U kolikoj mjeri sadašnjim ekscesnim društvenim zbivanjima i "direktno-demokracijskim" prosvjedničkim iskušavanjima snage otpornosti nerazvijene hrvatske demokracije na navale prikrivenoga neototalitarizma  upravljaju čimbenici međunarodne enarhije, interesno povezani s recikliranim, globalizmu prilagođenim, k o s - komunističkim formacijama  regeneriranima i obogaćenima kroz bezdušnu  pljačku u  "tranzicijskom" pretvaranju rajski raskošne Hrvatske u prosjaka pred vratima inozemnih banaka, a u kolikoj se narodno nezadovoljstvo i tuga zbog izdaje kaste izabranih,  i samonikla pobuna pojedinaca protiv sustava nereda nastoje uobličiti u republikanski pokret za spas domovine od njezina izručenja nekom novom agovanju, trebali bismo dobiti odgovor tijekom sljedećih mjeseci i godina na narodnim i kulturnim saborima, moguće i  na predstojećim izborima i referendumima.

Međutim, i bez toga je znano kako se o biti ili ne biti hrvatske demokracije i suverenosti i sada odlučuje u samomu narodu, koji je znao izabrati pravi put, uvijek kada bi ga prosvjetljivala i vodila živa Riječ. Da ne krene za slijepim vodstvom, koje netko drugi na daljinu vodi, potporu može pronaći i u poruci koju je odaslala talijanska "Famiglia Cristiana", tjednik koji se, godine 1991., umio odlučno suprotstaviti talijanskom ministru De Michelisu te, u duhu velikoga pape Ivana Pavla II., zauzeti za hrvatsku slobodu i suverenost upozorivši na  zle političke moćnike u Europskoj zajednici poput  De Michelisa, jer  "je Vatikan uvjeren da su pet od sedam ministara vanjskih poslova Europske zajednice masoni, da Hrvatska i Slovenija kao nezavisne i suverene države nisu poželjne  masonskom lobiju, osobito onomu liberalno-masonske istočne Europe".

I ini su se razboriti i solidarni glasovi  dizali, za vrijeme hrvatskoga samooslobađanja od srpskoga okupatora,  po europskim zemljama, u prilog demokratskoj i vjernoj Hrvatskoj, a sada kada su utihnuli, kada vlasti teško uspijevaju uspraviti zemlju pritisnutu teretom dugova i sputanu ne-redom i neradom u institucijama, a nedekomunizirani i nedejugoslavizirani, na masmedijske i javne govornice pretplaćeni, polit-analitičari u biti promiču vrijednosti svoje krvničke  "revolucije koja traje", sudbina je ove zemlje potpuno ovisna o samosvijesti i snazi složna naroda u upravljanju državom, o intelektualnoj sposobnosti narodnih elita da budu pouzdanim tumačima znakova vremena, nikad ne prekidajući antejski dodir sa zemljom. Već dugo se ovdje navješćuje i osmišljeno priprema, a putom medija i javnoga života svakodnevno promiče, izvedba koncepta resrbizacije naše zemlje, a  s njom na istomu valu i tzv."treća faza komunizma", nu  tomu se pohodu na slobodarsku bit Hrvatske zasada suprotstavljaju usamljeni pojedinci, koji znadu iskazati svoje "da" nenasilju i dijaloškomu sagledavanju i razrješavanju problema, a isto tako i uljuđenomu javnomu prosvjedu protiv pogrješaka i samovolje vladajućih. Znakovitim je tako bilo nedjeljno neposredno suprotstavljanje  u Osijeku faceboočnomu  mladcu i samoproglašenom revolucionarcu, kojega je obuzela  strast spaljivanja zastava kao simbola nastanka i postojanja hrvatske države, dok iza kulisa konce vuku pripadnici razgranate domaće enarkije, po lideru lijeve feral-etike nazvane kangrgizam, koja je, primjerice, na Filozofskomu fakultetu u Zagrebu g. 1989. utemeljila jugoslavensku komunističku parastranku zvanu UJDI, s glasilom "Republika", registriranim u Beogradu., s njezinim prvim urednikom kao svojevrstnim "podbanom" sanaderovske  sahat-Hrvatske.

Koje će sve udare na društvo, naciju i državu prirediti građanstvu korjeniti nedemokrati komunisti, jugoslaveni i "infiltrirani masoni"  te "nekršćanski i protukršćanski elementi, koji su od početka zavladali HDZ-om od stranačkoga vrha do temeljnih ogranaka i pripremili, pod kršćanskim prividom, kasniji gospodarski, a time posljedično i politički, slom Hrvatske" (Ivan Mužić: "Tuđman i masonstvo") ali i neosuđeni kvislinzi i petokolonaši što vonjaju po  zločinu nad nevinim narodom, uzbunjeni zbog navještaja iz Vlade  da bi mogli biti rasvijetljeni jugosrpski i komunistički zločini protiv čovječnosti  i kažnjeni zločinci, također će ubrzo postati razvidnijim, ukoliko ovim dekroatizatorima ne pođe za rukom prije toga pogasiti svjetla a Hrvatsku pretvoriti u balkansku palanku, u kojoj će onda  kućni red i novi regionalni raspored praviti pomlađeni  barbarogenij.

Jedan od najmoćnijih enarka u Francuskoj, zemlji thorezovske  enarhije kao obrazca za uspješno i potiho osvajanje ustanova i preuzimanje vlasti i stjecanje moći u državi, bivši predsjednik u dva mandata i bivši premijer Jacques Chirac, izveden je, kao osumnjičeni otimač narodnoga blaga, pred sud i prijeti mu visoka zatvorska kazna. U usporedbi s francuskima, hrvatski su desni, a tako lijevi, enarsi uglavnom skorojevićka zamalo pa sirotinja, umjereno bučni i prerušeni, pohlepni  i dvolični, koji se plaše svjetla istine i bljeska ljubavi kao vrag tamjana (iako se neki i tamjanom kade), koji čuče, čekaju, došaptavaju, spletkare i vrebaju, kruh bližnjima, iz skrbi prema njima,  iz ruke otimaju, a jer su "fini" i bezosjećajni osim prema svojima i u narodu se ćute uljezima, uporabljivi su u ulozi "trojanskoga konja" ili pričuvnoga krvnika.

Definiciju framasonstva dao je mr.Emil Čić: "Svaki je mason engleski sluga." Hrvatska svibanjska revolucija, kao preporođenje, kao velečin slobode naroda koji je obnovio i, tijekom junačke obrane stečene slobode,  harmonizirao svoj izvorni savez s Bogom, sa svijetom i sa stvorenjima, ne bijaše uopće revolucijom u poznatom nam smislu te riječi. Svibnjom slobode poraženi, kanibalski jurišnici na srdce hrvatstva i  Crkve nisu prihvatili darovani im oprost i pomirbu, niti poziv na preobraćenje, ne mire se s porazom i s obnovljenim božanskim savezom.

Odgovornost za slobodu, svoju i sviju, nikada ne prestaje. "Sloboda bez Boga se samorazara", pisao je Berđajev, a naš narod slobode svoj odgovor na kušnje Zavoditelja i unerediteljâ znade: ni enarhija, ni anarhija, nego hrvatska Croatia.

Mile Pešorda /  Hrvatsko slovo