HRsvijet: Za početak, što nam možete reći o sebi, zašto ste se odlučili na ovaj poziv?

Moj je poziv odredio moj istraživački duh koji me potiče na traženje uvijek boljih i jednostavnijih rješenja. Odrasla sam u Našicama na poljoprivrednom gospodarstvu, kao drugo od dvanestero djece obitelji Vukomanović. U ranom djetinjstvu sam stekla brojne za život važne tehničke vještine, kao i strpljivost, upornost, i suosjećajnost. Zato danas za sebe mogu reći da posjedujem prirodno zdravu logiku, emocionalnu inteligenciju,  socijalnu osjetljivost i posebne komunikacijske vještine.
Od 1988. godine zaposlena sam na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, na Katedri za agroekonomiku. Završila sam poljoprivredni fakultet, a potom magistrirala i doktorirala u području ekonomskih znanosti.
Moj istraživački rad usmjeren je na socijalno-ekonomsku situaciju u selu. Ovaj interes proizašao je iz mog odgoja i ljubavi prema zdravom i samoodrživom načinu življenja. Radi autentičnosti mojih spoznaja i interpretacija pokrenula sam nekoliko poduzetničkih aktivnosti. Tako sam 2004. s članovima obitelji osnovala proizvodno-uslužnu zadrugu koju i danas vodim. U isto vrijeme pokrenula sam turističke usluge prenoćišta u okviru usluga u kućanstvu, a danas ovu djelatnost razvijam u smjeru izletničkog turizma za edukacijsko-ekološke programe.
Poduzetničko iskustvo, život na selu i briga za veliku obitelj, obogatili su moju percepciju života u ruralnim područjima. S druge strane, gotovo svakodnevna istraživanja i proučavanja ruralno-urbanih kontinuuma diljem svijeta obogatila su moj inovativni i kreativni pristup rješavanju socijalnih i ekonomskih problema u zajednici.                
Danas za sebe s ponosom mogu reći da sam znanstvenica prakse, ali prije svega supruga, majka petero djece i baka troje unučadi.      

HRsvijet: Budući da smo pred ulaskom u EU, kakva perspektiva očekuje hrvatske poljoprivrednike u EU?

Prema mojim spoznajama, kad je u pitanju poljoprivreda i budućnost sela,  Hrvatska ulazi nespremna u EU. Cijena energenata i inputa raste dvostruko brže od cijene hrane. U takvim okolnostima naši proizvođači, opterećeni kreditima,  dolaze u još nekonkurentniju poziciju u odnosu na europske. Za sljedeću financijsku perspektivu od 2014-2020 najavljuje se značajnija transformacija zajedničke agrarne politike u smjeru ozelenjivanja i pravednije raspodjele financijskih potpora u u cilju općeg dobra. To znači daljnje smanjivanje poticaja za konvencionalnu poljoprivrednu proizvodnju, ali i povećano financiranje ekološke proizvodnje i održivog ruralnog razvoja.          

HRsvijet: Koji su po vama najveći problemi hrvatskog društva danas i na kojim bi to vrijednostima društvo trebalo počivati?

U Hrvatskoj se pod pritiscima ratnih okolnosti i nesnalaženja u transformaciji iz socijalističkog u tržišno gospodarstvo desila krajnje nepravedna privatizacija nacionalnih resursa popraćena kriminalnim i koruptivnim radnjama. Kapitalizam je ušao na velika vrata sa svim svojim negativnim konotacijama što je utjecalo na pad društvenih vrijednosti, posebno etičkih normi i socijalne kohezije. Nerad i nemoral postali su dio „društvenih vrijednosti“ koje se uveliko reklamira kroz javne medije, posebno televiziju. Volim reći na svojim predavanjima, da roditelji šalju djecu u visoke škole da ne moraju raditi, što se u Hrvatskoj doslovce i dešava. Djeca i mladi odrastaju bez ikavih obveza u obitelji ili zajednici, a kroz sustav odgoja u obitelji i školi ne potiče ih se na razvoj tehničkih i socijalnih vještina. Rezultat je očigledan, mladi nakon školovanja ne doprinose vlastitom kreativnošću i znanjem na stvaranje radnih mjesta, nema poduzetništva i udruživanja. Nedostatak radnih mjesta je prema tome, u velikom djelu i  pojedinačna odgovornost, te uzrokom niza negativnih demografskih procesa, od migracija selo-grad, zastarjevanja stanovništva, deagrarizacijskih i deruralizacijskih procesa i sl.          

HRsvijet: Što nam možete reći o svojem projektu Eko vrtova i koje su moguće koristi?

