti od razornih potresa koji mogu rušiti kuće, i to posebno u priobalnom dijelu, od granice sa Slovenijom do južno od Senja. Nadalje, u području Velebita do Bukovice seizmička je aktivnost manje prisutna, dok se prema jugoistoku, uz manje prekide između Šibenika i Splita, nastavlja izrazita seizmička aktivnost sve do južno od Dubrovnika.

ZADAR Poluotok i Arbanasi najugroženiji

Zbog preklapanja dviju tektonskih ploča na pravcu Zadar-Ancona, cijeli uži obalni pojas Zadra i stara gradska jezgra spadaju u potresnu zonu 9, što je najviša razina opasnosti. U slučaju potresa, Poluotok i Arbanasi najugroženiji su dijelovi Zadra.

- Stara gradska jezgra ne bi izdržala ni puno slabiji potres, a kamoli neki snažniji udar. Cijeli Kampo Kaštelu i Varoš čine stare kuće koje se i sada jedva drže, spašava ih samo to što su spojene. Cijeli stari dio grada Zadra, odnosno ono što je uspjelo “preživjeti” bombardiranje u Drugom svjetskom ratu, neadekvatna je gradnja koja u potresu ne bi izdržala - kaže arhitekt Željko Predovan.

Pročelnik centra Državne uprave za spašavanje Darko Teško kaže da bi najteži scenarij bio urušavanje zgrada oko uvale Jazine, koje bi zatrpale prometnice i blokirale put spasilačkim ekipama prema Poluotoku i Arbanasima. U slučaju razornog potresa odmah se aktivira gradski krizni stožer kojim zapovijeda gradonačelnik, ali najvažnija je komunikacija na svim razinama, počevši od civilne zaštite u mjesnim odborima, koja prva ima informacije o najugroženijima na svojoj mikrolokaciji.

SPLIT Višak armature – za veću sigurnost

Kad je riječ o Splitsko-dalmatinskoj županiji, u zonu 9. stupnja intenziteta po Mercallijevoj ljestvici dosad zabilježenih potresa ubraja se područje planine Biokovo, potez Makarska–Imotski–Sinjsko polje. Stupanj niže zahvaća otoke Vis, Hvar, Brač, Šolta te područje Splita.

Razorni potresi posebna su prijetnja kulturnoj baštini Splita i Trogira, koje bi potres devetog stupnja vjerojatno nepovratno oštetio. Usporedbe radi, potres koji je 361. godine zbrisao s lica zemlje grad Cissa (danas Caska) na otoku Pagu, baš kao i onaj koji je 1667. porušio Dubrovnik, bio je intenziteta koji se ubraja u 10. stupanj Mercallijeve ljestvice.

- Logika gradnje istočnog dijela Splita, kao i predgrađa po principima divlje gradnje, donekle je dobra prevencija od potresa jer se tu nije štedjelo na armaturi. Valjda po logici “nikad ne znaš kad će trebati nadograditi kat”.

Ti kvartovi nisu za pohvalu u vizualnom i urbanističkom smislu, ali relativno su sigurni od potresa – kaže arhitekt Dražen Pejković, dodajući da su Split 2 i Split 3 dobri primjeri gradnje u kojoj se vodilo računa o statici i mogućnosti potresa. - Usudio bih se kazati da su nakon potresa u Crnoj Gori i Skoplju na ovom prostoru uvedeni standardi sigurne gradnje.

DUBROVNIK Veliki potres ugrozio bi objekte izgrađene bez stručnog nadzora

Među najtrusnijim hrvatskim područjima nalazi se i šire dubrovačko područje, koje su jači potresi već pogađali. Seizmotektonske studije, kaže seizmolog Vlado Kuk, govore da je moguće da potresi na ovom prostoru mogu dosegnuti jakost magnitude od 7,5 prema Richteru.

Područje Dubrovnika je prema svim dosadašnjim podacima, te seizmološkoj karti Hrvatske, označeno intenzitetom potresa u rasponu od 7 do 10 Mercalijeve skale. Iako se načelno smatra da bi u uvjetima potresa većih razmjera najugroženija bila povijesna jezgra, stručnjaci potencijalne razmjere katastrofe predviđaju prvenstveno za objekte koji nisu građeni prema pravilima struke.

- U Dubrovniku su najugroženije višekatnice na kosom terenu, a poglavito objekti građeni bez građevinskog nadzora - kaže arhitekt Krunoslav Ivanišin. Visok stupanj ugroze je i u preizgrađenim, gusto naseljenim ulicama u kojima se nije kontrolirala gradnja. Dosta je objekata građeno bez projekata betonske konstrukcije - ističe Ivanišin. Takvih objekata, kaže, ima po cijelome gradu. Povijesna jezgra je više puta rekonstruirana, a zgrade su izdržale nekoliko težih podrhtavanja tla.

ŠIBENIK Najveća prijetnja – spoj stare gradnje i betonske ploče

Šibenik je osma potresna zona, dok je šire područje grada potresna zona ugroženosti 6-8 stupnjeva. Šibenska stara gradska jezgra ima još “stojeći“ stambeni fond, to su zgrade koje su nastajale u 12. i 13. stoljeća do završetka Drugog svjetskog rata.

Arhitekt i konzervator Miro Škugor upozorava: - Kuće u staroj jezgri Šibenika i kontaktnom dijelu od zidane su konstrukcije s drvenim gredama, dok su one u novim dijelovima grada od monolitnih konstrukcija, odnosno armiranog betona, te su puno osjetljivije na potres od starih kuća s drvenim podovima jer se kod zidanih konstrukcija potres prigušuje, amortizira na sljubnicama zidanih elemenata, drvene su horizontale elastične i “rade“, a na posljetku se daju i popraviti.

Kod nove, betonske, monolitne gradnje, konstrukcije se lome i padaju. Grade se s većom otpornošću, ali kad se sruše, tu najčešće nema popravljanja, nego se gradi nanovo. Problem nastaje u posljednjih 50-ak godina, kad se u stare zgrade ugrađuju betonske ploče. U ekstremnim situacijama, dva različita materijala različito se ponašaju, tvrđi materijal ruši mekši i opet nastaju nepopravljive štete.



Share
0