Eko vrt je skraćenica od mog inovativnog koncepta pod nazivom „Proizvodni edukacijsko-ekološki park“. Ovaj inovativni pristup razvijao se gotovo godinu dana koliko je bilo potrebno da osmislim i tehnički doradim niz inovativnih proizvoda koji mogu pomoći u bržoj implementaciji ekoloških standarda. Radi se o estetski dizajniranim sustavima mini-plastenika i sustavima trajno građenih podignutih gredica za proizvodnju povrća, voća, cvijeća, ukrasnog i ljekovitog bilja. Svi sustavi su opremljeni uređenim kompostištima. Sada sam u procesu patentne prijave za inovativni koncept i zaštite industrijskog dizajna za pojedine proizvode. Proizvodnja ovih proizvoda, montaža i distribucija odvija se u okviru naše obiteljske zadruge Slagalica i u taj proces uključeno je nekoliko partnera.
Ideja eko-vrta treba doprinijeti snaženju društvene svijesti o socijalnoj i ekološkoj modernizaciji. Prakticiranje ekološke proizvodnje hrane kroz proces učenje od najranije dobi treba doprinijeti razvoju pojedinačne svijesti o zdravoj prehrani i čistom okolišu, te potaknuti lokalnu zajednicu na provedbu razvojnih projekata u skladu s načelom „nula kilometara“, drugim riječima proizvodnju hrane i zbrinjavanje biootpada treba što je moguće više približiti mjestu potrošnje hrane, odnosno stanovanja ljudi. Da bi se to ostvarivalo u budućnosti, bitan je odgoj za suradnju i solidarnost u zajednici čime se dodatno razvija samopouzdanje. Primjena eko-vrtova u odgojno-obrazovnom procesu može doprinijeti ovim ciljevima kao i razvoju agrotehničkih vještina što čini osnovu za ukupan kreativni razvoj mlade osobe.         

HRsvijet: Kakve rezultate ste imali do sada, te koje su vam najveće prepreke da se projekt raširi po cijeloj Hrvatskoj?

S obzirom na moj veliki angažman u nastavi na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, kao i na više projekata glede provođenja edukacijsko-animacijskih radionica za potrebe osnivanja i snaženja LAG-ova, projekt eko-vrtova tek čeka svoje vrijeme. Za sada eko-vrtovi krase nekoliko vrtića u našoj okolici i nekoliko institucija koje skrbe za djecu i stare. Postoji velik interes od strane brojnih udruga, vrtića, škola i lokalnih samouprava za uvođenje eko-vrtova u njihove programe, međutim njihov interes treba pretočiti u kvalitetne projekte za dobivanje donatorskih sredstava. Dosada je aplicirano više projekata, od onih velikih za sredstva IPA fonda EU do onih manje zahtjevnih koji se financiraju s lokalne ili nacionalne razine. Ovakav put traženja financijskih sredstava zahtjeva dobru suradnju partnera i znanje oko pisanja i provedbe projekata. Kako je potrebno znanje na vrlo niskoj razini, ono uglavnom zavisi o mojoj koordinaciji potencijalnih partnera i osmišljavanju projektnih ideja za pojedine aplikante. Ipak, vjerujem da će doći do osnaživanja jedne grupacije mladih volontera koje usmjeravam na osnivanje lokalnih udruga-mentora za projekt eko-vrtova i druge programe razvoja u ruralnim zajednicama.

HRsvijet: Što mislite, na koji način bi trebali koncipirati svoju strategiju agrarnog razvoja?

Strategija agrarnog razvoja Hrvatske treba biti usklađena prije svega s vizijom ruralnog razvoja Europe do 2020.g. u kojoj su ključni ciljevi socijalna, ekološka i energetska modernizacija sela, odnosno zaštita zemljišnih i vodnih resursa i bioraznolikosti, sigurnost hrane, socijalna partnesrstva i suradnja, energetska učinkovitost, infrastrukturna poboljšanja i diverzifikacijacija rurane ekonomije. Ova je vizija posve suprotna dosadašnjoj praksi poticanja poljoprivrednih proizvođača, stoga će trebati duže vrijeme za stvaranje preduvjeta za uspješno provođenje ruralnih politika u Hrvatskoj. Za brže dostizanje potrebnih znanja, Hrvatskoj je pružena šansa da kroz IPARD program provede LEADER pristup, odnosno da iskoristi sredstva EU pomoći za osnivanje i osnaživanje LAG-ova, lokalnih akcijskih grupa. LEADER programi se u Europskoj uniji primjenjuju kroz više faza od 1991.g., a za Hrvatsku je to obvezatan program koji pomaže lokalnim zajednicama da razviju javno-privatna partnesrstva i ovladaju potrebnim znanjima za korištenje razvojnih fondova EU. Ukratko, LAG-ovi trebaju povezati više jedinica lokalne samouprave unutar ruralnog područja za osmišljavanje i provođenje zajedničkih lokalnih strategija. To su formalna partnerstva koja treba registrirati prema Zakonu o udrugama. U upravnim tijelima, LAG mora imati 50% plus jedan glas iz civilnog sektora, zatim minimalno 30% žena i jednu osobu mlađa od 25 godina. Nažalost, Mjera 202 IPARD plana kojom se treba implementirati LEADER pristup još uvijek, iz nekog razloga, nije akreditirana, što se pokazalo kobnim i za provedbu drugih IPARD mjera. LEADER program daje vidljive rezultate dugoročno, stoga je i razumljivo da kratkovidna i uskogrudna politika koja dominira u RH nije prepoznala ovaj program kao prioritet svih prioriteta. Ostaje nam vidjeti kakve će to posljedice imati u skoroj budućnosti.

Stvari na terenu nisu tako loše s obzirom da Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja još uvijek ne daje nikakve informacije o mogućem datumu akreditiranja LEADER mjere. Ipak je u Hrvatskoj došlo do organiziranja LAG-ova, do sada je osnovano 19. Osobno sam se tu uvelike angažirala. Samoinicijativno sam se educirala za provedbu LEADER programa učeći na primjerima dobre prakse iz EU i istražujući ruralne politike EU za što sam korisitla informacije s Interneta. Do sada sam sudjelovala kao ekspert za LEADER u tri projekta demokratizacije lokalnih zajednica što je rezultiralo osnivanjem 4 LAG-a. Osim ovih pomogla sam osnivanje više LAG-ova na slavonsko-baranjskom području i organizirala nekoliko stručnih skupova za pokretanje novih inicijativa. U 2010.g. na Poljoprivrednom fakultetu započela sam s održavanjem cjeloživotnih programa stručnog obrazovanja u cilju osnaživanja pojedinaca za izradu i provedbu lokalnih razvojnih strategija u LAG području. U početku je interes za ove edukacije bio malen, no s porastom broja LAG-ova raste i interes za dodatnom edukacijom LAG partnera.
Zaključno, U Hrvatskoj se mora dogoditi veliki preokret u razumjevanju budućnosti Zajedničeke agrarne politike EU. To novo shvaćanje treba iznjedriti strategiju ruralnog razvoja u kojem agrarna politika čini tek jedan dio.

HRsvijet: Budući da ste znanstvenica, koliko znanstvena zajednica doprinosi razvoju Hrvatske i kakvo je uopće stanje u našoj znanstvenoj zajednici?

Na ovo pitanje mogu odgovoriti s aspekta poljoprivredne i ekonomske struke, odnosno iz vlastite istraživačke perspektive. Hrvatska poljoprivredna znanost još uvijek je isključivo okrenuta istraživanjima koja doprinose razvitku konvencionalne poljoprivrede. Utjecaj ekološki osvještenih znanstvenika je minoran pa su i pomaci prema implementaciji ruralnih politika mali. Još je teža situacija s doprinosom ekonomskih znanstvenika. Ekonomisti, kao glavni kriterij razvoja još uvijek vrednuju profit na individualnoj razini, ne uzimajući pri tome sveukupne nastale troškove kao što su troškovi ukupnog onećišćenja i društveni troškovi nezaposlenosti koji su izazvani primjenom visoke tehnologije. Ovi se troškovi zbrinjavaju na razini društva što doprinosi osiromašivanju većine. Promjena kriterija u formulaciji ruralnih politika ide u smjeru javnog, općeg dobra, za što nam trebaju socijalno orijentirani i ekološki osvješteni znanstvenici.

HRsvijet: Za kraj, u kome i čemu vidite šansu za oporavak i prosperitet naše zemlje, da li ona uopće postoji?

Šansa uvijek postoji. Uravnoteženi dugoročni razvoj Hrvatske treba se temeljiti na proizvodnji hrane i stvaranju radnih mjesta. Ova vizija treba se dogoditi u sferi ruralne politike i traženju kompromisa između različitih proizvodnih modela, u korist onih koji zapošljavaju ljude u selima i ne čine negativan utjecaj na okoliš. Prioriteti ruralne politike Hrvatske bi trebali biti: programi cjeloživotnog obrazovanja, jačanje civilnog društva, ekološka poljoprivreda, razvoj ekološke društvene svijesti i razvoj lokalnog tržišta koje treba pomoći u stabuliziranju navedenih ciljeva.
Hrvatska nije samodostatna u proizvodnji hrane na nacionalnoj razini što svakog stručnjake sa zdravom logikom upućuje na traženje razvojnih rješenja baš u tom sektoru.  U 2010. g. uvezeno je poljoprivrednih proizvoda u vrijednosti 2,1 milijarde EUR-a. Značajan dio ovih proizvoda mogao se proizvesti i kod nas da nije bilo utjecaja uvozničkih lobija kojima se politički pogodovalo.  
Iako je stanje teško, budući je razvoj moguć jedino uz primjenu LEADER pristupa čijom implementacijom se umanjuje politička svemoć u odlučivanju na svim razinama, a daje se prednost stanovništvu ruralnih područja da odlučuju o svojoj sudbini. Kad bi danas saživjeli LAG-ovi sa svojim pravima, bio bi potreban duži period snaženja lokalnih kapaciteta, lidera i partnerstava za uspješno provođenje razvojnih programa. Stoga, daljnje odugovlačenje s akreditacijom LEADER mjere znači još duže produljivanje hrvatske agonije nezaposlenosti i teške socijalno-ekološke slike društva.           
U kontekstu navedenog, preporučam široku promociju i prakticiranje eko vrtova u edukacijske, terapijske, rekreacijske i proizvodne svrhe jer mogu značajno doprinijeti socijalno-ekološkom senzibiliziranju stanovništva i razvoju nove društvene svijesti bez koje neće biti moguć dugoročno održivi razvoj zdravog hrvatskog društva.    

Razgovarao: Vlatko Lacković

Video: